KRIZA NE MORA DA VODI U DUSEVNU BOLNICU

Branilastvo na slovenacki nacin

Dok je u svetu sasvim obicna pojava branilastva,koje sprecava ili barem ublazava moguca prava coveka koji ima probleme psihijatrijske prirode, u Slo- veniji ta pojava tek trazi svoje mesto u drustvu. I to-izgleda-sve uspesnije. Da dusevni bolesnici ne bi bili prepusteni iskljucivo dusevnim bolnicama, u koje ih najcesce,protiv njihove volje i cesto nepotrebno -strpaju njihovi ro- djaci,u Sloveniji brine se drustvo ALTRA.U okviru tog drustva deluju strucnja- ci, branioci,koji nemaju pravo da odlucuju ni o jednoj bitnoj stvari koja se tice korisnika,jer mu samo savetuje i pomaze doneti pravu odluku.

Branilastvo za grupe s nevelikom drustvenom moci,medju koje spadaju i ko- risnici(ce) psihijatrijskih ustanova, se u zadnjoj deceniji mocno razvilo u razvijenom svijetu.Vise je nego ocito da su temeljna covjekova prava ugrozena svugdje gdje vlada izrazit nesklad izmedju predstavnika ustanove i njenih ko- risnika,odnosno korisnica.U kaznenim zavodima pridrzana osoba ima pravo do pravne zastite,pa cak i koncentracioni logori su danas pod nadzorom medjunarod- nih komisija.Ipak, u psihijatrijskim i bezbjednostnim ustanovama za dusevno hendikepirane,medicinsko i drugo pomocno osoblje jos uvijek, mnogo gdje ima neogranicenu moc, a svaka apsolutna vlast koja nije podvrgnuta nikakvom nad- zoru,predstavlja potencijalni izvor krsenja covjekovih prava.Klinicki psiho- log dr.Tanja Lamovec upozorava:"Korisnik nema nikakve mogucnosti da bi obez- bijedio svoje interese; njegove primjedbe najcesce uzimaju kao znak njegove dusevne bolesti,ukoliko ih uopste slusaju.Korisnici su ustraseni ibojese os- vete institucije koja raspolaze njima, ujedno su i psiholoski u neugodnom po- lozaju.I kako da se obezvrijedjeno bice s etiketom "dusevnog bolesnika" odupre "ucenim" ljudima, strucnjacima ?"

U razvijenom svijetu postojivise oblika branilastva,koje pokusava urav- noteziti odnos snaga izmedju institucije i njenih korisnika,te posredovati pri njihovom nesuglasju.Branilac je osoba,cestojedina,koja je svestransko na strani korisnika i zauzima se za dosljedno postivanje prava koja mu,kao ljudskom bi- cu,pripadaju.Branilastvo cesto ima i druge dimenzije.Trudi se uspostaviti prisan licni kontakt s pojedinim korisnicima te ih podsticati da pored zastite branioca i sami preuzmu aktivnu ulogu u zastiti svojih interesa.

U Sloveniji se projekat branilastva poceo razvijati u okviru drustva ALTRA - Odbora za novine u dusevnom zdravlju,koji je nevladina i apoliticna organizacija.Udruzuje korisnike psihijatrijskih institucija kao i studente - dobrovoljce te brojnestrucnjake s podrucja psihologije,prava i socialnog rada. Djeluje medijski, pokusava preprecavati stigmatizaciju i marginalizaciju po- jedinaca i grupa na drustvenom rubu te rjesava njihove konkretne probleme.

Na pitanje da li je u Sloveniji potrebno branilastvo, odgovaraju Tanja Lamovec i Vito Flaker, koji svojim teorijskim i prakticnim delovanjem ustrajno dokazuju potrebe za novinama na polju komplikovanosti dusevnog zdrav- lja.Zamisao o osnivanju Branilastva za korisnike psihiatrije rodila se na pro- ljece 1992. u okviru studije TEMPUS "Dusevno zdravlje u zajednici".Na osnovu evropskih iskustava u Sloveniji se polako obrazovala grupa koja je pocela preu- cavati domace zakonodavstvo na podrocju dusevnog zdravlja, a ujedno je izra- dila i koncept za razvoj branilastva u Sloveniji.Na jesen 1992.godine grupa za branilastvo organizovala je uljubljanskom Cankarovom domu javnu tribinu s na- slovom "Ljudska prava u ustanovama dusevnog zdravlja".Pocetkom 1993.godine je grupa uspostavilakontakte s profesionalnim braniocima u avstrijskom Klagenfur- tu i Grazu,gdje je branilastvo vec nekoliko godina propisano zakonom.Austrij- ski branioci ponudili su i mogucnost edukacije za neke od slovenackih dobro- voljaca koji su bilispremni djelovati u okviru projekta Branilastvo.

Koncept Branilastva je u Sloveniji postavljen sire nego u inostrans- tvu.Naime, u Sloveniji najprije treba upozoriti javnost da hospitalizacija u dusevnoj bolnici ne bismijela biti jedina mogucnost za tretman osobe u dusev- noj krizi.Mnoge osobe ,koje bi uz odgovarajucu pomoc lako prebrodile krizu u svakodnevnoj zivotnoj sredini, bilesu prisiljene, najcesce na zelju rodbine, zateci se udusevnoj bolnici i s tim, kao sto kaze Goffman, stupiti na put "karijere dusevnog bolesnika". To je sudbonosno prijesvegaza mlade ljude,po- dudaraju u ALTRI, na koje stigmatizacija i demoralizacija, koje prate hospita- lizaciju, djeluju jos destruktivnije.Mit neozdravljenja potkopava njihovu vje- ru u sebe, dodatno ga jos okrepljuje nepoverenje okoline, tako da mnogi odus- tanu od svojih zivotnih planova.

Ako se vratimo branilastvu u Sloveniji, mozemo reci da ga ceka jos dugi put.Prvi korak je ucinjen.Postavljeni su jasni ciljevi,jasnoje odredjena i uloga branilastva u Sloveniji. Smanjuje se i nepoverenje zvanicne psihijat- rije,koje izvire iz konflikta interesa institucije i korisnika. Branilastvo za kakvo se zauzimamo u Sloveniji nastoji da korisnik bude dio maksimalno efikasnog tretmana,koji ce pored farmakoloskog lijecenja ukljucivati i razli- cite oblike psihosocialne pomoci.Branilastvo odbacuje medicinski model kao ne- efikasan i zalaze se osnivanje medjustruktura koje bi omogucile pojedincu da i za vrijeme dusevne krize ostane u zajednici. Pokretaci i realizatori projekta Branilastvo ne zauzimaju se za to da bi se odmah zatvorile sve dusevne bolnice. Oni teze za postepenim smanjivanjem broja kreveta, a ujedno za ubrzanom grad- njom medjustruktura .Tako bi korisnici zaista imali mogucnost izbora,dok bi psihijatrijske institucije izgubile svoj monopol i bile prisiljene osavreme- niti svoje djelovanje u smjeru demokratizacije.Pravna i psihosocijalna pomoc, koja od proslegodine djeluje u okviru Odbora za novine u dusevnom zdravlju, izmedjuostalogukljucuje: pomoc u rijesavanju krsenja prava u vezi sa prisilnom hospitalizacijom, obavlja privatne tuzbe i nudi savjete u vezi sa vlasnistvom i drugim sporovima s porodicom, stanodavcem ili poslodavcem,razvija socijalne mreze za bivse pacijente psihiatrijskih bolnica, ukljucuje bivse pacijente u planiranje novih aktivnosti.

Branilastvo se u Sloveniji zauzima za promijenu paradigme.U sredis- tu paznje je korisnik i njegovi interesi, a ne institucija kao do sada.Iako je postivanje ljudskih prava u demokratskom drustvu, za kakvo se ima slovenac- ko, vrijednost sama po sebi,uokviru branilastva je to i nesto vise. To je sred- stvo i preduslov da korisnik ohrani predstavu o sebi kao o aktivnoj i odgovor- noj osobi na svim podrucjima na kojima to moze. Za oneodluke, za koje u tom trenutku sam nije sposoban, moze siizabrati branioca kojem ce moci vjerovati da ce ravnati u njegovom interesu.Branilac nema prava da odlucuje ni o jedno bitnoj stvari koja se tice korisnika, on mu samo savjetuje i pomaze donijeti odluku.

KATARINA LAVS, AIM