SLUCAJ "FERAL TRIBUNEA"

Zagreb Jan 14, 1995

AIM, SPLIT, 14.1.1994. "Mnogo nespretnije ali nista manje efikasno hrvatski predsjednik Tudjman uporno slijedi srpskog predsjednika Milosevica u ocuvanju sto tijesnje kontrole nad kljucnim medijima u Hrvatskoj - cisteci, prokazujuci i zastrasujuci kritiku". Ovom ocjenom, kada je u pitanju Hrvatska, zapocinje godisnji izvjestaj poznatog Medjunarodnog novinarskog instituta iz Beca objavljenog u zadnjem broju njihova mjesecnika u kojem se sustavno razmatra stanje slobode medija u oko 150 zemalja svijeta. U tom renomiranom medijskom izlogu u kojem je posveceni prostor u pravilu obrnuto proporcionalan postignutim medijskim slobodama, Hrvatska je dobila zapazeno mjesto i citavu jednu i po stranicu, dok su, naprimjer, isto toliko prostora zajedno zauzeli Bjelorusija, Belgija, Benin, Bolivija i Bosna. Uz stalne paralele sa medijskim stanjem u Srbiji pri cemu se posebno upire prstom u orvelijanski karakter drzavne televizije i tvrdi da u promicanju svjetonazora i politicke volje hrvatskog predsjednika i njegove vladajuce stranke pokazuje bezobzirnu propagandnu manipulaciju najveci dio hrvatskog izvjestaja odnosi se na slucaj "Feral Tribunea", pa je cak i ilustriran fotografijom njegovog glavnog urednika Viktora Ivancica sto je u ostalim izvjestajima uglavnom rezervirano za najprominentniju ili najugrozeniju medijsku figuru. Tako slucaj "Feral Tribunea" u ovom izvjestaju postaje zastitni znak drzavne represije nad slobodom medija u Hrvatskoj uz nimalo laskavu ocjenu da je, kada su u pitanju tiskani mediji, stanje cak gore nego li u Srbiji.

I zaista vrijedi se upitati sto to tjera hrvatsku vlast da tako kompromitira hrvatsku drzavu i njenu demokraciju i nisu li sustavni pokusaji da se unisti ovaj po mnogima najkriticniji hrvatski tjednik zaista glupavi, tvrdoglavi i kontraproduktivni rad u korist vlastite stete.

Svojevremeno je u ovom izvjestaju glede shvacanja medijskih sloboda, cesto navodjeni kolega hrvatskog predsjednika Tudjmana, Slobodan Milosevic, tvrde upuceni, na kritiku o nedostatku medijskih sloboda u Srbiji uvijek kao krunski kontraargument potezao poznati beogradski tjednik "Vreme" uvjeravajuci sugovornike da je nemoguce govoriti o neslobodi medija u zemlji u kojoj nesmetano izlazi takva izuzetno kriticka politicka tiskovina. Srpska vlast shvatila je izgleda mnogo bolje da upravo ako se zeli gusiti sloboda medija onda bas treba imati poneki medijski demokratski ukras i paravan ma kako oni kriticki i nezgodni bili. Uostalom medijski makijavelisti dobro znaju da jacina i razornost medijske kritike ne korenspondira sa njenim utjecajem, a sto se tice tzv. postkomunistickih drustava u koje spadaju i Srbija i Hrvatska, dometi kritickih novina vrlo se lako i uspjesno ogranicavaju i neutraliziraju monopolistickom i suverenom pozicijom orvelijanski nastrojenih drzavnih elektronskih medija.

Ovako sumorna slika medijskih sloboda u Hrvatskoj ublazena je donekle ovih dana, ali samo konstatacijom da se poslije nasilnog osvajanja do sada nezavisne "Borbe" od strane srpskog rezima moze smatrati kako je u hrvatsko-srpskom "nadmetanju" u gusenju medijskih sloboda sada trenutno Srbija u blagoj prednosti. To je sustina ocjena koje su iznesene na konferenciji koju je u Bruxellesu organizirao "Verona Forum za mir i suradnju na prostoru bivse Jugoslavije" uz sudjelovanje mnogih clanova Evropskog parlamenta i posvecenoj slobodi medija na ovim prostorima. I na ovoj konferenciji glavne tocke bili su slucajevi "Borba" i "Feral Tribune", a predsjednicima Tudjmanu i Milosevicu upucena su istovjetna pisma s potporom evropskih parlamentaraca u kojima se trazi da prekinu represiju nad medijskim slobodama u svojim drzavama.

Nametanje "Feral Tribuneu" posebnog poreza na sund koji mu se uredno "skida" sa njegovog ziro racuna vec vise od pola godine, ili prijetece sudske tuzbe teske vise od 700 tisuca DEM zbog navodnih vrijedjanja i klevetanja i to u drzavi u kojoj je nezavisnost sudstva po ocjenama medjunarodnih i pravnih institucija jedno od najproblematicnijih mjesta ove "mlade demokracije" tesko da ce aktualnoj vlasti omoguciti da, u slucaju da se "Feral" zaista nadje u bezizlaznoj situaciji, olako nad tim opere ruke.

"Feral", koji se valjda po jednostavnom principu akcije i reakcije sto ga se cvrsce pritisne jace osovljuje, izdrzao je unatoc zlogukim prognozama nezapamcenu politicku sund deracinu na ime koje je vec u prosloj godini drzavi platio vise od 200 tisuca DEM, a ove godine je u svom planu za istu namjenu predvidio da drzavni proracun, ako se porez ne ukine, obogati za daljnjih blizu pola milijuna DEM pretvarajuci se tako i u vrlo izdasnu medijsku kravu muzaru koja i sa te strane drzavi koristi pod pretpostavkom da se nepametni porez bar pametno trosi.

U takvoj situaciji zloguki nagovjestaji da bi uskoro "Feral" mogao placati sudske cehove za svoje satire, kao sto su bile prvostepene i srecom nepravomocne presude u sporu "Feral"-Mercep potencijalno teske oko 150 tisuca DEM na stetu "Ferala", zaista bi mogle preliti casu. I dok "Feralovi" tuzitelji pomalo ali sigurno stuzu na red, "Feralove" sudske tuzbe i krivicna prijava protiv bivse ministrice kulture Vesne Girardi Jurkic zbog zloupotrebe polozaja i ovlastenja, te proces pred Upravnim sudom u vezi neosnovanog nameta na sund, stoje valjda izgubljeni u sudskim labirintima hrvatske pravne drzave. Za sada se uspio tek oglasiti Ustavni sud koji je na "Feralov" zahtjev da se ispita ustavnost ministricina poteza, koji je hrvatsku kulturu u protekloj godini u svijetu izgleda ucinio poznatijom nego li sve ostale kulturne manifestacije zajedno, nazalost morao konstatirati da prethodna pravna zastita (u ovom slucaju upravni spor) jos nisu zavrseni.

U medjuvremenu, "Feral" u svojoj borbi za prezivaljavanje nije stajao skrstenih ruku. Vjerujuci da je kadrovska promjena u Ministarstvu kulture nesto vise od pukog predsjednikovog igranja firurama zatrazio je stav novog ministra kulture Zlatka Viteza. Koliko se, doduse nesluzbeno, zna ministar Vitez za sada je viteski odgovorio. Naime, dao je pismeno i siroko obrazlozeno negativnu ocjenu uvodjenja tzv. poreza na sund "Feral Tribuneu", pa je za ocekivati da prema svom misljenju i postupi, odnosno da taj sramni porez hrvatske kulture ukine. U tom slucaju bio bi to pravi dokaz poznatog aforizma da se ni u jednom sistemu, pa ni u ovom demokratskom, ne treba plasiti ministra kulture vec samo kulture ministra. Ako se pak hrvatski ministar kulture razidje na nekoj visoj instanci sa svojim vlastitim misljenjem i to ce biti pogubnije za Hrvatsku nego li za sam "Feral Tribune". Po evropskim politickim dvorima i svjetskim medijskim izvjestajima slucaj "Feral Tribunea" i dalje ce biti cinilac tamne slike o hrvatskoj politickoj kulturi koja nas jos uvijek cini sastavnim dijelom evropske demokratske periferije.

STOJAN OBRADOVIC