NOVINSKE POTJERNICE

AIM, ZAGREB, 17.1.1995. Nakon vec pomalo zaboravljenog, ali nikada objasnjenog smjenjivanja urednika Informativnog programa Hrvatske televizije Tomislava Marcinka i imenovanja sportskog novinara Ivice Blazicka na njegovo mjesto, te takodjer neobjasnjenog odlaska glavnog urednika "Vjesnika" Kresimira Fijacka, kojeg je zamijenio totalni novinarski anonimus Ante Ivkovic, u Hrvatskoj se ocekivalo tko je slijedeci?

Suskalo se kako vlast nije zadovoljna ni glavnim urednikom "Vecernjeg lista", pa su se cak pricali i vicevi da li postoji netko jos poslusniji od Branka Tudjena. Povremeno bi ozivjela prica o tome kako je Tudjman odlucio raskinuti i sa Antunom Vrdoljakom, glavnim covjekom cijelog HRTV-a, a najavljivana su i neka druga velika i mala spremanja. Od svega toga dogodilo se jedino da je prestao izlaziti tjednik "Danas", ali ce se glavna urednica Hloverka Srzic-Novak, slicno kao i Fijacko, koji ipak ide za dopisnika u New York, dobro uhljebiti najvjerojatnije kao glasnogovornica mocne INA-e. A da netko u medjuvremenu ne bi pomislio da se doticnoj gospodji i njenom "Danasu", koji ima sa onim pravim tek zajednicko ime i otete prostorije, nesto politicki prigovara, imenovana je u Republicko skolsko vijece, kao roditelj sa dvoje djece. Prestanak izlazenja "Danasa" zato je iskljucivo financijske naravi, jer bilo je zbilja suludo financirati novinu koja je jedva prodavala koju tisucu primjeraka.

Negdje u isto vrijeme pojavilo se jos nekoliko novih novina iskljucivo zute orjentacije, a u financijske poteskoce zapao je novopokrenuti tjednik "Pecat", cija je redakcija, sastavljena vecinom od ljudi iz onog nekadasnjeg "Danasa", odlucila da privremeno, nakon 13 brojeva (posljednji nosi datum od 20. prosinca), obustavi gomilanje duga dok ne nadje cvrste izvore financiranja koji ce joj osigurati makar sestomjesecni mir. U pripremi je i zamjena za "Danas". Ime joj je "Hrvatski obzor", a iako je nezahvalno prognozirati, u novinarskim krugovima vlada misljenje da ce to biti jos jedno rasipanje love, jer vec imenovani glavni urednik knjizevnik Stjepan Cuic, poznat po svojim krajnje desnicarskim i opskurnim kolumnama u "Vjesniku", ne moze biti garantom niti zurnalistickog, niti financijskog uspjeha.

Ali sve su to trice i kucine prema medijskoj i politickoj prasini sto ju je izazvala "Nedjeljna Dalmacija" koja je u tekstu "Medijska peta kolona" prozvala preko 50 novinara, vecinom domacih sto rade za strane medije, ali ne stedeci ni "prave" strane dopisnike. Izvjesni Vuk Djuricic, za kojeg se tek uz mnogo muke saznalo da je do 1992. godine bio dopisnik "Arene", "Mile" i slicnih listova iz Crne Gore, a kojem je pravo ime Vukasin, ponajprije se okomio na "bivsa vodeca komunisticka pera" kao sto su Djordje Zelmanovic, Zarko Modric, Miroslav Gacic, Gojko Marinkovic, Jelena Lovric, Sead Saracevic, Zivko Gruden, Zvonko Letica, Slavenka Drakulic, Marinko Culic, Tomislav Jakic, Branka Sesto, Gordana Gojak, Mira Suvar, Nino Kosutic. A sve zato jer se javljaju za neke od stranih novina, TV, radija ili agencija, a neki od njih i u medijima neprijateljske nam SR Jugoslavije. U tom tekstu-potjernici, inace po svojoj "koncepciji" necemu sto ne spada ni u jedan novinarski zanr, vec ponajprije, ili jedino, u nepismenu papazjaniju kojoj bi mjesto trebalo biti u urednickom kosu, pobrojani su i svi strani dopisnici sto izvjestavaju iz Hrvatske pa se stjece dojam da vrli Vuk, koji jos jednom potvrdjuje da je vazda poturica gori od Turcina, uci Hrvate i strance pravom hrvatstvu. "Tekst" objavljen na dvije stranice kao i svaka potjernica garniran je sa pet ogromnih fotografija "petokolonasa": Jelene Lovric, Zivka Grudena, Slavenke Drakulic, Zvonka Letice i Tomislava Jakica.

Prvo je na ovaj pamflet reagiralo Drustvo stranih dopisnika, ciji predsjednik Alexander Orssich, urednik "Kleine Zeitunga" upozorava "da autor ne navodi ni jedan primjer, clanak ili citat iz dopisnickih izvjesca iz kojeg bi se mogla izvuci ocjena o petoj koloni. Jedino su objavljene velike fotografije nekih novinara, tako da citav napis podsjeca na jugounitaristicko prokazivanje 'neprijatelja' u stilu udbaskog 'Oka' iz sedamdesetih godina". Neobicno ostro i promptno bilo je i saopcenje Izvrsnog odbora Hrvatskog novinarskog drustva, koje tekst smatra "sramotom za autora, redakciju i cijelu novinarsku profesiju".

"Smatramo da je rad svih javnih djelatnika, pa tako i pisanje domacih i stranih dopisnika podlozno ocjeni javnosti i novinskim analizama, ali svaki onaj koji pise za javnost obavezan je pravilima profesije i kodeksa. U slucaju teksta 'Medijska peta kolona' ni autor, ni urednistvo nisu se pridrzavali ni jednog od recenih postulata", kaze se u saopcenju HND. A na kraju dodaje i citat iz zapisnika 4. redovne skupstine HND od 5. travnja 1994. godine u kojem doslovce pise: "Zagorka predlaze da Hrvatsko novinarsko drustvo osudi medjusobne napadaje kolega novinara. Prima se rezolucija: Glavna skupstina Hrvatskog novinarskog drustva zali medjusobne novinske napadaje kolega novinara koji vrijedjaju ugled novinarskog zvanja i zadiru u staleske interese pojedinaca i moli da se u buduce takvi napadaji izbjegavaju. Eventualni sporovi medju novinarima neka se upute Hrvatskom novinarskom drustvu".

Na sve to "Nedjeljna Dalmacija" ne haje vec ide dalje. Glavni urednik Dubravko Grakalic, koji je na to mjesto dosao pitaj Boga za sto, ali sasvim sigurno ne kao poznati novinar i urednik, "odbacuje insinuacije" i donekle pokusava ispraviti stvar tvrdnjom da se naslov ne odnosi na sve dopisnike i sve nabrojene novinare, vec na one koji su do 1990. godine proganjali "hrvatske nacionaliste" i uredjivali novine po narudzbi iz Beograda, da bi sada javljali kako je u demokraciji hrvatski narod izdan i prevaren. Grakalic se ispricao onim kolegama koji su spomenuti u tekstu "a koji su doista strani dopisnici, a o ostalim - komunistickim slugama koji su promijenili nalogodavce - pisat ce 'Nedjeljna' u slijedecim brojevima predocujuci njihov prijasnji i sadasnji novinarski uradak".

Mozda cijela ova prica i ne bi zasluzivala paznju (neki cak tvrde da su joj mnogi nasjeli i tako dali "Nedjeljnoj" znacaj koji ona nema) da se ne uklapa u vec prepoznatljivi scenarij cije se autorstvo moze pronaci u nekim drzavnim ustanovama, sluzbama za zastitu poretka, kontraspijunskim organizacijama, raznim izvjestajnim agencijama i slicno. Jer nije, naprimjer, nikakva slucajnost da su cak dvije kompjuterske mreze u potpunosti prenijele ovaj tekst, a uputila im ga je Hina. Dogadja se ovo neposredno nakon sto je vrlo uspjesno obavljen raskol medju intelektualcima, posebice knjizevnicima i Matici hrvatskoj, PEN-u i drugdje. Treba proizvesti sto vise unutrasnjih neprijatelja ne bi li se konacno nasao argument za primjenu prave sile, a novinari, zna se, mogu, ako su neposlusni, biti i te kako opasni. Iza svega stoji i drugi, mnogo prozaicniji razlog: pokusaj je to preuzimanja Hrvatskog novinarskog drustva od strane drzave i Partije, ali ne samo kao poluge vlasti, vec i kao znacajnih materijalnih dobara. Hrvatsko novinarsko drustvo vec dugo je na udaru sa slicnih pozicija pa jos uvijek traje akcija da se iz njegova rada iskljuce umirovljenici (nazivaju ih subnorovci) i free lanceri (tepaju im skojevci), kako bi se ono na kraju ogolilo na drzavne novinare koji bi onda zauzvrat svoj Novinarski dom poklonili, ili urucili na upravljanje nekom od sadasnjih mocnika. A Dom je ogromni novinarski kapital koji vec sada donosi godisnju zaradu od nekoliko stotina tisuca njemackih maraka i koji i Drustvu i Sindikatu moze osigurati samostalnost, pa i prihode za pomoc nezaposlenima ili umirovljenima.

Ali mozda iz svega ovoga bude na kraju i neke koristi, jer bit ce ovo valjda konacno povod da se nakon pet-sest godina sastane Vijece casti i progovori sto misli o novinarstvu a la "Nedjeljna", jer u krajnjoj liniji doticni Vuk je tu tek zrtva koja je morala dokazati svoju lojalnost. Najavljene su i neke sudske tuzbe, a u medjuvremenu akademik Dalibor Brozovic nikako da sazove prvu sjednicu Vijeca za zastitu slobode javnog informiranja, iako je jos u vrijeme "slucaja Fijacko" odbijao da se izjasni, jer bi to bilo prejudiciranje stava Vijeca.

Umjesto zakljucka citirajmo jednu od prozvanih novinarki, Branku Sesto: "Nikakav neprijatelj nije mogao napraviti goru 'uslugu' Hrvatskoj od autora i izdavaca tog teksta. To je jedna od najgorih diverzija protiv Hrvatske, jer ako su svi strani mediji i svi oni koji rade za te medije neprijatelji, onda to eksplicite znaci da nesto s tom drzavom nije u redu".

A jos malo sjvetla na najnoviji val prozivki moze baciti i pismo- pljuvacnica sto ga je potpisao potpredsjednik Sabora Vladimir Seks, a objavile ga tri dnevne novine - "Vecernji list", "Vjesnik" i "Slobodna Dalmacija", povodom intervjua Mike Tripala "Vremenu", preuzetom od agencije AIM, a koje zavrsava ovako: "Takav sraman cin niti je zabiljezen u hrvatskoj niti u svjetskoj povijesti (dati intervju u neprijateljskoj drzavi, op. a.). Osim od kvislinga, kolaboracionista, spijuna, ili za saku Judinih srebrnjaka".

Sto je Vuk prema Seksu? Mlaka vodica.

GOJKO MARINKOVIC