NOVI DANI ZUTIH TRAKA
Povodom Uredbe o azilantima Vlade SRJ
size: Nedavno je Vlada SRJ izdala Uputstva o ulasku u novostvorenu Jugoslaviju kojim ase na bezobziran nacin vrsi diskriminacija sopstvenih gradjana. Mnogi smatraju da se radi o mjeri kojom se nastavlja etnicko ciscenje, cak, ono se ovom uredbom i legalizuje. Ko sve ne moze uci u SRJ _ oni koji su trazili azil u zemljama u kojima borave; lica sa pasosem nekih od otcijepljenih republika bivse Jugoslavije; lica koja imaju stari jzugoslovenski pasos ali adresu stanovanja van prostora SRJ; i lica sa hrvatskim ili bosanskim pasosem. Uredba je, u prvom redu, uperena protiv kosovskih ALbanaca, ciji se masovni povratak u zemlju pokusava sprijeciti, zatim protiv sandzackih Muslimana i vojvodjanskih Madjara, ali i protiv gradjana srpske ili crnogorske nacionalnosti, ciji bi povratak uticao na promjenu birackog tijela. Iako se ova problematika regulise Zakonom, donesena je Uredba, cime je ujedno prekrsen Ustav.
Tekst:
Iako je Savezna vlada jos sredinom proslog mjeseca izdala "posebna uputstva o mogucnosti ulaska u Jugoslaviju", kojim se na krajnje bezobziran nacin vrsi diskriminacija sopstvenih gradjana i krse elementarna ljudska prava do sada je izostala reakcija demokratski orijentisane javnosti.
Vlada koja se nije ni okrenula, a kamoli zabrinula kada su njeni gradjani bezglavo bjezali iz zemlje, ovim "dekretom", koji mnogi uporedjuju sa onim iz dana sa zutim trakama, ocigledno, zeli sprijeciti povratak tih gradjana. Neki, na osnovu svega, zakljucuju da je u pitanju nastavak etnickog ciscenja, odnosno njegova legalizacija.
Prema tim uputstvima "ulazak u SRJ nece se dozvoliti onim licima koja su bila u postupku trazenja azila u zemljama gdje sada borave; onima koji imaju pasos sa serijskim oznakama otcijepljenih republika bivse SFRJ; nosiocima jugoslovenskog pasosa (licima muslimanske i hrvatske nacionalnosti) koji u pasosima kao prebivaliste imaju adresu van teritorije SRJ; imaocima hrvatske putovnice i licima s muslimanskim, odnosno pasosima tzv. Bosne i Hercegovine".
Rade Ratkovic, clan predsjednistva crnogorskog Helsinskog komiteta, komentarise: "Dok se sve ozbiljne zemlja svijeta brinu o svojim gradjanima ma gdje oni bili, ovakvim uputstvima vrsi se drasticna povreda ljudskih prava, jer je u pitanju diskriminacija gradjna svoje zemlje. Maticna zemlja je obavezna da primi svoje gradjane. Zapadne zemlje pokusavaju da vrate izbjeglice, ali ova vlast pokazuje, kao i mnogo puta do sada, da ne zeli da korespondira sa svijetom, vec zavodi sankcije i prema svojim gradjanima. Jasno je da je u pitanju nezakonito i nemoralno ogranicenje prava velikog broja gradjana".
Savezna vlada je izdala ova uputstva da bi, kako kazu njeni predstavnici, "sprijecila masovni ulazak laznih azilanata u zemlju". Vladu je, naime, zabrinula cinjenica da zemlje zapadne Evrope, u kojima se, prema njenim saznanjima, nalazi "preko 200 hiljada laznih azilanata od kojih su 95 odsto Albanci" sada pokusavaju da te gradjane Srbije i Crne Gore vrate na svoja ognjista.
Mehmed Hajziri, clan Predsjednistva Demokratskog saveza Kosova, kaze da su iz stampe saznali za odluku Vlade po kojoj se onemogucava povratak izbjeglica, i dodaje: "na prvi pogled izgleda, da su te zabrane i preporuke administrativne priode, ali u sustini one su duboko politicke prirode i u funkciji etnickog ciscenja Kosova. Poznato je da su mnogi Albanci pobjegli sa Kosova zbog svakodnevne policijske represije i torture, da ne bi isli na ratiste, zbog nezaposlenosti itd. Sada se zabranjuje povratak tim ljudima na svoja ognjista, dok se na drugoj strani proklamuje kolonizacija Kosova sa vise stotina Srba vecinom izbjeglica sa prostora bivse Jugoslavije. Dakle, jasno je da ovakva odluka vlade ima za cilj promjenu etnicke strukture stanovnistva na Kosovu".
Dok Savezna vlada operise podatkom od oko 200 hiljada Albanaca sa podrucja Srbije i Crne Gore koji su potrazili azil u inostranstvu, albanska alternativa tvrdi da je brojka znatno veca. U jednom od proslih brojeva "Monitora" akademik Redzep Cosja je istakao da je samo pod Milosevicevom vlascu sa Kosova iseljeno preko 600 hiljada Albanaca. Ukoliko je to tacno, postavlja se pitanje - da li to srpske vlasti, ovoga puta preko Savezne vlade, pokusavaju prikriti i prave brojke iseljenih Albanaca?
"Ocito je da su ovako restriktivnim rezimom povratka, kako to Vlada kaze laznih azilanata, najvise pogodjeni kosovski Albanci i sandzacki Muslimani, pa i vojvodjanski Madjari", kaze Rasim Ljajic, generalni sekretar SDA Sandzaka, i dodaje: "U protekle dvije i po godine iz Sandzaka je, mi vjerujemo, privremeno iseljeno oko 70 hiljada ljudi, a dio njih je zatrazio i privremene boravise dozvole tzv. 'duldunge'. Da je namjera Vlade usmjerena ka promjeni demokratske strukture potvrdjuje i odredba iz iste odluke da u zemlju ne mogu uci gradjani SRJ (Muslimani i Hrvati) koji su nosioci jugoslovenskog pasosa, a na pasosima imaju upisane adrese van njene teritorije.
Sto se Sandzaka tice, takvih je upravo najvise u pogranicnim podrucjima prema Bosni. Odluka Vlade je, znaci, prvenstveno motivisana 'politickim' (demografskim) razlozima, a u sve se uklapa i namjera pojedinih opstinskih vlasti u Sandzaku da pocnu izgradnju stanova za, kako se navodi, iskljucivo kadrove srpske nacionalnosti."
AndraS AgoSton, predsjednik Demokratske zajednice vojvodjanskih Madjara, procjenjuje da je iz Srbije izbjeglo izmedju 35 i 40 hiljada Madjara. "Mi vec danima tragamo za tom uredbom, ali je ne mozemo naci. To je, ocigledno, neka interna uredba. Sve sto znamo je ono sto smo u vezi sa njom procitali u novinama. Ocekujemo konkretne primjere njenog sprovodjenja, odnosno da nam se ljudi jave, pa cemo onda pokrenuti i konkretnu akciju", kaze Agoston.
Iako vlast posebna uputstva Savezne vlade zeli da prikaze kao namjeru da se ne dozvoli povratak azilanata - Albanaca, odluka je donesena generalno, pa se moze zakljuciti da se ona nece primjenjivati samo na one koji u sebi nemaju srpske krvi, vec i na neke ideoloski nepodobne. Na primjer: najpoznatiji crnogorski azilant, knjizevnik Jevrem Brkovic, dobio je azil od Hrvatske. Ako se ova uputstva Vlade budu striktno postovala, onda ce i njemu, i po ovom osnovu, biti zabranjen povratak u Crnu Goru bar dok je ova vlast na vlasti!
Prema rijecima Natase Kandic, direktora Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, ova uputstva Vlade predstavljaju krsenje ustavnih odredaba. Ona kaze da ima informacije da se pasoska kontrola na beogradskom aerodromu obavlja po samom izlasku iz aviona.
"Po prakticnom ponasanju vidi se da to nije izolovana akcija, vec se pokazuje da je u pitanju drasticno pogorsanje i novi kurs, i odnos prema onima koji se vracaju. Uputstvo je nezakonito sredstvo, te samim tim, kada Vlada donosi uputstvo a ne zakone, onda ona ide na nezakonita sredstva"- zakljucuje Natasa Kandic.
No, oni koji drze vlast u Srbiji i Crnoj Gori, izgleda, ipak brinu o ljudskim pravima azilanata. Tako je Savezna vlada zaduzila Savezno ministarstvo za inostrane poslove "da upozna Visoki komesarijat za izbjeglice u Zenevi i druge kompetentne medjunarodne organizacije s pokusajima masovnog vracanja laznih azilanata kako bi se pokrenula akcija sprecavanja prinudne deportacije i povdrede ljudskih prava tih ljudi".
Principijelna Vlada se nije, medjutim, obratila medjunarodnim organizacijama da sprovedu akciju sprecavanja krsenja elementarnog ljudskog prava svakog covjeka - da moze da zivi u sopstvenoj zemlji. Ipak, Milorad Ivanovic nacelnik Direkcije za konzularne poslove u Saveznom ministarstvu za inostrane poslove, izjavio je da "SRJ ne bezi od ustavnih obaveza da u potpunosti prihvati sve svoje drzavljane". On je, takodje, istakao da "jugoslovenska strana nije bila u stanju da u tako kratkom roku, pored 500 hiljada izbjeglica iz krajeva bivse Jugoslavije, primi jos 200 hiljada laznih azilanata".
Gospodin Ivanovic je pojasnio da jugoslovenska strana pregovara sa Svajcarskom i Svedskom, a u planu su razgovori i sa Njemackom, "od kojih se ocekuje nesto vise podataka o identitetu lica koja dolaze i o njihovoj imovini u Jugoslaviji". No, da Zapad ne bi pomislio da ce, nedajboze, "laznim azilantima" na osnovu toga biti oduzeta i imovina u domovini, Ivanovic kaze da bi razgovarali o dinamici dolaska "povratnika" u zemlju. Naravno, on ocekuje i konkretnu finansiju pomoc od pomenutih zemalja.
Povratak ogromnog broja azilanata u zemlju nesumnjivo bi promijenio sadasnju demografsku strukturu stanovnistva, posebno na Kosovu, a povratak izbjeglih Srba, Crnogoraca, Muslimana, Madjara i drugih, promijenio bi (i to znacajno) biracko tijelo u Srbiji i Crnoj Gori, jer logicno je pretpostaviti da ljudi koji su otisli zbog ovakve vlasti za nju ne bi glasali. A ovako ozbiljna vlast ne zaboravlja na tu krupnu "sitnicu".
Zapadne zemlje, odlucujuci se izmedju enormnih troskova koje placaju za jugoslovenske azilante (smjestaj, socijalne pomoc, zdravstvene usluge, pa i zaposlenje), i njihovog prisilnog povratka u domovinu priklonile su se ovoj drugoj mogucnosti; iako time dovode u pitanje svoje ocjene da se u Srbiji i Crnoj Gori krse ljudska prava.
Svoju odluku, svkako, mogu pravdati cinjenicom da ne zele biti saucesnici u etnickom ciscenju koje sprovodi Beograd. Ali, izgleda, da zbog novca i oni zaboravljaju na principe.
"Posebna uputstva o mogucnostima ulaska u SRJ" pocela su da se sprovode. Zato izjava gospodina Ivanovica vjerovatno ima za cilj da ublazi reakciju inostrane javnosti.
Ili se mozda moze protumaciti kao poruka Zapadu da, ukoliko Beograd bude natjeran da promijeni svoju odluku, da ce u tom slucaju taj isti Zapad morati da plati i te kako visoku cijenu.
SEKI RADONCIC
(AIM Podgorica)