FIJACKOV FIJASKO

Donedavni urednik hrvatskog nacionalnog dnevnika "Vjesnik", Kresimir Fijacko smjenjen je bez gotovo ikakvog obrazlozenja, a na njegovo mjesto doveden je novinarski anonimus Ante Ivkovic o kojem se malo zna cak i u novinarskim krugovima, osim da je blizak vlasti. Ovaj slucaj moguca je najava daljnjih cistki u hrvatskim medijima, a mozda i jacanja totalitarizma i u drugim sferama zivota. O tome svjedoci i cinjenica da se lako moze dogoditi da Hrvatska televizija ukine emisiju "Slikom na sliku" koja je do sada bila jedina prava informativna emisija, a kao povod uzet je profesionalni pokusaj urednika da objasne zasto je Fijacko zapravo morao otici.

AIM, ZAGREB, 14.12.1994. Kada su se u zagrebackim novinarskim krugovima pojavile vrlo ozbiljne glasine da slijede smjene u mnogim medijima, a da je posebno na udaru nacionalni dnevnik "Vjesnik", njegov glavni urednik Kresimir Fijacko vrlo je samouvjereno izjavljivao: prosla su ta vremena. Otklanjao je bilo kakvu mogucnost da ce biti maknut, ne samo zbog toga sto je uspio novinu, koju je naslijedio od Bozidara Petraca, inace saborskog zastupnika HDZ-a, dovesti u red, vratiti joj donekle dostojanstvo, a i povecati prodani tiraz sa 18.000 na oko 30.000 primjeraka, vec i zato sto je smatrao da je hrvatska demokracija usla u stabilniju fazu, a uz to racunao je i na dobre veze u vrhu Drzave i Partije. U jednom trenutku, istina, dao je izjavu: ako odem bit ce to u velikom stilu, sto se moglo tumaciti da odlazi na neko bolje mjesto, recimo u diplomaciju, ali i kao najavu da ce prije odlaska uciniti "nesto veliko", sto ce medijski odjeknuti.

Medjutim, od svega toga nije bilo nista, jer je 7. prosinca novi Upravni odbor bez gotovo ikakva obrazlozenja smjenio i Fijacka i dotadasnjeg direktora poduzeca Davora Perkovica. Ono sto je pritom javnost najvise iznenadilo je sto je Fijacka naslijedio potpuni novinarski anonimus Ante Ivkovic za kojeg je malo tko i u novinarskim krugovima uopce znao tko je i od kuda dolazi, osim sto se sluti kuda idu i on i "Vjesnik". Fijacko medju kolegama nije bio posebno omiljen jer ga i pored toga sto je "Vjesnik" otvorio i vjesto prikrivao navijastvo, pamte po njegovim "Tockama na i" (kolumna na zadnjoj stranici) u kojoj je vrlo cesto opanjkavao druge novinare, posebno one nezavisne i slobodnjake, a da ne govorimo o biseru kada je Tudjmana predlozio ni manje ni vise nego za Nobelovu nagradu za mir.

U svojoj uredjivackoj politici sluzio se i trikom koji je pokupio iz poznate "Politikine" rubrike "Odjeci i reagovanja", pa se u "Stajalistima" i pismima citalaca moglo naci svakojakih pisanja sve dotle da se i "Glas koncila" jednom upitao dokle ce se na stranicama tih uglednih novina naveliko reklamirati ekstremno ustastvo. Fijacko je kao urednik bio tipican predstavnik skole malo ugristi, mnogo se dodvori i zlobnici bi rekli prosao je onako kako je i zasluzio. Pa, ipak on je igrao u zadatim gabaritima i njegovo naprasno smjenjivanje iznenadilo je mnoge koji se sada pitaju zasto ga je Tudjman zapravo zrtvovao i otpisao. I to, da cinizam bude veci, upravo onih dana dok su se u Pragu na evropskom savjetovanju o slobodi medija u organizaciji Vijeca Evrope, hrvatski ministri deklarativno zalagali za sve ono sto i njihove kolege iz zapadnog evropskog svijeta.

Analizirajuci razloge Fijackova odlaska tesko je dokuciti da li se radi o nekom konkretnom "propustu", pa se cini da je ipak rijec o pokusaju discipliniranja novina u kojem vodecu ulogu ima desno krilo HDZ-a, jer dolazak Ivkovica povezuje se sa imenima Ivana Aralice i Drage Krpine. Ne slucajno, jer Ivkovic je rodjen u Skabrnji, selu nedaleko Zadra (u kojem su cetnici 1991. godine izvrsili one strasne pokolje). Iza njega stoji minoran novinarski rad - lokalni "Narodni list", "Vecernji list" i "Slobodna Dalmacija" - kao neprepoznatljivi dopisnik vjest u politickim igrama i prelascima. Prvu znacajnu funkciju dobio je zapravo

1. godine kada je bio pomocnik glavnog urednika "Vecernjaka", ali bez direktne veze s novinarstvom, a nije nikakva koincidencija da je nakon sto je "Slobodna Dalmacija" presla u drzavno vlasnistvo (formalno privatno) postavljen za njenog predstavnika (ne dopisnika) u Frankfurtu. Ivkovic je uvijek bio tamo gdje je lova, a to sto danas prica kako je bio proganjan kao Hrvat samo je dio pomodarstva, jer pamtimo vremena kada se povremeno javljao i za Tanjug. Jednom rjecju jednog ipak uspjesnog i respektabilnog urednika zamjenio je anonimus za kojeg je sam Fijacko izjavio da ne pozna ni njegov lik ni djelo, pa mu se u TV-emisiji "Slikom na sliku" nekoliko puta omakao simpaticni lapsus Ivkosic umjesto Ivkovic.

Fijacko je inace u toj emisiji djelovao zbunjeno i povrijedjeno, a drugog dana o njegovu slucaju progovorili su novi urednik, Dalibor Brozovic u funkciji predsjednika Vijeca za zastitu slobode javnog informiranja i Bozo Novak, potpredsjednik Hrvatskog novinarskog drustva i clan Hrvatskog helsinskog odbora. Ivkovic je na opce cudjenje izjavio da ce nastaviti politiku koju je do tada vodio Fijacko, da nece mjenjati kolegij i da ce zapravo biti urednik kontinuiteta. Brozovic, jedan od prvaka HDZ- a, nista ne zna, ne zeli komentirati dok se ne upozna sa cinjenicama, a uz to je iznio i neke poluistine. Naime, Vijece kojem je on od prije petnaestak dana predsjednik trebalo je osnovati jos 1992. godine (zakon je usvojen 17.4.1992.), a to nije ucinjeno samo zato jer Sabor nije imenovao svog predstavnika, iako su sve ostale institucije to ucinile jos u lipnju prosle godine. Brozovic i pored toga tvrdi da Sabor to nije ucinio jer je biranje islo sporo.

Bozo Novak bio je mnogo konkretniji i tada, a i u drugim istupima. Optuzio je sefove Privredne banke za bahatost i ustvrdio da je "samovolja totalitarizma zamjenjena samovoljom novih centara moci". Upitao se potom "kakva je to poslovnost kada se smjenjuje uspjesan urednik i tko to jos zamislja da se, bez obzira na vlasnistvo, glavni urednik moze dovoditi bez konzultacije sa clanovima redakcije. Takvo nesto bez presedana je u Evropi, a kada se cinilo da se stanje u medijima popravlja, iznenada smo u situaciji u kojoj smo se nalazili lani u ozujku. Stanje je vrlo neizvjesno i trend pogorsanja uskoro bi se mogao iskazivati i u drugim sferama zivota".

Sam Fijacko pak kaze: "Ocito je da se radi o smjeni urednika koji nekome nije bio po volji. Smjenjivanju nekoga tko nije bio na liniji". Na pitanje da li je Privredna banka zbilja vlasnik "Vjesnika", jer nikom pametnom nije jasno zasto banka koja je i sama u kolapsu i koja je duboko "usla u crveno" sebi navaljuje na vrat jednog velikog gubitasa, oko 10 milijuna maraka, pogotovo kada se zna da je bilo i drugih zainteresiranih, Fijacko odgovara: "Vlasnik je Privredna banka, ali se zna tko iza nje stoji (drzavno-partijska struktura). A ako se pokaze da iza svega stoji odredjena politicka struktura ili licnost bit cu jednako iznenadjen kao i drugi".

No, Novak nazalost svoje crne slutnje nije gradio samo na slucaju Fijacko, koji je tek paradigma hrvatske medijske situacije, ili kako bi se to reklo i sire. Jer nedavno je potiho smjenjen urednik treceg programa Radio Zagreba. I Drago Pilsel, urednik duhovnog programa na nezavisnoj televiziji OTV maknut je jer se poceo baviti nezahvalnim temama kao sto su delozacije, socijalna pravda, prognanici, invalidi, ekumenizam... Ali u cijeloj prici onaj informiraniji dio novinara postavljao je pitanje sto se to zapravo dogadja na Vrdoljakovoj televiziji. Dubravko Merlic i Tihomir Ladisic na opce cudjenje u "Slikom na sliku" dva su se dana bavili "Vjesnikom" i nikome nije bilo jasno sto se tu zbiva, jer zna se tko je smjenio Fijacka kao i cija je "Dalekovidnica". Sto se tice Merlica, jednog od najboljih TV novinara, on je postupio po novinarskom instiktu, a Ladisic ga je slijedio. Ali sve to nije sprijecilo Vrdoljaka i Mariju Nemcic, novinarku koja ima slicnu biografiju kao i Ivkovic, jer prije izbora na mjesto glavnog urednika bavila se intervjuiranjem kumica na pijaci (kao sto je i Ivica Blazicko koji je naslijedio Tomislava Marcinka bio tek uspjesni apoliticni sportski komentator) da izribaju ovaj dvojac.

Merlicu i Ladisicu direktno je receno zasto dizu prasinu oko jedne obicne smjene, jer kud bi dosla televizija kada bi toliku minutazu posvecivala svakom slucaju odlaska nekog direktora, a toga je na stotine. Direktno im je dato do znanja da se profesionalizam takve vrste nece tolerirati. Ali bio je to izgleda tek zgodan povod da se urednike "Slike" pozove na red, jer ova emisija pocela se sve manje svidjati vladajucoj garnituri, pa nece biti nikakvo iznenadjenje da uskoro nestane s hrvatskih TV-ekrana. Vec ranije urednici su diskretno upozoravani zasto kasne, zasto se ne drze satnice jer se narod buni, a zna se u demokratskoj drzavi da treba slusati narod jer sve treba ciniti za njegovo dobro i u njegovo ime. I iza Fijackovog fijaska ocito su visi interesi.

GOJKO MARINKOVIC