ZIVOT U MRAKU

Crna Gora bez struje

size:

Nakon sto gotovo jednomjesecna restrikcija u isporuci elektricne energije (svakodnevno po dva sata) nije donijel planirane ustede, "Elektroprivreda Crne Gore" ovih dana odlucila da uvede cetvrti stepen restrikcije koji podrazumijev acetvororsatna svakodnevna iskljucenja potrosaca, dva sata tokom dana i dva nocu. Glavni razlog teskoj energetskoj situaciji je nedavna havarija u termoelektrani "Pljevlja", nizak vodstaj akumulacionih jezera zbog dugotrajnog susnog perioda, kao i dotrajalost opreme koja se zbog sankcija i nedostaka novca ne moze remontovati. Za odrzavanje i remont eletroeenergetskih sklopa u Crnoj Gori potrebno je 37,8 milona dolara, dok se gubitak javnog preduzeca "Eletroprivreda Crne Gore" popeo na citavih 64 miliona dolara. Politicari obecavaju da ce se situacija stabilizovati i zima proci bez znacajnijih restrikcija, dok strucnjaci sumnjaju da se ustede mogu postici bez dnvnih iskljucenja od 10-12 sati. Politizovanjem energetskog problema u ranojem periodu, ali i dans, Crna Gora, i pored izvarednih hidroeenergetskih potencijala dovedena u ovako tesku situaciju.

Tekst: Kako gotovo jednomjesecna svakodnevna restrikcija struje u trajanju od dva sata, nije donijela planiranu ustedu od 10 odsto energije, crnogorska "Elektroprivreda" je, juce (06. decembra) odlucila da uvede cetvrti stepen ogranicenja, po kome se pored dosadasnjih dnevnih dva sata iskljucenja uvodi i nocna dvosatna restrikcija elektricne energije. Glavni razlog ovako teskoj eneregetskoj situaciji u Crnoj Gori je havarija termoelektrane "Pljevlja" (9. oktobra) kao i dugovremena susa koja je ispraznila akumulaciju jezera hidroelektrane "Perucica". Posto je u isto vrijeme i u Srbiji ozbiljnije narusena stabilnost energetskog sistema, gotovo paralelno, uvedene su restrikcije u cijeloj zemlji.

Pred novim redukcijama

Iskljucenja domacinstava gradjani, zasad, bespogovorno prihvataju. Navikli na nevolje, ljudi trpeljivo izdrzavaju sve nove i vece muke. Desava se da neoprezni udju u lift upravo u trenutku iskljucenja struje u zgradi i ostaju zaglavljeni u njemu sve do prestanka redukcije. Dio Bara, primjera radi, uporedo sa iskljucenjem struje gubi i vodu, tako da se muke stanovnistva jos vise uvecavaju. Najvece zabune i revolt unose neravnomjerna iskljucenja po gradskim kvartovima, tako da se cesto pominju privilegije i cudni kriterijumi selekcije protrosaca pri iskljucenjima. U dispecerskom centru "Elektrodistribucije", medjutim, objasnjavaju da crnogorska elektroprivreda ima ukupno 2.700 trafostanica, a da se iskljucenja obavljaju samo preko velikih 10. kilovatnih trafostanica, dok se manje ne iskljucuju. Miroslav Sukovic, sef sluzbe za eksploataciju i upravljanje u "Elektrodistribuciji", objasnjava da bi iskljucivanje potrosaca preko manjih trafostanica izsiskivalo veoma velike manipulacije i troskove, i da je zbog toga gotovo neizvodljivo. Sta vise, ukazuju strucnjaci, svako iskljucivanje struje putem trafostanica predstavlja konstatnu opasnost od znacajnijih kvarova na postrojenjima.

Strah gradjana od hladne i mracne zime sve je veci. Pri tome ni strucnjaci nijesu optimisti. Zbog nedostatka sredstava za zamjenu dotrajalih postrojenja, upozorava Stevan Knezevic, zamjenik generalnog direktora "Elektroprivrede Crne Gore", vec tri godine zaredom neophodni remonti se odlazu ili tek djelimicno obavljaju. Citav elektroprivredni sistem postao je nesiguran i nestabilan. Uzdanje u izuzetno blagu zimu i povoljnu hidrologiju nije narocito smirujuce.

Kako pokriti gubitke

Prije nekoliko dana elektroprivredne organizacije Srbije i Crne Gore dogovorile su se da do kraja zimske sezone obezbjedjuju ravnomjerno snabdijevanje energijom potrosace u obje republike. To, istovremeno, znaci da ce i iskljucenja biti ravnomjerna. Ministar za energetiku u crnogorskoj Vladi Miodrag Gomilanovic, nakon toga je obecao da mraka nece biti. No, strucnjaci iz elektroprivrede nijesu optimisti. Jer, njihova iskustva govore da redukcije u trajanju od dva sata ne mogu mnogo pomoci u ustedama energije. Potrosaci odmah nakon ukljucenja "upale" sva grejna tijela i tako vrlo brzo nadoknade potrosnju. Prave efekte usteda, tvrde strucnjaci, mogu dati tek iskljucenja u trajanju od deset do dvanaest sati!

Sankcije cine svoje. Na elektro-energetska postrojenja prebacene su nestasice drugih energenata - nafte, gasa i uglja, izazvane sankcijama. A sav taj pritisak sistem tesko moze da izdrzi. Za remont i odrzavanje skupih i komplikovanih uredjaja i sklopova elektro-energetskog sistema u Crnoj Gori ove godine trebalo bi izdvojiti 37,8 miliona dinara. Elektroprivreda tih para nema. Stavise, gubitak javnog preduzeca "Elektroprivreda Crne Gore" se vec nakon prvog polugodja popeo na 64 miliona dinara. Ona ubjedljivo vodi na listi najvecih gubitasa u Crnoj Gori. Posljednja havarija u pljevaljskoj termoelektrani izazvala je stetu od sedam miliona dolara, a uslijedila je nakon redovnog remonta!? O kakvoj se sumi radi moze se vidjeti poredjenjem. To je vise od deset odsto ukupnog ovogodisnjeg (rebalansiranog) budzeta Crne Gore. Za velike gubitke elektroprivrede najcesce se optuzuje niska cijena elektricne enrgije. Posto se gradjanima najvise isplati grijanje na struju stvara se "veliko kolo" brojnih potrosaca koje zastarjeli kapaciteti za proizvodnju, prenos i distribuciju elektricne energije sve teze izdrzavaju. Tako se energetika nasla u raskoraku - s jedne strane zalaganja za povecanje cijene struje tumace se napadom na Avramovicev program, a s druge, postojecom cijenom raubuju se postrojenja i objekti koji su godinama gradjeni.

Hidroenergetski potencijal

Crna Gora, kazu u Stabu za pracenje elektroenergetske situacije, koji je formiran pri ministartstvu energetike, ni pored havarije u pljevaljskoj termoelektrani, da je bilo vise srece sa vremenskim prilikama, ne bi imala problema sa strujom. Ugovorom o dugorocnoj poslovno tehnickoj saradnji sa elektroprivredom Srbije, precizirano je da ova republike dobija 2,8 miliona kw struje dnevno iz Srbije, a da za uzvrat energetski sistem Srbije koristi potencijale hidroelektrane na Pivi. Pored toga, hidroelektrana "Perucica", u vrijeme normalnog rada moze da daje sest do sedam miliona kw pa se time zadovoljavaju tekuce potrebe privrede i stanovnistva za energijom. Zbog opsteg pada privrednih aktivnosti, posebno kod najvecih potrosaca, Kombinata aluminijuma i Zeljezare, koji su ranije trosili 80 odsto elektricne energije u Crnoj Gori, i potrebe za energijom su smanjene. Trenutno Crna Gora trosi oko cetiri i po miliona kilovata elektricne energije dnevno. Nevolja je nastupila zbog toga sto "Perucica", zbog suse, radi sa svega desetak odsto kapaciteta. Nesto se nadoknadjuje simbolicnim uvozom
iz Grcke i Makedonije, oko milion i dvjesta hiljada kw Crna Gora dobija zahvaljujuci isporuci uglja za termoelektranu Svijalnac u Srbiji, i tako, objasnjavaju strucnjaci, ostaje oko dva miliona kw manjka koje valja nadomjestiti iz Srbije.

Crnogorski hidroenergetski potencijal se, inace, procjenjuje na oko sedam milijardi kilovat sati godisnje. Do sada je od toga, kazu u Sektoru za razvoj i investicije Elektroprivrede Crne Gore, iskoristeno svega oko 25 odsto.

Prva hidrocentrala u Crnoj Gori - "Podgor" u Crmnici, izgradjena je 1937. godine. Poslije rata je sagra|ena "Musovica rijeka" (1950. godine) kod Kolasina, pa "Rijeka Crnojevica" i "Slap Zete" (1952. godine). "Glava Zete" je zavrsena tri godine kasnije, a HE "Savnik" 1963. godine.

Pored ovih malih elektrana, u Crnoj Gori postoje svega tri velike. HE "Perucica", izgradjena 1960. godine, HE "Piva", zavrsena 1976. godine i termoelektrana "Pljevlja" koja je pustena u pogon 1982. godine.

Projekat o gradnji HE "Buk Bijela" na Drini, izmedju Scepan Polja i Foce (danas je bosanski Srbi zovu "Srbinje") svojevremeno je smatran najekonomicnijim u citavoj predratnoj Jugoslaviji i za gradnju te centrale, snage 450 megavata i godisnjom proizvodnjom struje od milijardu i 100 miliona kilovat sati, vlade Crne Gore i Bosne i Hercegovine su planirale da uloze oko 500 miliona dolara. Projekat je bio prijavljen i Medjunarodnoj banci, ali, upravo kada se ocekivala definitivna odluka o kreditu i pocetak izgradnje izbio je rat.

Sliv Tare i Drine, kao najveci hidroenergetski potencijal, dugo je bio predmet sporova o dogovaranja izmedju Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. Projekti prevodjenja voda Tare u Moracu i potapanja Kolasina, aktuelni do prije devadesetak godina, definitivno su otpali. Prije desetak godina donesene odluke o gradnji citavog niza kaskadnih hidroelektrana na Moraci, postale su tabu tema. O uslovima pod kojima se najkvalitetnija vrsna energije iz hidrocentale na Pivi isporucuje energetskom sistemu Srbije ni strucnjaci vise ne smiju javno da kazu svoju rijec. O razlozima havarije u pljevaljskoj termoelektrani u javnosti nema ni rijeci, a strucnjaci gotovo sapatom objasnjavaju da je do najtezih posljedica doslo nakon sto je u sistem elektrane greskom ukljucen u strujni sistem Srbije. Sve u svemu, kao sto su odnosi izmedju Srbije i Crne Gore optereceni brojnim politickim problemima, tako se i enegetske veze medju dvijema republikama cesto politiziraju. Tako Crna Gora, i pored izvanrednog hodroenergetskog potencijala, ostaje u mraku.

Dragan DjURIC