BOSNA IZVAN PLANOVA
AHMED SLAVI BOZIC
AIM SARAJEVO, 23.12.94.
Ima jedan Ahmed sto sve zna. Kad je ono pocelo da puca, kad je
jugoslovenska narodna vojska pocela da ubija jugoslovenski narod,
Ahmed mi je rekao: ja sam ovo znao! Kako si znao, covjece boziji,
kad niko od nas nije vjerovao da ce onaj sto ima pusku i tenk da
to okrene protiv onoga sto ima noz, kuhinjski, od nerdzajuceg
celika? Fino, odgovara. Onaj sto ima kuhinjski noz, on ce da reze
kokos, a onaj sto ima tenk, nece valjda da puca po kokosinjcu!
Ne volim ja da slusam takva nekakva Ahmedova obrazlozenja. Dosta mi sto Ejub Ganic obrazlaze svaki drugi dan vojnu doktrinu, a meni svaki dan vojni doktor previja ranu od gelera. Ali Ahmed nije covjek samo od price, inace bi bio politicar, nego je on jedan veliki prakticar. Kad smo ono svi gladovali, on je drzao dijetu, jeo je telece snicle bez kruha, juzno voce i povrce sa sve cetiri strane svijeta. Uvalio se u vojnu policiju, pa se onda tako uvaljivao u stanove trazeci spijune i petu kolonu, zavirujuci u frizidere i prirucne kese, a odlazeci u koloni sa svojim pajtasima natovareni dokaznim materijalom, kojeg su kasnije danima degustirali.
Poslije sam ga sreo u vojnoj maskirnoj uniformi sa nekakvim cinom
na ramenu. "Odakle ti cin?", pitam ga. "Mi patrioti se sastali,pa
zakljucili da ova nasa borba ne moze bez komandovanja, te
podijelili cinove. Nisam zadovoljan, mene zapao ovaj, a s njim ne
mozes ni svog sofera da imas", zali mi se Ahmed. Onda sam ga
vidjao u raznim dijelovima grada pa sam pomislio da je postao
inspektor, kontrolise mozda kako se smetlje raznosi, da li svako
ravnomjerno uzima kartone i plasticne boce da bi se ogrijao. A
jok! Ahmed stanuje istovremeno na Marindvoru, na Bistriku, na
Dolac Malti, na Breki i na Alipasinom. Nisam ga pitao ima li stan
i na Grbavici. Kako se moze stanovati u istom trenutku na
nekoliko mjesta, je li mu dusa spava u jednom, mozak u drugom, a
tijelo u trecem? Opet mislim: ne moze da spava ono sto ne zivi, a
za njegovo tijelo i ne treba stan kad ono stanuje gdje se god
stane. Objasnio mi je potiho, da drugi ne cuju: on samo obilazi
stanove, cuva ih, to je njegov kapital sto mu ga je njegov surjak
iz gradskog stambenog poklonio na lijepe oci, a on samo ceka
priliku da ih utali jal' kakvom strancu, jal' nasem za strana
sredstva placanja.
Ahmed je uvijek u trendu. Jedno vrijeme je krenuo u politicke vode. Svaki dan u podne isao je u kadrovsku dzamiju da klanja, pa ga je tako zapazio i Alija Izetbegovic i kao pouzdanom povjerio mu da organizuje snabdijevanje Sarajlija kroz tunel ispod aerodromske piste. E onda je trgovina proradila, gradjani su mogli svasta da kupe, i pica i krmetine, sve dok Ahmed nije i pice i krmetinu, po reisovu nalogu, sa tezgi porazbacao i porazbijao. Trgovina je i dalje cvjetala, a milioni maraka su i dalje prolazili kroz tunel i Ahmedove ruke. "Jeste da mi nesto od toga zastane za prstom, a ja nisam naucio da radim za druge, dok oni u vlasti samo sjede i pregovaraju, i nece bar po noci da me smijene na tunelu", zalio mi se Ahmed.
Takav vam je Ahmed bio tokom cijelog rata, pa se nisam iznenadio
kad sam ga prije nekoliko dana sreo: sprema se da proslavi Bozic.
"Kakav ti musliman da slavis Bozic?", pitam ga. - "Sta fali, Bog
je jedan, ja sam svojevremeno dobro proslavio i jevrejsku Pashvu
kad su ono preko Jevrejske opstine dolazili paketi. Pronasao sam
da mi je tetkina zaova bila udata za jednog katolika, pa sam se s
tom potvrdom priblizio nasem novom uzoritom kardinalu i usao sam
u spisak. Danas ti je najvaznije da si na nekom vjerskom spisku,
Oni sto nisu, ti su bas zalutali. Uskoro ce morati da skupe ono
malo prnja sto imaju, pa put pod noge, zbogom Bosno! Zar ti nije
jasno da ce se svi fino ocestiti, na jednu stranu cisti Srbi, na
drugu cisti Hrvati, na trecu cisti muslimani, koji i onako jesu
cisti jer se svaki dan pet puta peru. To i veleumni nas Alija
zna, pa nije htio da potpise deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu,
sto je potpisalo naivnih 179.000 Sarajlija, a cujem da i po
svijetu ima mnogo sasavih sto potpisuju."
Znaci li to, pitam Ahmeda, da si izdao svoju vjeru, svoje oceve i djedove, koji su vazda bili pravi muslimani? - "Nema govora, opet cu ja do reisa, cim napuni svoju orobljenu kasu, cim mu Arapi doture sta love. Jedino su mi malo s pravoslavnim pokidane veze, ali izgleda da cu i to uspostaviti do njihovog Bozica. Bajram je daleko, neka se ovi moji muslimani malo snadju, dok ne uspostave vjerske skole, serijatsko pravo i muslimansku elektriku, vodovod i kanalizaciju."
Hajde, kaze meni Ahmed na kraju, dobro pazi. Vazda budi medju onima sto klanjaju i sto se mole, izkamcicu onda i za tebe nesto. Takvo je vrijeme. A ako neces, mozes ici u kuhinju crvenog kriza, krsta ili polumjeseca. Ali, i to moras da biras. Hajde, sad odoh, Alahimanet, hvaljen Isus!
SEAD FETAHAGIC