DjE SU LJUDI TU JE I CRKVA

Antonije ABRAMOVIC, Vladika obnovljene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve

Nakon sto je na Lucin dan lani, na velikom zboru na Cetinju, izabran za duhovnog poglavara i predvodnika u obnovi autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, gospodin Antonije Abramovic, arhimandrit Americke pravoslavne crkve, skoro godinu dana boravio je van Crne Gore, u Kanadi. U medjuvremenu, iz Montreala su stigle vijesti o njegovom rascinjenju (na zahtjev Srpske Crkve), a crnogorske vlasti su brisale iz registra dotadasnji Odbor za obnovu autokefalnosti CPC, da bi, prije dva mjeseca, na Cetinju bila osnovana Vjerska zajednica pravoslavnih Crnogoraca - isto to, samo sa drugim nazivom. Ovih dana gospodin Antonije je ponovo medju Crnogorcima.

* Bilo je dosta razlicitih glasina oko toga da li cete biti prisutni i na ovaj predstojeci Badnji dan. Vi ste tu - opet, privremeno, ili ovaj Vas povratak u Crnu Goru znaci i trajno ostajanje i nastavljanje rada na obnovi autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve?

G. ANTONIJE: Tokom ovih godinu dana mojeg boravka u Kanadi preko ljudi sa kojima sam redovno komunicirao ja sam bio, da tako kazem u kontaktu i sa mojim duhovnim sljedbenicima. Naravno, ne sa svakim pojedincom, ali jesam sa mnogo ljudi koje interesuje sve ovo sto zajednicki radimo. Ipak, zao mi je sto ne mogu potvrditi da je moj sadasnji dolazak i trajan. Nije zato sto jos uvijek imam drugih obaveza... No, dolazicu povremeno, ali i cesce. A kada budemo obezbijedili mjesto za moj stalni boravak i bogosluzenje, tek tada se moze govoriti o trajnom ostajanju. Mi moramo obezbijediti svoj centar, da tako kazem, odnosno odgovarajuce uslove za vrsenje vjerskih obreda.

Sto se tice nastavka rada na obnovi autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, izvjesno je da necemo od toga odustajati. Radimo koliko nam okolnosti dozvoljavaju jer smo uvjereni da je to nase pravo koje nam niko ne moze oduzeti. No, mora se imati u vidu da za to treba vremena, ponavljam, u ovakvim okolnostima. Moramo imati strpljenja... i to kakvog strpljenja...

* Javnost je preko "Pobjede" obavijestena da ste, kako je objavljeno, "potpuno i neopozivo iskljuceni iz svjestenstva". Rijec je, navodno, o pismenoj poruci mitropolita Teodosija srpskom patrijarhu Pavlu, ciju kopiju je tom listu poslala Cetinjska mitropolija SPC.

G.ANTONIJE: Nije tacno da sam iskljucen iz svestenstva, kako je objavio taj list. Niti ima ko, niti ima pravo da me iskljuci! Jer, ja sam rukopolozen, to rukopolozenje se ne moze niti skinuti, niti "izbrisati" sa svestenika, pa, dakle, ni iskljuciti... Oni mogu pisati sto god hoce, to im niko ne brani. Ali, oni ne znaju pravila iz ustava pravoslavne crkve po tom pitanju... Za bilo kakve prestupe, moze samo da postoji zabrana svestenodejstva, a ne nikakvo rascinjenje, jer tako nesto ne postoji. To je, doduse, jedino uvela u praksu Grcka crkva, a posto Srpska crkva u svemu slijedi Grcku, to su oni to i primijenili. Ali, ponavljam, na to oni nijesu imali pravo... Kad je na nekoga prizvana blagodat Svetoga duha, neka mi oni objasne na koji nacin oni mogu odagnati tu blagodat Svetoga duha? A zna se: Sveti duh, dje hoce, on dise - kako se kaze. Ja nijesam ni pripadao administrativno njihovoj crkvi, pa su time oni jos vise sebe uvukli u, da tako kazem, nesporazum sa kanonima.

Na mog mitropolita Teodosija izvrsen je pritisak od gospodina Rista Radovica, zvanog Amfilohije - a ja imam fotokopiju toga pisma - koji je od patrijarha Pavla kategoricki zahtijevao da on preduzme postupke protiv mene kod moje mitropolije. To apsolutno ne priznajem, jer je iznudjeno i to ne treba nikoga da tangira, kad mene ne tangira. Inace, sve to sto su preduzimali i preduzimaju protiv mene, samo govori o njima - pokazali su svoj obraz. Ko me zeli ovakvoga, ja sam tu. Kako me zeli vecina Crnogoraca pravoslavne vjerosipovijesti ja sam i dosao. I hocu da posluzim mojem narodu koliko mogu i kako mogu i kako mi Bog daje snage i moci.

* Bilo je rijeci i o Vasoj suspenziji?

G. ANTONIJE: Sto se tice suspenzije, o tome moze biti rijeci samo ako se moje penzionisanje moze smatrati suspenzijom. Ko ide u penziju on je automatski suspendovan sa svojih ranijih duznosti. To je sve...

* Da li, uopste, ovdasnja zbivanja u vezi obnavljanja autokefalnosti CPC imaju odjeka u Americkoj crkvi?

G. ANTONIJE: Naravno. Sve ovo sto se ovdje radi ima odjeka i tamo. Predstavnici SPC ne miruju...

* A Vi i Vasa strana?

G. ANTONIJE: Ne, mi nemamo namjeru da protiv njih nesto preduzimamo. Mi se samo branimo od njihove agresivnosti. Ja i u dalekoj Kanadi trpim te njihove pritiske, ali se nosim... I nosicemo se dokle god mozemo...I dokle god oni ne uvide da je dosta toga, mada znam da oni nece prestati da nas napadaju, pa bili mi kao andjeli Bozji. S tim smo nacisto... Cak, iako je ocito da koliko god mi izbjegavamo da im vratimo istom mjerom, oni jos vise napadaju, jer misle da mogu da u korijenu suzbiju ovo na cemu radimo i da sprijece obanvlajnje autokefalnosti CPC.

* S obzirom da su svi crkveni objekti i imovina, na podrucju Crne Gore, u posjedu SPC, postavlja se problem okupljanja Vasih sljedbenika, sto ozbiljno dovodi u pitanje vasu namjeru da obnovite CPC?

G. ANTONIJE: Tacno, mi nemamo nijedan objekat koji nama pripada. Nama to treba da vrate, ali je put do toga i dug i tezak. To se mora imati u vidu. Sto se tice dobijanja svega toga sto nam je oduzeto u svoje vrijeme i prikljuceno samovoljno SPC, to je velik i dugotrajan proces. Sada nista ne mozemo kazati da li su objektivni ili neobjektivni oni koji su mjerodavni, zbog toga sto ni mi sami, jos nijesmo nista ni pokusali. Kad budemo eventualno odbijeni, onda cemo znati... Do tada, u granicama postojecih zakona - a nista i ni o cemu mimo i van zakona - nastavicemo to sto smo zapoceli. Po onoj: ko kuca otvorice mu se... Najbitnije je da imamo strpljenja, i mi i vjernici. I smjernosti. Necemo vracati zlo za zlo, niti na mrznju odgovarati mrznjom, niti se baviti osvetom. Jesmo i bicemo Hristovi sljedbenici u pravom smislu rijeci! Tako treba i mora da bude! Prisjetimo se pocetaka hriscanstva, ni njima nije bilo lako... Sastajacemo se, kako crkveno pravilo kaze, u svim cistim objektima, vrseci bogosluzenje ako treba i na otvorenom polju. Meni je veoma drago bilo i kad smo se onako masovno lani, na cetinjskom trgu, pomolili Bogu... Ako Bog da i ako to uvide ovi koji treba da uvide, od nasih brojnih bogomolja dobicemo makar jednu. I to na Cetinju! Svim silama cemo nastojati da ljudski shvate da nam je to potrebno, a ne da toliki narod Bozji bude izolovan. Prosto ne mogu da vjerujem da ce nadlezni to dozvoliti... Probacemo... A, ako i ne dozvole, opet vam kazem: sastajacemo se po domovima, po cistim mjestima i bice nam dobro... Nidje nije receno da se bogosluzenje moze obavljati samo u crkvi. Dje su ljudi - tu je crkva!

* Mitropolit cetinjski Amfilohije Radovic, najblaze receno, nije omiljen na Cetinju, gdje stoluje. Ni demokratska javnost u Crnoj Gori i Srbiji nema mnogo razumijevanja za njegovo vjersku propovijed. Poznati beogradski intelektualac Bogdan Bogdanovic, nedavno, za njega rece: "Odsijecite mi obije ruke ako Amfilohije vjeruje u Boga!"

G. ANTONIJE: Ja ne mogu o tome suditi, to je unutrasnja stvar svakog covjeka, da li vjeruje ili ne vjeruje... Ali, ako je suditi po ponasanju Rista Radovica, onda moram reci da mu postupci "necovjestvom smrde".

* U Va{oj poslanici od 1. novembra, upucenoj iz Montreala svojim duhovnim sljedbenicima, uz ostalo, nagovijestili ste mogucnost skorog hirotonisanja?

G. ANTONIJE: Pazite, sa hirotonijom cemo ubuduce oprezno. Hirotonija nikoga medju Crnogorcima ne treba, zasad, da uznemirava ili zabrinjava, zbog toga sto je to 99 posto gotova stvar! To mnogo znaci, a detalje o tome ne bih saopstavao. Jer, dje god smo se ranije cista srca obracali, svuda nam je Risto Radovic, zvani Amfilohije, vrsio diverziju. I kod Rusa, i kod mojih u Americkoj crkvi, ili kod Ukrajinaca, ili kod Grka, ili... Zato cu sada samo reci da smo stupili u vezu sa jednom dobrom starom kanonskom crkvom, stoprocentno kanonskom, pa neka oni lome glavu i pogadjaju o kome se radi.

* Sta je, po Va{em misljenju, sustina tako zestokog obrusavanja SPC na Vas i pokusaje obnavljanja autokefalne CPC?

G. ANTONIJE: Pa, Srpska pravoslavna crkva nas tako zestoko napada zato sto gubi pozicije na ovom terenu. To njihovo zastrasivanje i pritisci, to su metodi da bi se nasi ljudi obezglavili, da odustanu od pomisli da se vrate svojoj Crnogorskoj crkvi. Ali, nece moci tako. Ja kazem: u Crnoj Gori ima puno drugih vjerskih grupacija ili zajednica - ne volim izraz sekte, jer i to su Bozji ljudi i oni se mole Bogu na svoj nacin - pa, sto se malo njima ne pozabave? A nas neka ostave na miru... Znam da nas nece ostaviti na miru jer ih to najvise pece. Ne toliko zbog toga sto ce izgubiti neku desetinu hiljada vjernika, vec zbog vlasti koju timw gube. Nazalost, njih zanima samo vlast. Tako su i uspjeli podijeliti nas narod na Crnogorce i Crnogorce-Srbe. To su uspjeli, ali to me mnogo ne uzbudjuje jer, kazem -neka svi budu Bogom blagosloveni. I Crnogorci i Srbocrnogorci.

Danilo Burzan AIM BOKS

O KANONIMA

* Vasa svetosti, koliko je pozivanje SPC na postovanje kanona na mjestu ako su oni nedavno primili raskolnike, tzv. Dionisijevce, bez prethodnog pokajanja, kako to propisuju kanoni?

G. ANTONIJE: To je tacno. No, to je duga prica... Da pokusam u najkracem. Dugo poslije drugog svjetskog rata srpska dijaspora, na svim kontinentima, bila je objedinjena van matice crkve, na celu sa Dionisijem. Sa njim je bila i cjelokupna srpska emigracija. To se Beogradu nije svidjalo. Preko tadasnje vjerske komisije vrsio se pritisak i na SPC i od nje trazili odredjeni potezi koje je trazila komunisticka drzava. Malo po malo, Dionisije je ostajao bez parohija, pa su ga sveli samo na Ameriku, a zatim je patrijarh German poslao jednu, pa drugu delegaciju da mu oduzmu duznost. Doslo je do raskola... Tada je sadasnji patrijarh Pavle bio episkop prizrenski i drugacije je gledao na sve te stvari, naime, da nije trebalo to tako uraditi sa Dionisijem. Pavle je tada kazao i na Saboru da je za Dionisijevog nasljednika izabran jos veci gresnik. Kad je postao patrijarh, Pavle je sve ucinio da ih povrati pod okrilje SPC. Ko je jos poradio na tome, sta je i kako bilo, ne znam, tek oni su pobjedonosno dosli u Beograd i donijeli 6 miliona dolara i cetiri kompletne poljske bolnice sa najsavremenijom opremom, za front u Bosni. Tada se desilo to: jednim aktom, bez ikakvog pokajanja, bez trazenja toga pokajanja od njih, to pitanje niko nije ni postavljao, raskolnici su vraceni u krilo SPC. Kanoni kazu da se bez pokajanja i dalje ostaje raskolnik. Ako ih je SPC u svoje vrijeme rascinila, ako medju raskolnicima postoje dva-tri pozenjena svestenika, ozenjeni kaludjeri, sve je to previdjeno, primljeno djuture, sto bi se reklo. Crkvena pravila, ako im je do njih stalo, ne dozvoljavaju tako nesto. Morali su, makar formalno, da traze pokajanje, formu da makar zadovolje...

Ovako i SPC je postala raskolnicka, tako da zvuci ironicno kada oni nekoga proglasavaju raskolnikom i otpadnikom. To treba znati i ponavljati. I uvijek ih sa tim treba javno opominjati, da se zna... Ne drze se kanona, o tome se radi! Jedino ih se sjete kada im to odgovara.

Danilo Burzan AIM