SEKSOVO "TRENIRANJE STROGOCE"
Epizoda u kojoj saborski zastupnici s faksiranim tekstom sporazuma izmedju Zagreba i Knina, objavljenom dan ranije u beogradskoj "Borbi", hodaju po zgradi parlamenta na Markovom trgu, medjusobno se informirajuci sto ce sutradan Hrvoje Sarinic potpisati s Borom Mikelicem, vjerojatno je dogadjaj koji je do sada najvise ponizio zastupnike "svetog hrvatskog Sabora". I obican gradjanin Srbije mogao je dakle znati ono sto se skrivalo od ociju ljudi koji su "voljom hrvatskog puka" dobili ovlasti da odlucuju o tako vaznim stvarima. Taj je dogadjaj, bahatom Seksovom odlukom da prekine sjednicu Sabora i njen nastavak zakaze za nekoliko dana kasnije - dakle u vrijeme kad ce Sarinic potpisati ugovor o "ekonomskim pitanjima" s nepriznatom Marticevom Krajinom
- bio jos tezi udarac Saboru od onog kojeg je zadobio potkraj ljeta donijevsi odluku o sto uvjetnih dana mandata UNPROFOR-a u Hrvatskoj, da bi samo nekoliko dana kasnije Vijece sigurnosti UN taj isti mandat zastitnih snaga produzilo za jos sest mjeseci.
AIM, OSIJEK, 11.12.1994. Kada bi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman bio siguran da ce ponovno dobiti izbore, gledaoci Hrvatske televizije vjerojatno bi imali priliku vidjeti ono sto je Televizija Srbije vec odavno pokazala: kamera ulazi u predsjednicki kabinet upravo u trenutku kada sef drzave potpisuje odluku o raspustanju parlamenta. Doista, atmosfera u hrvatskom Saboru je takva da sve mirise na izvanredne izbore, pa je samo pitanje procjene na vrhu treba li ih raspisati ili i dalje pustiti potpredsjedniku Sabora, Vladimiru Seksu, da svako malo, kad se oporba namrsti, trenirajuci strogocu, prekine sjednicu "zbog nereda u sabornici".
Ako je izravni televizijski prijenos maratonskih seansi hrvatskog parlamenta donedavno bila jedna od dosadnijih stvari u ionako ubitacnom programu HTV-a, nakon istupanja Stjepana Mesica i Josipa Manolica iz redova vladajuceg HDZ-a, stvari su se promijenile nabolje. Oni hrvatski gradjani koji zbog blizine avnojevskih granica mogu gledati program Televizije Srbija, sada vise ne moraju osjecati kompleks kako je hrvatski Sabor u odnosu na srpsku (ili saveznu) skupstinu dosadno i nezanimljivo mjesto za pretresanje prazne slame. Odlazak Mesica i Manolica istanjio je naime donedavno neupitnu prednost HDZ-a u saborskim klupama - pa iako dvojica nekadasnjih vaznih ljudi hrvatske vladajuce stranke nisu do kraja uspjeli u svojoj nakani odvodjenja dovoljnog broja zastupnika iz HDZ-a u Hrvatske nezavisne demokrate (HND) cijim bi odlaskom Tudjmanova stranka izgubila saborsku vecinu - sve se cesce dogadja (rasprava o pljackama u pretvorbi, hrvatsko ponasanje oko Bihaca, mandat UNPROFOR-a) da dio hadezeovskih zastupnika u raspravi i glasanju stane na stranu oporbe.
Dr. Nedjeljko Mihanovic, kojeg vecina oporbe oslovljava s "kolega zastupnice", ne priznajuci mu legalitet izbora, apsolutno je nedorastao vodjenju saborskih sjednica, pa - kako je netko dugovito zakljucio - uvijek kad je na dnevnom redu neka ozbiljnija tocka, on po pozivu drzavnog protokola uredno odlazi nekog ispratiti ili docekati. Vladimir Seks, prvi hadezeov "cistac", koji je, sve se vise cini, napustio potpredsjednicko mjesto u Vladi upravo zato da bi "uvodio red" u Saboru, tada cini ono sto Mihanovic ocito ne moze. Iako je Seks po takvom ponasanju poznat jos iz rada prvog saziva Sabora, sada je, smatraju mnogi, zauzeo jos zesci gard, odlucan da - onako kako to samo on zna - uvede red u hrvatski Sabor. Oni s nesto duzim sjecanjem zapamtili su brojne ostre Seksove replike od kojih je tjeranje s govornice Bosiljka Misetica, ranijeg ministra pravosudja u vladi demokratskog jedinstva dr. Franje Gregurica, ostalo zapamceno kao do tada necuven istup. No, posljednji Seksovi potezi - prekidanje rada Sabora u trenutku kada su ogorceni predstavnici oporbe zahtijevali da im se da uvid u tekst sporazuma s kninskim Srbima
- pokazuju da ce u Saboru biti sve vise vruce, mada ionako gotovo vec kljuca.
Epizoda u kojoj saborski zastupnici s faksiranim tekstom sporazuma izmedju Zagreba i Knina, objavljenom dan ranije u beogradskoj "Borbi", hodaju po zgradi parlamenta na Markovom trgu, medjusobno se informirajuci sto ce sutradan Hrvoje Sarinic potpisati s Borom Mikelicem, vjerojatno je dogadjaj koji je do sada najvise ponizio zastupnike "svetog hrvatskog Sabora". I obican gradjanin Srbije mogao je dakle znati ono sto se skrivalo od ociju ljudi koji su "voljom hrvatskog puka" dobili ovlasti da odlucuju o tako vaznim stvarima. Taj je dogadjaj bahatom Seksovom odlukom da prekine sjednicu Sabora i njen nastavak zakaze za nekoliko dana kasnije - dakle u vrijeme kad ce Sarinic vec potpisati ugovor o "ekonomskim pitnjima" s nepriznatom Marticevom Krajinom - bio jos tezi udarac Saboru od onog kojeg je zadobio potkraj ljeta donijevsi odluku o sto uvjetnih dana mandata UNPROFOR-a u Hrvatskoj, da bi samo nekoliko dana kasnije Vijece sigurnosti UN taj isti mandat zastitnih snaga produzilo za jos sest mjeseci. No, ako se taj samar Saboru mogao tumaciti dijelom svjetske zavjere protiv Hrvatske, u kojoj, po nekima, uz masone, liberale i druge "neprincipijelne koalicije" sve vecu ulogu imaju i Ujedinjeni narodi, opisana epizoda sa Seksovim odbijanjem da zastupnicima pruzi uvid u tekst sporazuma s "lokalnim Srbima", cisti je domaci proizvod.
Hrvatsko vrhovnistvo, koje i dok je vecina HDZ-a u Saboru bila vise nego nadmocna, nije imalo osobite sklonosti da parlamentu da neku ozbiljniju ulogu u politickom zivotu drzave - sada, u ponesto promjenjenim okolnostima - cini se da je, prema saborskim zastupnicima - zaigralo na klasicnu kartu "batine i mrkve". Nekako istodobno sa Seksovim uredovanjem i prekidanjem sjednice parlamenta "jednog od najstarijih europskih naroda", na dosad nezapamcen nacin, svi su zastupnici dobili udvostrucene place, koje ionako nisu bile male. No, kad je "mrkva" u pitanju, ni to nije sve. Naime, nitko ne zna kako je to bilo moguce, ali zakonski se nekako vec provuklo, pa su saborski zastupnici uz stopostotno povecanje placa dobili i dvogodisnje "zaostatke" naknade za topli obrok (prosjecno oko dvije tisuce DEM!). Ta "mrkva" trebala je djelovati dvojako: dati zastupnicima do znanja da im je bolje "uzivati plodove svoga rada" do kraja mandata i ne srljati u prijevremene izbore praveci "od gotovine veresiju", te da se u skladu s tom cinjenicom i ponasaju, ne inzistirajuci na takvim sitnicama kao sto je uvid u kojekakve tekstove sporazuma, primjerice poput onog s "lokalnim Srbima".
Predlagac takvog udobrovoljavanja saborskih zastupnika ocito se preracunao jer su zastupnici, doduse, prihvatili ponudjenu "mrkvu" (ta, svi smo ljudi, zaboga), ali su i zadrzali staro ponasanje. No, na drugoj strani, provrio je socijalni lonac. Prvo je strajkalo osoblje "Croatia Airlinesa", hrvatske zrakoplovne tvrtke, a potom je problem s neba spusten na zemlju: stale su lokomotive i na ono malo hrvatskih pruga na kojima vlakovi jos voze. I dok se slucaj s pilotima rijesio relativno brzo (malo ih je, pa ce se novac vec nekako pronaci), zeljeznicari, u vrijeme pisanja ovog teksta, strajkuju vec cetvrti dan. Premijeru Nikici Valenticu to se nije moglo dogoditi u nezgodnijem trenutku: u vrijeme izlaska Vlade u javnost s drzavnim budzetom za 1995. Iako je budzet enormnog iznosa, novac ce biti nedovoljan da pokrije ogroman dio zahtjeva, medju kojima je i pozamasna stavka za Hrvatske zeljeznice. Kako medjutim pregovarati sa sindikatima zeljeznicara i privoliti ih da se odreknu zahtjeva za povecanjem placa (uz klasicno obrazlozenje da para nema jer siromasna drzava najveci dio onog sto ima mora izdvojiti za obranu), kada je istodobno, iz tog istog proracuna, udvostrucena placa zastupnicima i dakako, politickom vrhu zemlje. Kako ce djelovati na ostale, narocito na prosvjetne radnike cije nezadovoljstvo i dalje tiho kipi, vidjet ce vrlo brzo.
Smirivanje zastupnika tako se pokazalo nedjelotvornim, pa jedina mogucnost ostaje "batina" u Seksovim rukama. No, i tu su mogucnosti male: oporba se sada dovinula jadu, pa vise - kad je nezadovoljna - ne napusta Sabor, kako je to, sad se pokazuje, nepromisljeno ucinila pocetkom ljeta, ojadjena hadezeovskom bahatoscu u izigravanju sporazuma oko potpredsjednickih saborskih mjesta za pripadnike opozicije, nakon Mesic-Manolicevog izlaska iz HDZ-a. Tada je naime shvatila ono sto je HDZ znao i prije nje: oporbeni zastupnici izgubili su jedinu stvarnu mogucnost obracanja narodu, a HDZ je, bez kompleksa, zahvaljujuci vecini u Saboru, provodio ono sto je naumio. Sada je taktika opozicije drugacija: lagano nagrizati HDZ-ovu vecinu pridobijanjem onih zastupnika cija je "stranacka stega" dobrano popustila i sto je moguce vise iritirati HDZ da on sada bude taj koji ce prekidati sjednice kad se nadje u nevolji. Stoga su nove vruce scene u hrvatskom Saboru ne samo moguce - one bi mogle postati njegovom konstantom. Ono sto se dogodilo kad je na startu "mlade demokracije" Ivan Bobetko torbom iz saborske klupe za govornicom gadjao Radovana Tanjgu, zastupnika SDS-a, ili nedavni boksacki obracun Dragana Hinica s Dragom Krpinom u saborskom bifeu (o plazenju jezika Tomislava Mercepa Slavku Degoriciji i "drugovima" da se i ne govori) mogli bi biti cista djecja igra prema onom sto slijedi.
Hoce li neposluh u hrvatskom Saboru, koji sada toliko iritira Vladimira Seksa, da pored onemocalog Mihanovica sve vise preuzima predsjednicke saborske ovlasti (tjednik "Pecat" u posljednjem broju najavio je svoju glavnu temu pod naslovom "Seks trenira udar"), ipak dovesti do prijevremenih izbora moglo bi biti jasnije vec na slijedecoj, izvanrednoj sjednici zakazanoj za kraj mjeseca. Tada ce se na dnevnom redu naci drzavni proracun s enormnim iznosima, koji medjutim, ni izbliza ne zadovoljavaju glad mnogih korisnika budzeta. Na ispitu nece biti samo Valenticeva vlada - kojoj je usvajanje budzeta biti ili ne biti opstanka - vec i raspolozenje Sabora, narocito onog dijela HDZ-ovih zastupnika u njemu, koji, nezadovoljni, pokazuju sve veci otklon prema "zna se" politici. Ako nece biti lako oporbi, nece jednostavno biti ni Seksu, pa se njegovo "treniranje udara", kao uvod u izvanredne izbore, prati s osobitom pozornoscu.
DRAGO HEDL