Fijackov fijasko

Kako to inace biva u poznu jesen, dozrila je i u hrvatskom medijskom prostoru tvrdnja kako su novine i novinari u dobroj mjeri postali roba i da je trziste prevladalo kao mjerilo njihove uspjesnosti. Potegnuti su i argumenti: "Globus" kao najuspjesniji medju novinama, odnosno njegov izdavac "Europa press holding", nakon sto je postao vecinski vlasnik novinskog poduzeca "Arena" sa svim njegovim izdanjima, kupio je i svoj vlastiti avion. I mada je rijec o "Cesni" koja nije skuplja od luksuznih automobila koji poput ergele vec kruze zagrebackim ulicama, ipak je i to jos jedan statusni znak uspjeha na slobodnom hrvatskom medijskom trzistu. I "Vecernji list", u nemogucnosti da samostalno odredjuje visinu svojih placa jer je u vecinskom vlasnistvu drzavnih fondova, a u teznji da zadrzi "motor" svoje jos uvijek zavidne tiraze, kupio je dvadeset automobila (Opeli corsa, te Fiati punto i uno) koji ce oko Nove godine biti dodijeljeni na neograniceno koristenje, sluzbeno i privatno, uglavnom urednicima, ponekom iz poslovodstva i cetvorici novinara. Zna se i da ce u drugom krugu, dva mjeseca kasnije, biti raspodjeljeno jos dvadesetak automobila.

I "Vjesnik", iako gubitas, ali s tirazom u usponu i nakon sto ga je kupila "Privredna banka Zagreb", dogovara prelazak u svoje redove grupe afirmiranijih novinara nudeci primamljivost osvjezenog koncepta novine koja ima buducnost, ali i za hrvatske prilike solidne place od oko 1000 DEM. Slijedi i kontraudar "Slobodne Dalmacije" iz cijih je redova "Vjesnik" poceo preuzimati najvise novinara. Tridesetak clanova redakcije dobilo je na potpis ugovore s klauzulama o placama od tisucu i vise njemackih maraka. Kasnije ce toga biti jos. A od ranije je onima koji su od posebnog interesa za "Slobodnu" na raspolaganju vozni park, te avion u vlasnistvu novopecenog novinskog magnata i hadezeovog novobogatasa Ante Kutle. K svemu tome, svako malo se na kioscima pojavi neka nova novina, doprinoseci sve sarenijoj ponudi, ali i sve ostrijoj konkurenciji medju pojedinim izdanjima. Naravno, dodatno angazirajuci novinare i omogucavajuci im da barem zarade jos nesto novaca vise. Ali da bas sve nije tako idilicno i da se najcesce radi tek o sijanju iluzionisticke magle svjedoci i najnovija naprasna smjena glavnog urednika i direktora "Vjesnika", ali i mnogo toga drugoga sto se krije u pozadini spomenutih "carolija".

"Vjesnik" je u petoj godini Tudjmanove i hadezeovske vladavine Hrvatskom, dobio i svog petog glavnog urednika. Samo dan prije svoga smjenjivanja, Kresimir Fijacko, u razgovoru drugim povodom, na uzgredni upit ima li istine u najnovijoj glasini o njegovom sklanjanju s celnog mjesta "Vjesnika" s dosadom u glasu je odgovorio da pojma nema i da se vise na to ne osvrce jer bi u protivnom, s obzirom na njihovo permanentno obnavljanje, zapravo trebao prestati dolaziti na posao. Medjutim, vec drugoga dana, svi oni koji su imali dogovoreni sastanak s Fijackom "poljubili" su vrata njegovog ureda, jer je on morao sjediti na sjednici nedavno izabranog novog Upravnog odbora "Vjesnika". Na kraju tog sijela pokazalo se da je itekako bilo istine u kuloarskoj prici koja je tvrdila da je Franjo Tudjman presudio: umjesto Kresimira Fijacka novi glavni urednik "Vjesnika" bit ce Ante Ivkovic.

Obrazlozenje za dovodjenje i u novinarskim krugovima ne bas poznatog Ante Ivkovica, bivseg novinara zadarskog "Narodnog lista" i dopisnika "Vecernjeg lista" i "Slobodne Dalmacije" iz Zadra koji je u zadnje vrijeme u Frankfurtu zapravo brinuo brigu oko plasmana "Slobodne" u Njemackoj, bilo je da je jos iz zadarskih dana pulen osobnog Tudjmanovog knjizevnika Ivana Aralice. Dakle, covjek od povjerenja koji ce to "povjerenje" predano pretakati i u "Vjesnikovu" uredjivacku politiku na nacin prihvatljiviji od Fijackovog. Smjenjivanje Fijacka dio je novog vala kadrovskog prestrojavanja u za vlast kljucnim medijima u Hrvatskoj. A sve u susret u zadnje vrijeme precesto spominjanih i najavljivanih izvanrednih parlamentarnih izbora.

Pocelo je u najutjecajnijem medju njima, na Hrvatskoj televiziji, gdje se odustalo od realizacije vec donesene odluke o imenovanju Mirka Galica za direktora televizije, jer je ovaj trazio ovlasti i u uredjivanju programa s namjerom da ga demokratizira i prispodobi visestranackoj parlamentarnoj demokraciji. Istodobno je otprhnut i Tomislav Marcinko s mjesta glavnog urednika Informativnog programa zbog toga sto je bezrezervno podrzao dolazak Galica sa svim njegovim namjerama, a bilo mu je izgleda i milo oko srca zbog najavljivanog odlaska Antuna Vrdoljaka s mjesta "gospodara" HRT-a. Medjutim, ocito zbog sve neizbjeznijih izvanrednih parlamentarnih izbora, Tudjman se na ljetosnjem "strateskom" ladanju na Brijunima predomislio i opredjelio da njegov kucni reziser EPP poruka Vrdoljak i nadalje kroji kapu HRT-u.

Ovojesenji zaokret na televiziji trebao je i Fijacku, ako je htio ostati na celu "Vjesnika", biti znak da grijesi u svojim procjenama. Dan uoci svog smjenjivanja, i Fijacko je, naime, uvjeravao da su u Hrvatskoj novine i novinari konacno postali roba koja pretezno podlijeze verifikaciji na kioscima. Da je mjerilo njihove uspjesnosti postala spremnost citalaca da svoj novac daju za odredjenu novinu i da to onda presudno utjece i na to tko ce biti dio uredjivacke i udarne novinarske ekipe u pojedinim medijima. Iznenadjenje s kojim je docekao svoje smjenjivanje, poput supruznika koji zadnji saznaje za nevjeru svoga bracnog druga, uvjerava da su ga zbilja uljuljkala zbivanja u pojedinim novinama koja stvaraju privid da se doista radi o utjecaju trzista na njihovo kadrovsko i uredjivacko profiliranje.

Istina, i promjene u samom "Vjesniku" i oko njega koje su se dogodile u proteklih pola godine i pod uredjivackom palicom Fijacka doprinosile su toj iluziji. Od kada je "Vjesnik" objavio odgovor Josipa Manolica na gotovo integralno prenijeto Tudjmanovo obrazlozenje sa Glavnog odbora HDZ-a o raskolu unutar vladajuce stranke i obracuna s Manolicem, Mesicem i drugima, njegova tiraza pocela je postupno rasti, a krenule su i ocjene kako "Vjesnik" otvorenijom uredjivackom politikom prema opozicijskim, odnosno drukcijim stajalistima polako vraca svoj ugled i utjecaj iz vremena prvih visestranackih izbora u Hrvatskoj. Okurazilo je to Fijacka i njegove suradnike da na takvom liberalnijem od dotadasnjeg konceptu pocnu okupljati i jedan dio novinara iz drugih redakcija, ali i da unutar vlastite posebnim ugovorima i vecim placama vezu one koji najvise doprinose novom liku novine i rastu njene tiraze.

Koliko su bili uvjereni da su okolnosti dozrele za razvijanje takvog jednog projekta, ukazuje cinjenica da nisu stali sa realizacijom ranije dogovaranih prelazaka novinara, niti nakon sto je "Privredna banka Zagreb" kupila vecinski paket dionica "Vjesnika". Vjerujuci valjda u pricu da je banka "Vjesnik" kupila za sebe kako bi i na njemu ostvarivala profit. Zmireci pred upozorenjima da je kupnja posljedica politicke odluke. Uostalom, kao sto je i povrat vec otpisanih potrazivanja "Splitske banke" u slucaju "Slobodne Dalmacije" bio tek realizacija politicke odluke da se splitska novinska kuca otme iz ruku zaposlenih i prepusti "podobnom i uspjesnom biznismenu" Anti Kutli.

I automobili u "Vecernjem listu", i ugovori odabranima u "Slobodnoj Dalmaciji", zapravo imaju dva kraja. Mogu biti dodatni stimulans onom dijelu redakcije koji doista nosi novinu, ali mogu biti i "finiji" nacin za prosijavanje odanih i pokornih u realizaciji dirigirane uredjivacke politike. Jer kljucevi automobila kao sto su podjeljeni, mogu biti i oduzeti onima koji se, primjerice, ne sloze sa neobjavljivanjem pojedinih njihovih tekstova ili izmjenama u njima koje idu niz dlaku predsjednikove ili aktualne drzavne politike. A to je okosnica unutarredakcijski proklamirane uredjivacke politike u "Vecernjaku". Isto je i sa ugovorima za odabrane "Slobodnoj", jer i jedno i drugo nosi gotovo dvostruko uvecanje prihoda "sretnicima" kojima su zapali. Kako otkazivanje poslusnosti moze rezultirati ne samo oduzimanjem "posebnog automobilskog statusa", vec i otkazom, za pretpostaviti je da ce gotovo sve radikalne urednicke intervencije prolaziti tek uz eventualno potiho gundjanje u vlastitu bradu.

Smjenom u "Vjesniku" i "trzisno-stimulativnim" mjerama u "Vecernjem listu" i "Slobodnoj Dalmaciji", Tudjman i HDZ ponovo uspostavljaju cvrse "dizgine" u tri od cetri utjecajne dnevne novine. A time, pripremajuci se za izbore suzavaju prostor i za poteze tipa objavljivanja odgovora Manolica Tudjmanu, kakav je povukao Fijacko, cijeneci ga kasnije i kao prijelomnim za ponovno vracanje citalackog povjerenja. Medjutim, vec tada je pocelo isticati i Fijackovo vrijeme kao urednika "Vjesnika", jer je istodobno poceo gubiti povjerenje Tudjmana i onih njegovih sljedbenika koji uime hrvatske drzave neprikosnoveno odlucuju i o pitanjima zivota i smrti, a kamoli ne o tome tko ce biti urednik pojedinih novina i sto ce u njima biti objavljivano.

ZORAN DASKALOVIC