UKUPNO - 87 GODINA ZATVORA

Zavrsen proces celnicima SDA za Crnu Goru

size: Nedavno je zavrsen troipomjesecni proces celnicima Stranke demokratske akcije z Crnu Goru, presudom kojom 21 optuzeni osudjen na, ukupno, 87 godina zatvora. Tuzba nije uspjela da dokaze optuzbu o pripremanju otcjepljenja Snadzaka, sto je samo potvrdilo davno izrecenu procjenu da se radi o politickom procesu. Sud je, kao dokaze, uzeo i izjave koje su optuzeni dali u istraznom postupku, aiko je ranije potvrdjeno da su, tada, bili izlozeni nevidjenoj torturi i maltretiranju. Jedan od razloga za izricanje tako visokih kazni igrao je i polozaj optuzenih u partijskoj hirarhiji. I u pripremi, i u toku i po epilogu, ovaj proces je slijedio slicni koji je vodjen u Srbiji, gdje je u Novom Pazaru sudjeno aktivistima iste stranke. Najveci grijeh osudjenih celnika SDA za Crnu Goru, izgleda, bilo je njihovo zalaganje za specijalni status crnogorskog dijela Sandzaka. I pored cinjenice da je ovim procesom podgoricki rezim ucutkao SDA, pitanje je koliko je, operdjeljujuci se za nasilna sredstva, uspio da rijesi problem statusa svojih Muslimana.

tekst:

Poslije troipomjesecnog sudjenja, nedavno je u Bijelom Polju, zavrsen politicki proces na kome se sudilo gotovo kompletnom rukovodstvu Stranke demokratske akcije za Crnu Goru. Epilog: osamdesetsedam godina zatvora - za dvadesetjednog optuzenog. Najvise je osudjen najpoznatiji - Harun Hadzic, predsjednik SDA za Crnu Goru osudjen - sedam godina zatvora, a najmanje najnemocni, invalid Ibrahim Cikic sa dvije godine zatvora. Sekretar ove stranke Rasim Sahman osudjen je na cetiri i po godine zatvora, Rifat Veskovic, bivsi poslanik u crnogorskom parlamentu na sest godina, Sefket Brkovic, predsjednik SDA za grad Pljevlja pet i po godina, a ostali takodje, izmesu tri i pet godina zatvora.

Svi oni krivi su - rekao je, izmedju ostalog, predsjednik sudskog vijeca sudija Radosav Konotar, "zato sto su u vremenu od aprila

1. godine do januara 1994. spremali krivicno djelo da upotrebom sile i protivustavnim putem otcijepe dio teritorije SRJ i stvore samostalnu drzavu Sandzak".

Sudija Konotar je svoju presudu obrazlozio tako sto je naglasio da se za ovo krivicno djelo rijetko sudi, jer kada se pripremano krivicno djelo izvrsi, onda je kasno za drzavu da reaguje, zato jer dolazi do rata i haosa. Zbog toga je, po misljenju sudije, zakonodavac i predvidio kaznu za pripremanje ovog krivicnog djela. Prilikom obrazlozenja presude sudija je negirao tvrdnje da se radi o montiranom politickom procesu. Takvu konstataciju, odmah je doveo u sumnju odlukom da samo one koji su osudjeni na pet i vise godina zatvora zadrzi u pritvoru, a ostale pusti kucama.

Ovakav epilog sudjenja, mnogi nijesu ocekivali, ako ni zbog cega drugog a ono radi uvjerenja da ce kazna za "pobunjenu mslimansku grupu" u Crnoj Gori biti u odnosu na onu koja je izrecena aktivistima iste stranke ali u Novom Pazaru (Srbiji), bar za onoliko manja koliko crnogorski rezim djeluje demokraticnije u odnosu na onaj srbijanski. Pokazalo se, nazalost, da su skeptici, opet, bili u pravu: u bjelopoljskom procesu ukupna kazna je ne samo dostigla vec i premasila onu iz Novog Pazara. U Bijelom Polju je broj optuzenih bio manji za trajicu, a ukupno izrecena presuda veca za sedam godina zatvora.

Glavni razlog tako represivno stavu ovdasnje vlasti, izgleda, lezi u cinjenici sto se sudilo prvacima jedne opozicione stranke. To potvrdjuju i rijeci javnog tuzioca koji je u zavrsnom obracanju trazio od suda da visinu kazni za optuzene odredi na osnovu njihovog polozaja koji zauzimaju u stranci. Na taj nacin tuzilac je, u stvari, najbolje demantovao sebe, jer je na pocetku svoje besjede ustvrdio da se "ovdje ne sudi jednoj politickoj stranci."

Tuzilac se, tokom citavog postupka, svojski trudio da dokaze kako su optuzeni namjeravali da stvore "mracnu islamsku drzavu". Kao aragumente za svoje tvrdnje naveo je pjesme koje su pjevane na skupovima SDA, navodnu povezanost optuzenih sa Sarajevom, turskim vlastima, zagrebackim Islamskim kulturnim centrom i islamskim ambasadama u Beogradu. Pronadjeno oruzje kod optuzenih, kao i njihove izjave date istraznom sudiji, istakao je tuzilac, dovoljan su dokaz da se potvrde navodi optuzbe.

Sa druge strane, optuzeni i njihovi advokati su bazirali odbranu na tome da citav proces, i samo sudjenje, prikazu kao politicki proces u kom se sudi "jednom narodu, jednoj stranci i jednoj ideji". Odbacili su tvrdnje da su htjeli nasilnim putem da stvore nezavisnu drzavu Sandzak, vec isticu da su se borili, i to politickim metodama, za kulturnu autonomiju, odnosno specijalni status Muslimana u Sandzaku. Kao dokaz navode da su sa svojim namjerama upoznali najvise drzavne organe u Crnoj Gori i Srbiji.

Posjedovanje nelegalnog oruzja optuzeni nijesu negirali, ali je zanimljivo da su samo devetorica od dvadeset jednog imali takvo oruzje. Oni su tvrdili da su oruzje nabavili iz straha za svoje porodice i sebe, od raznih paravojski koje su tih dana marsirale Sandzakom. Kod svih okrivljenih zajedno nadjeno je sledece oruzje: dva puskomitraljeza, devet "kalasnjikova", dvije "zolje", jedan "skorpion", dva pistolja i nesto privrednog eksploziva i municije, sto je sve, vjestom rezijom drzavne televizije, predstavjeno kao strasna oruzana sila. "Da su svi ovi ljudi imali tenkove, a ne lako naoruzanje, ne bi mogli da ugroze drzavu kakva je ova" - ilustrativno je, na sudjenju, zakljucio advokat optuzenih Velija Muric.

Izjave optuzenih date pred istraznim sudijom (sud ih je usvojio kao materijalni dokaz) - odbrana je odbacila. Takva priznanja, tvrde branioci okrivljenih, iznudjena su poslije policijskog tretmana koji predstavlja mucenje po svim medjunarodnim konvencijama. Kao dokaz ponudili su medicinsku dokumentaciju, a advokat Velimir Kljajevic je za svjedoka ponudio sebe, jer je vidio kakav mu je klijent izgledao poslije teskih batina i zlostavljanja. Recimo, njegov branjenik Ibrahim Cikic je pred istraznim sudijom priznao da je vodja teroristicko-diverzantske grupe, iako slijep na jedno oko 100 odsto, a na drugo razlikuje samo svjetlost od tame. Na sudjenju je rekao, kao i svi optuzeni, da je bio tesko zlostavljan pa je morao da prizna i potpise sve sto su mu naredili radnici Drzavne bezbijednosti - da bi prezivio. Na sudu je sve porekao, ali svejedno, sud to nije uvazio, pa je ovog invalida (medicinski potvrdjeno) osudio na dvije godine zatvora.

Osudjeni u bjelopoljskom procesu su, da podsjetimo, u istraznom postupku tesko batinjani, ukljucivani su im elektrosokovi, a neki su cak i seksualno zlostavljani. Svi oni su tvrdili da su odvodjeni u Focu u specijalnim prostorijama i tamo muceni. Crnogorski predsjednik Momir Bulatovic je tada javno obecao da ce se protiv radnika MUP-a, za koja se dokaze da su prekoracili ovlascenja, pokrenuti postupak. Medjutim, i pored takvog predsjednikovog obecanja i tuzbe advokata optuzenih protiv nepoznatih izvrsilaca - niko dosad, tim povodom, nije odgovarao.

No, kako god bilo, presuda je izrecena. Optuzenim i njihovim advokatima, jedino preostaje da se na presudu zale Vrhovnom sudu Crne Gore, koji ce, bar kako govore neka druga iskustva, vjerovatno, potvrditi izrecene kazne. Ili ce ih nebitno umanjiti, odnosno uvecati. Poslije toga za optuzene postoji jos jedna, slaba, nada - crnogorski predsjednik Momir Bulatovic. On ih, naime, moze, ako hoce, abolirati. Ali u to je tesko vjerovati, jer se sve ovo ne bi ni dogodilo, da on za to nije dao zeleno svijetlo.

Poslije izricanja presude, ostao je gorak ukus da je proces ipak bio politicke prirode, makar zbog cinjenice da su argumenti advokata djelovali znatno ubjedljivije od argumenta koje je ponudio tuzioc. Harun Hadzic je, jos na pocetku sudjenja dao izjavu koja se ovakvim epilogom potvrdila: "Ovo je politicki proces, a politika se formalno skriva iza sudstva. Konacna presuda, svakako, ce zavisiti od politicke procjene onih koji su priredili sve ovo."

Izrecenom presudom, kao i citavim procesom, crnogorski rezim je, cini se, definitivno uklonio sa crnogorske politicke scene Stranku demokratske akcije, koja se, sto joj je izgleda bio glavni grijeh, zalagala za davanje specijalnog statusa Muslimanima u crnogorskom dijelu Sandzaka. Pitanje je, medjutim, da li je vlast, opredjeljujuci se da nasilnim a ne demokratskim sredstvima razrijesi taj problem, isla protiv sebe, a na ruku onima, dosad malobrojnim, koji su podrzavali takvo zalaganje SDA.

Seki RADONCIC (AIM Pogorica)