ZAKON O PRETVORBI DRUSTVENE SVOJINE U BiH

IMOVINA U DRZAVNE, DRZAVA U STRANACKE RUKE

AIM SARAJEVO, 4.12.94. Odnedavna je bosanskohercegovacka drzava, pravno, vlasnik svih prirodnih bogatstava i dobara opce upotrebe, drustvenog kapitala i sredstava kojima raspolazu ili upravljaju drustve i politilke organizacije, udruzenja gradjana ili mjesne zajednice. Drugim rijecima, visegodisnja prica novonastale "demokracije" u BiH o privatizaciji drustvene imovine, tog balasta komunistickog sistema, zavrsava se njenim sveopcim podrzavljenem.

Naime, Vlada BiH predlozila je na posljednjem zasjedanju Skupstine RBiH Zakon o pretvorbi drustvenog vlasnistva, o kojem se opozicija izjasnila vrlo nepovoljno, a koji je ipak usvojen. Kako je Skupstina Federacije taj isti zakon o podrzavljenju imovine vratila u ponovnu proceduru, zakljuceno je da "Republika Bosna i Hercegovina postaje nosilac prava vlasnistva na imovini i drustvenom vlasnistvu na kojoj pravo raspolaganja nema Federacija Bosne i Hercegovine". Svako trezvenije razmisljanje o ovoj odluci zakljucilo bi da se Zakon o pretvorbi vlasnistva, bar dok se Federacija o njemu ne izjasni, odnosi na dio BiH koji danas kontrolira Karadzic te da se jedino na toj teritoriji i moze primjenjivati. No, kako se sama Federacija medju strankama na vlasti poima kao dvojna teritorija s vlascu SDA odnosno HDZ na po jednom od tih dijelova, a stranke vec odavno personificiraju vlast nacionalnih drzavica, zakon o podrzavljenju vec je "pritisnuo" zenicku zeljezaru ili banovicke i tuzlanske rudnike. Prvi rezultati pretvorbe, poput nezadovoljstva podrzavljenih kolektiva ili pokusaja smjene njihovih dosadasnjih direkora i dovodjenja novih, odanih drzavi/stranci - vec su bjelodani.

Sto misli vlast?

Obrazlazuci Zakon o pretvorbi resorni ministar Faruk Smailbegovic je naglasavao da se radi o zakonu koji je pretpostavka za privatizaciju jer ce drzava tako osigurati sigurnost vlasnistva i sprijeciti fizicku i poslovnu destrukciju be-ha privrede, pa ce se poslije, navodno, lako moci privatizirati. Mada je opozicija sarkasticno dobacivala da ne sumnja da ce sva imovina uskoro biti privatizirana, ali samo medju malim brojem ljudi na vlasti pominjuci pri tom i primjer Hrvatske, ministar se nije dao zbuniti vec je ustrajavao na objasnjenju kako je to "put da iz nesvojinskig predjemo u svojinski koncept i obnovimo destruirane upravljacke strukture". Stranka demokratske akcije ce, takodjer, ponavljati kako je dosljedno opredjeljenja za privatizaciju a podrzavljenje smatra fazom na tom putu kojom ce se "otkloniti bolest drustvene svojine koje se treba otarasiti". Prijedlog opozicije da se u tom slucaju paralelno trebaju ustvrditi i Osnove za pripremu Zakona o privatizaciji vladajuca vecina u Skupstini prihvatila je, ali za buduca vremena. Njihov se, pak, Zakon o pdrzavljenju, morao prihvatiti odmah. Tako je drzava, zapravo, postala vlasnik 85 posto imovine dok gradjanima pripada nekih sedam do osam procenata sto se, uostalom, kosi i s odredbom Ustava po kojoj su svi oblici vlasnistva ravnopravni.

I premijer Haris Silajdzic pokusao je opovrgnuti tvrdnje da ce podrzavljenje svojine u bosanskohercegovackim prilikama biti put u jos veci politicki totalitarizam umjesto puta ka Evropi u koji vodi privatizacije imovine:

• Ovo nije prijedlog o deprivatizaciji kroz privremeno podrzavljenje. Mi samo hocemo da utvrdimo cija je imovina, da drustveno nazovemo pravim imenom. U privatizaciji svako ima razlicit model. Privatizacija nije deklarativna orjentacija Vlade nego njeno sustinsko opredjeljenje koje podrazumijeva otvoreno trziste, slobodnu ekonomiju. Nismo optereceni nikakvim dogmatizmom kad je u pitanju drzavno i privatno vlasnistvo, tvrdi Silajdzic, trazeci da se Zakon koji je njegova Vlada sacinila odmah usvoji.

Sef zastupnicke grupe SDA u Skupstini BiH, Enver Kreso, tvrdi kako "zakon mozda i nije najbolje formulisan, ali nemamo iskustva u ovom poslu i od dva zla pokusavamo izabrati manje". Zaboravljajuci da drzava nije apstraktan pojam vec da i nju cine ljudi, a da je pljacka - pljacka bez obzira ko je izvrsio, Kreso ce zakljuciti da je "bolje da nas opljacka drzava nego mangupi", dok ce uplitanje SDA u kadrovska rjesenja opravdati kako je to "normalno jer su dobili izbore".

Sto misli opozicija?

Opozicija i dalje ne vjeruje u predlozeni model podrzavljenja u ime buduce valjane privatizacije, naglasavajuci da se slican model privatizacije drzavne svojine ne uspjeva sprovesti vec punih 17 godina. U Uniji bosanskohercegovackih socijaldemokrata kazu za AIM da je ovaj zakon u ekonomskom smislu vracanje unazad jer se ne stvaraju pretpostavke za efikasniju privredu u odnosu na socijalisticku, baziranu na drustvenoj svojini:

• Ni drzavna svojina ne obezbjedjuje uvjete za prenosivost kapitala kao najbitnije pretpostavke njegove efikasnosti. Osim toga, ovakav koncept vodi jacanju drzavne oligarhije i uspostavljanju monopola nosilaca vlasti i vladajucih politickih stranaka na sredstvima koja su do sada tretirana drustvenim. Ta cinjenica dovodi u pitanje neophodnu privatizaciju drustvene imovine, objektivnost procjenje njene vrijednosti i izbor buducih vlasnika. Prihvacenim modelom je moguce tu imovinu pod veoma povoljnim uvjetima rasprodati uskom krugu ljudi koji ktoz monopol vlasti zapravo i uticu na donosenje ovakvih propisa, ne vodeci puno racuna o stvarnim ekonomskim interesima drzave, donosno drustva - stav je nekadasnjih reformista, danas UBSD.

Liberalna stranka tvrdi da je podrzavanje drustvene imovine od strane aktualne vlasti izravna "konfiskacija koja ce za posljedice imati usporeno i otezano privatiziranje koje bi trebalo biti krajnji cilj transformacije i prelaska na trzisno privredjivanje". Razloge za hitno donosenje Zakona o podrzavljenju Liberalna stranka vidi u tome sto "aktualna vlast zeli po principu CK kontrolu nad drustvenim dohotkom tako sto ce imenovati menadzere iz redova lojalnih vladajucoj stranci".

Da je glavni motiv donesenog zakona "odrzavanje postojecih struktura na vlasti uz pomoc vladavine nad sredstvima za proizvodnju kao najsnaznijim mehanizmom za kontrolu politicke moci", misle i u Liberalnoj bosnjackoj organizaciji:

• Zakon o podrzavljenju nema realne pretpostavke, politicku niti drugu podlogu koja je nuzna za sprovedbu jednog zakona. Privreda BiH je ratom, dobrim dijelom, opustosena; za tri godine je zastarjela tehnologija, a kao i sve socijalisticke zemlje oslanjala se na baznu i tesku industriju koja inace nema perspektive. U okviru toga drzavi bi se vise isplatilo da sadasnju drustvenu imovinu, nominalno oznaceni kod preduzeca, poptuno besplatno da ljudima koji bi imali ideje i kapital da tu industriju uzdignu i revitaliziraju. No, u donesenom se zakonu vidi koliko je snazan uticaj socijalistickog nasljedja o moci drzave, tvrdi Liberalno bosnjacka organizacija.

I stranka nasljednica bivse Komunisticke partije, Socijaldemokratska stranka BiH zastupa stanoviste da u ovakvim uvjetima sasvim izvjesno prijeti opasnost od etatizacije ekonomskih i ukupnih odnosa u drustvu:

• Podrzavljenje imovine ce imati katastrofalne posljedice po privredni razvoj, ekonomske, socijalne i politicke odnose u drustvu. Najveca manjkavost utvrdjenog koncepta pretvorbe prije svega je u tome sto drzavna svojina, a ne privatna, poprima dominantan oblik svojine. Naime, cak i kad bude izvrsena privatizacija drzavne svojine, oko 80 posto imovine i dalje ce ostati u rukama drzave, pa je jasno da se ne radi ni o kakvoj privremenosti drzavnog vlasnistva. Buduci da se prema prihvacenom konceptu pretvorbe drustvene svojine u rukama drzave koncentrise ogromna imovina, to ce neminovno dovesti do jacanja ekonomske i politicke moci drzave, politickog monopola i totalitarizma u sferi politickih odnosa. Ocigledno je da vladajuce nacionalne partije ovim teze da obezbijede materijalnu osnovu za jacanje svoje politicke vlasti i monopola, kao i ostvarivanje svojih politckih programa, kritika je SDP-a na doneseni Zakon o pretvorbi.

No, usprkos protivljenju opozicije, pomenuti Zakon ne samo da je usvojen vec se u pojedinim bosanskim javnim sistemima uveliko i sprovodi. Javna je tajna da je prvi potez "podrzavljenja" smjena direktora i odabir nivih u izvrsnim odborima Stranke demokratske akcije. Mada ce dvostranacka Vlada Harisa Silajdzica uporno tvrditi kako je odluka o krajnjoj podrzavljenosti svojine tek prijelazna odredba ka transformaciji u privatno vlasnistvo, cinjenica je da niti u jednom paragrafu pomenutog zakona nije naveden rok od kojeg bi se moralo pristupiti privatiziranju sada vec drzavne imovine u BiH. Bez tako preziciranog roka, naime, strankama koje sebe poimaju osnovicom drzave, ako ne i bitnijima od nje, odrjesene su ruke da monopolom nad svojinom prolongiraju privatizaciju u nedogled. Uostalom, s drzavnim kapitalom u stranackim rukama ni problem eventualnog loseg rejtinga na nekim buducim izborima, nije vise tako strasna stvar.

MIRSADA BOSNO