FRANJO PROTIV FRANJE

Zagreb Dec 27, 1994

AIM, ZAGREB, 27.12.1994. Nakon dvoipolsatnog obracanja Saboru, sto je cesto bilo prekidano zamorom, pa i smijehom, hrvatski drzavni poglavar dr. Franjo Tudjman postao je najveci madjionicarem u povijesti. Naime, u jedanaest sati 22. prosinca, na cetvrtu godisnjicu usvajanja novog Ustava, Hrvatska je imala samo 56.538 kilometara cetvornih, a kada je govor zavrsio porasla je na cak 89.732, sto ce reci da se medju 43 evropske zemlje probila na sjajno dvadeseto mjesto. Pukom statistickom intervencijom koja se zove pribrajanje drzavnom teritoriju i teritorijalnog mora, i to bez "epikontinentalnog i gospodarskog pojasa", Hrvatska je postala veca od Austrije, Ceske, Nizozemske, ali, ono sto je najvaznije, i od Srbije koja je sada manja za gotovo tisucu kilometara cetvornih. Istog trenutka po Tudjmanovoj racunici ne nalazi se vise pod srpskom okupacijom 23,24, nego svega 14,7 posto ukupnog hrvatskog teritorija.

Ali, iako se posluzio prozirnim statistickim trikom, koji vjerojatno nitko do sada u povijesti svijeta nije upotrebio, jer zamislite kolika bi, po istoj logici bila, recimo, Australija, Tudjman je zapravo ostao na tragu svoje stare tvrdnje o "tri hrvatska cuda". Lani na dan drzavnosti 30. lipnja izgovorio je svoju poznatu recenicu kako je "Hrvatska uz vec ostvareno politicko i ratno cudo, koje je ovjekovjeceno uspostavom, obranom i medjunarodnim priznanjem, vec zapocela ostvarivati i svoje gospodarsko cudo". Za saborskom je govornicom Tudjman zapravo ispravio svoje ranije tvrdnje kako je nova vlast uspijela "osloboditi tri cetvrtine svog teritorija" i to je sveo na pukih 14,7 posto. Pritom se nije obazirao na opore upite nekih opozicionih prvaka, kao naprimjer Ante Prkacina koji je nedavno u jednoj TV emisiji upitao ministra obrane Gojka Suska: "Ako je Vukovar vasa pobjeda, kakvi li su tek porazi?".

Nije to jedina obmana kojom se poglavar svih Hrvata posluzio u svom govoru koji je nosio naslov "Stanje hrvatske drzave i nacije", jer nije slucajno da se ovom prilikom posluzio sa nekoliko Starcevicevih citata kojima bi da opravda sto i onih svega 14,7 posto teritorija nije slobodno. Podsjetio je on svoje pucanstvo na onu staru: "Makar Hrvatska bude uru dugacka i uru siroka, samo nek je slobodna", a onda potom i na drugu misao: "Nije moguce da se do vecega dodje ludujuci, zanemarujuci ono sto se ima". Iako je u nastavku naglasio da "treba postovati dublji smisao ovakvog starcevicanskog razmisljanja i da svaka ozbiljna hrvatska drzavotvorna politika ima za cilj uspostavu samostalne drzave hrvatskog naroda na njegovu cjelokupnom etnickom i povijesnom teritoriju", Tudjmanu je to zapravo posluzilo da objasni zastupnicima i svojim podanicima svu kompleksnost hrvatske medjunarodne pozicije.

U prevodu to znaci da ce Hrvatska napraviti ono sto mora, to jest priznati diktat velikih sila, jer sasvim isprazno djeluje nazovi prijetnja kako ce Hrvatska otkazati mandat UNPROFOR-u, ako se sporazum sto je potpisan 2. prosinca ne pocne provoditi do 10. sijecnja, jer autoput prema Beogradu vec je u funkciji. Da bi pokazao vaznost tog cina, pa cak i da su Srbi bili prisiljeni na to, u utorak se odvezao u Osijek kroz UNPA zonu valjda zmireci pred tablama na kojima i dalje pise "Republika Srpska Krajina". Tesko je ovog trenutka reci koliko se radi o igri na relaciji Zagreb - Beograd, pogotovo nakon pada Velike Kladuse, ali nije Tudjman bez razloga izgovorio kako "hrvatska politika mora imati razumijevanje za nastojanje mnogih medjunarodnih cimbenika, europske i svjetske politike, za normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa", te da smo i "mi svjesni da samo normalizacija odnosa izmedju Srbije i Hrvatske moze stvoriti bitne pretpostavke za stvaranje novog medjunarodnog poretka na ovim podrucjima".

Tu zavrsava, manje-vise, prica o dva cuda, a da se i trece nije dogodilo, bez obzira sto je Hrvatska zemlja sa najmanjom stopom inflacije na svijetu (zapravo je manja od nulte), najbolje govore podaci koje je on sam iznio, a koji su sasvim sigurno frizirani. Naime, od 1991. godine do danas iz Hrvatske je u druge zemlje izbjeglo 94.000 ljudi, od cega 22.800 u prekomorske. Istodobno, u domovinu se vratilo oko 3.500 osoba.

Tako bez obzira na namjere da kaze nesto drugo Tudjman je zapravo izgovorio velike, ali nevesele, istine koje do kraja demistificiraju tezu o tri cuda. A da se od cuda ne zivi, najbolje mu je pokazao njegov imenjak kardinal Franjo Kuharic u svojoj Bozicnoj poruci (koju osim "Vjesnika" nije objavio ni jedan drugi drzavni medij). Naime, kardinal je upravo za Bozic imao potrebu da poruci kako je "Bog sisao na svijet radi covjeka, radi nas ljudi i radi naseg spasenja. Da covjek nauci od Boga ljubiti covjeka i biti za covjeka. Iz te Bozje ljubavi prema covjeku radjaju se zahtjevi za socijalnom pravednoscu. Mislim da je to najvazniji zadatak drzave i vlasti. Mi smo sada u situaciji, u kojoj su posljedice rata tako vidljive bas u materijalnoj krizi. Imamo cijele slojeve ljudi koji su u teskim prilikama... Apeliram na hrvatsku vladu da dobro promisli kako bi se doslo do odredjene ravnoteze da na jednoj strani ne bude preobilje, a na drugoj potpuna bijeda".

I tako, apsurdne li situacije, Tudjman nam obecava buducnost, a kardinal se brine za nasu sadasnjost. A sve to u trenutku kada se u Saboru raspravlja o novom budzetu u kojem nema novaca za one najsiromasnije kojih je sve vise, a bogati ce jedva koji cvonjak davati u drzavnu kasu. No, sudeci po onome kako tece rasprava o budzetu nitko nema namjeru poslusati glas Crkve, jer vaznije je da je kuna jaca od marke, nego sto je vecina gradjana gladna. Uklapa li se sve to skupa u scenarij proizvodnje krize, ili drzava nema odgovora? Pokazat ce se uskoro da li je pocela raditi socijalna bomba, ili ju je netko namjerno tempirao i ceka efekte od toga. No, jedno je sigurno ovako vise nece moci, jer mozda narod i nece protiv svoje drzave, ali zasto drzava hoce na svu silu protiv naroda?

GOJKO MARINKOVIC