I DALJE NA SNAZI - POSTUPI PO NAREDjENJU

Podgorica Dec 3, 1994

Jesen Crne Gore

size: U skladu sa potezima "sestrinske" vladajuce partije u Srbiji i crnogorski socijalisti odlucili da donesu novi Poslovnik o radu Parlementa i zavedu "red rad i disciplinu" u najvisem domu. Opozicija napustila glasanje i Skupstinu - do daljnjeg. Bulatovic prati Milosevica i u vracanju tradiciji komunisticke partije koju su naslijedili - najcesce proslavama brojnih dana oslobodjenja. Na manjinama se demonstrira odanost (novoj) domovini SRJ, a na nepodobnim kadrovima "crnogorske prepoznatljivosti" stav prema nacionalnom i drzavnom statusu Crne Gore u buducnosti. Kako je za novog upravnika Crnogorskog narodnog pozorista izabran claan zirija koji je prosle godine dodijelio nagradu "Risto Ratkovic" Radovanu Karadzicu, a za v.d. dekana Muzicke akademije gost iz Beograda koji, uporedo, organizuje muzicku skolu i na Palama! Sto se vlast osionije ponasa to opozicija postaje sve udruzenija, cak i ona potpuno suprostavljena, kao liberali i narodnjaci. Kilibarda, prvi put, u "Monitoru", rekao da nece izazvati rat ako se gradjani referendumom opredijele za suverenu Crnu Goru.

Tekst:

Narcisoidni su Crnogorci i ne odlucuju se bas lako da javno mole. Predstvanici opozicije na posljednjoj sjednici republickog parlamenta ipak su gotovo svi molili kolege iz vladajuce partije da odustanu od predloga novog poslovnika Skupstine Crne Gore. Tvrdo srce u vladjuce Demokratske partije socijalista. Odsad, skeptici tvrde, do vjecnosti izaslanicima naroda u crnogorskom parlamentu zabranjuje se da govore nepristojne rijeci; da zabadaju nos u tudje stvari ; smanjuje im se broj i duzina nastupa i replika; a sto je "najvaznije", oslobodjeni su i od prava da predlazu zakone! Nad sudbinom svih vaspitno popravnih mjera bdjece predsjednik Skupstine, sa carskim ovlascenjima da presudjuje sta je uctivo a sta vrijedja istancan ukus crnogorskog zivlja. Za ilustraciju: ako nekom neodgojenom poslaniku padne na um da objelodani predsjednikovo i premijerovo useljenje u prekrasnu vilu na vrh Gorice (podgoricko Dedinje), opremljenu usred embarga namjestajem iz Grcke, presjedavajuci, naoruzan novim Poslovnikom, prosto ima da ga najuri iz sale. Sve opzicione partije napustile su Skupstinu kad je usvajano remek djelo kucnog reda. Ostalo je 45 vladajucih deputata. Nijedan izdajnik, nijedan kolebljivac - i novi Poslovnik je usmvojen.

Malo prije istorijskog zasjedanja crnogorska Vlada je obavijestila bazu o jos jednom oslobodilackom poduhvatu. Vlada predlaze, a parlament ce odluciti (ko ima protiv neka slobodno pisne) da se cjelokupno krivicno zakonodavstvo iz nadleznosti Republike proslijedi saveznoj drzavi. Buduci da je jos poodavno malena Crna Gora oslobodjena teskog tereta drzavnih briga oko odbrane i sigurnosti, ostalo joj je da se natenane bavi ekoloskim i komunalnim inovacijama.

Naravno, ostale su joj i svijetle tradicije. Od kad je, nekako s proljeca, ovamo ponovo zaveden antifasizam, sluzbena Crna Gora pade s nogu slaveci. Kako drevnoj drzavi jedino ne fali proslosti , cijelo ljeto i jesen njeni vrhovnici krasnoslove u pomen vlastitoj vladavini. Na proslavi pet vjekova Obodske stamparije, premijer Milo Djukanovic je sve oborio s nogu dirljivom pricom o slavnoj crnogorskoj proslosti, a onda je biranim rijecima okolinu podsjetio na friske plodove jedne "mudre, razborite i tolerantne" politike. Rastumacio je i glavni rezultat te anticke mudrosti: "Za razliku od slicnih situacija u istoriji kad su Crnogorci cesto i bez opipljivih interesa jurisali iz rata u rat ovaj put smo uprkos ratnoj psihozi u okruzenju sacuvali mir". O konavlima i Hercegovini ni rijeci, kao da se tamo islo so sijati. Najzanimljivija je, na proslavama, raspodjela uloga medju vodecima: premijer Djukanovic obavezno igra Crnogorca, predsjednik Bulatovic neizostavno srbuje, drzavni ideolog Svetozar Marovic sve to tumaci sa filozofskih visina, a manje poznati potpredsjednik Vlade Zoran Zizic zaduzen je za pentranje po sumama i gorama. Tamo do iznemoglosti objasnjava seljanima kako je njihov kraj primjer kako treba da izgleda ekoloska drzava. A oni mu, ionako razdragani sto su upravo dobili struju - pljeskaju. Carsija zdusno tumaci govore s priredbi i u nedostatku opipljivijih dokaza gata koliko je ko od najboljih drugova ("drugarstvo" je ovdje jos na cijeni) Crnogorac. Ta vjestina je silno uznapredovala te se i medju simpatizerima crnogorske suverenosti sve cesce cuje kako je "Milo nas" a Momir bogme nije. Pritom rado zaboravljaju da je svaka odluka kojom je crnogorska drzavnost pretvorana u krhotine prosla i kroz premijerove ruke.

Odkad se Zevs razljutio na Karadzica, a crnogorski predsjednik ga proizveo u ludaka, samozaborav u raspirivanju vladajuceg mirotvorstva dostigao je neslucene razmjere. Na tulumu, organizovanom u cast jedne od brojnih svetkovina podvodom godisnjice drzavne Rradio-televizije, Predrag Bulatovic, sef poslanickog kluba vladajuce DPS u parlamentu, prosto se rasplakao sto ratnohuskacke partije i njihova medijska sluzncad remete crnogorski spokoj. Samo ko je, od kad je goloruki narod krenuo da popravlja granice, gledao ovu Televiziju, zna koliko je Kardzicev orden Nemanjica zasluzeno pripao Momiru Bulatovicu. U tradicionalnoj Crnoj Gori snaha je olicenje poslusnosti. Svirepe svekrve, evo neko doba, prijete nevjestama kad zabrljaju - bices ti meni poslusna ko drzavna televizija. Naravno, ako Milosevic sjutra pomiluje Karadzica i Bulatovic ce na nekoj prigodnoj svecanosti trenutno Radovanovo ludilo preimenovati u lucidnost.

Crnogorska vlast ne obavlja uspjesno samo slavlja, jednako je produktivna i u ostalim tekucim poslovima. U pronalazenju drzavnih neprijatelja, narocito. Koliko su priljezni na tom zadatku najjasnije pokazuje sudjenje vodjstvu SDA za Crnu Goru koje u BIjelom Polju odgovara za optuzbu kako je silom htjelo da razgradi Crnu Goru i Srbiju i napravi novu drzavu - Sandzak. Uvijek budni nadlezni organi su, izmedju ostalih, razotkrili i Ibrahima Cikica. Taj stopostotni invalid, slijepac kojem je nuzan pratilac i koji, naravno, nikad nije sluzio vojsku - blagovremeno su otkrili cuvari SRJ - pripremao je, tvrde, i organizovao diverzantske akcije, planirao rusenje mostova, pruga, i smisljao razne teroristicke podvige, kao na filmu. Trojica Pljevljaka okrivljeni su da su i ovu opstinu htjeli silom amputirati od SRJ. Na goloruku drzavu krenuli su sa dvije bombe, jednom puskom i dva pistolja sa dozvolom. Legendarni clan 204 Krivicnog zakona o nedozvoljenoj trgovini i posjedovanju vatrenog oruzja popularno se zove "muslimanski": racije po njihovim selima, uz obavezno pretresanje temelja i kostiju, cista su rutina. Na proslavi bilo kojeg praznika u Podgorici zagruva pred nosem policije iz vise oruzja razlicitih kalibara, nego sto bi lideri SDA ovim tempom prikupili za sto godina.

Prema Hrvatima su, mozda zato {to ih je u Crnoj Gori manje od tri odsto, znatno njezniji. Problem tivatskog Indok - centra, koji je postao metafora statusa hrvatskog stanovnistva u ovom gradu vlast je likvidirala. U Tivtu vise nema Radija a sve je manje i Hrvata. U njihove prazne domove provaljuju oficiri VJ i izbjeglice. Trenutno je zanimljivije u Kotoru. Drevnim gradom kruze leci. "Grupa Jugoslovena" blagovremeno upozorava gradjane i vlast da udruzeno sprijece povratak "genocidnog rimo-katolickog svecenika, ratnog huskaca i ratnog zlocinca" Branka Sbutege. Po svemu sudeci Hrvati ce u Boki u dogledno vrijeme postati veoma rijetka pojava.

Zanimljivo, Crnogorce zagovornike suverenosti vlastite drzave, jos masovno ne progone - njima "uceruju pamet". Svi vodeci ljudi u nacionalnim institucijama, ako su slucajno pustili glas da im uz svoje ime ne treba tudje prezime, blagovremeno su smijenjeni. Nekim slucajem petogodisnju istragu "prezivjeli" su jedino najodgovorniji u Crnogorskom Narodnom pozoristu i Muzickoj akademiji. Medjutim i taj je zadatak ovih dana obavljen. Dosadasnjem direktoru CNP Blagoti Erakovicu na ulici je dosapnuto da je smijenjen. Doveden je stanoviti Stevan Kordic, crnogorskoj kulturnoj javnosti poznat jedino po tome sto je kao clan zirija, nekad uglednu knjizevnu nagradu "Risto Ratkovic", prosle godine dodijelio Radovanu Karadzicu, naravno, za pjesnicko stvaralastvo. U Muzickoj akdemiji zavedeno je vanredno stanje a glavna pozicija namijenjena je, gospodinu koji ovdje dolazi povremeno iz Beograda i uporedo organizuje muzicki zivot na Palama. Kad se sve zbroji, ucinak vlasti je impozantan: nema ni jedne ustanove u Crnoj Gori, dokle dopire njena ruka, a da tamo sefuje neko ko se javno zalaze za suverenu Crnu Goru.

Ovdje nema redovnih istrazivanja javnog mnjenja mnjenja i nezhvalne su procjene koliko se, poslije svih podviga, mijenja raspolozenje biraca. Podgoricka agencija za ispitivanje javnog mnjenja "Damar", nedavno je objavila podatake na osnovu kojih bi se moglo zakljuciti da je strasna ljubav prema Bulatovicu i Djukanovicu splasnula, ali da je za promjene jos rano. Medju anketiranima vise je nezadovoljnih (po 34 odsto obojicom) nego zadovoljnih (sa Bulatovicem 25, Djukanovicem 26 odsto) a prilicno ih je "djelimicno zadovoljno"(po 30 odsto) obojicom lidera. Iskustvo pokazuje da "djelimicno zadovoljni" nakon strahovite medijske obrade u predizbornoj kampanji ipak glasaju "ZA". Nevjericu u brze promjene potkrepljuju i "opipljiviji" podaci. U Crnoj Gori ima preko 70 hiljada penzionera, koje pod svojom materijalnom i medijskom kontrolom gotovo listom drzi DPS; ogroman broj zaposljenih u drzavnim preduzecima uprkos "nepravednim sankcijama" i bukvalno ne gladuje samo zahvaljujuci ispravno doziranoj milostinji vlade; oficiri i njihove porodice, sve vrste tajnih i javnih policija, ogromno drzavno i paradrzavno cinovnistvo, novokompovani bogatasi nikli na svercu uz amin vlasti - svi skupa prilicno su stabilna biracka baza vladjuce partije. Raznorodnoj opoziciji, po istom istrazivanju, predstoji borba za nesto preko 20 odsto onih koji sada tvrde da ne bi ni izasli na izbore.

Pricu o raspolozenju javnog mnjenja podstakli su ovih dana Slavko Perovic, vodja crnogorskih liberala i Novak Kilibarda, lider srpski orijentisane Narodne stranke: obojica traze vanredne izbore. Sefovi dvije najjace opozicione, medjusobno izrazito suprostavljene stranke, odskoro su uspostavili neku vrstu primirja, i prilicno sinhronizovano napadaju vlast. Njihova zajednicka konfrencija za stampu, nakon najnovijeg ponizenja koje je vladajuca partija priredila opoziciji u Skupstini, bila je svojevrstna medijska atrakcija. Najzanimljivije je sto oba lidera imaju prilicno nevolja da simpatizerima objasne kako ih nije zavrbovao onaj drugi. I to je Crna Gora. Jos je rano za procjene sta ce od ove saradnje ispasti, jedino su namjere liberala i narodnjaka posve jasne. Oni nastoje da osujete jedno od najtvrdjih uporista vladajuce partije - strah da bi u slucaju pobjede "jednog od dva ekstrema" u Crnoj Gori buknuo rat. Demokratsku partiju socijalista, koja se proglasila za "srednju mjeru", njeni najveci konkurenti rijesili su da zdruzenim snagama, pretvore u - srednju zalost. Mozda zbog svega toga najzanimljivija vijest iz Crne Gore glasi: dr Novak Kilibarda, u intervjuu u posljednjem broju "Monitora", prvi je put javno izjavio da ce u slucaju da na referendumu bude izglasana suverena Crna Gora, stisnuti zube i cestitati protivniku. "Nijesmo valjda ludi da izazovemo gradjanski rat ako pobijedi druga strana", rekao je prvi medju crnogorskim Srbima. Dobre vijest iz Crne Gore, odavno, kasno stizu.

Esad KOCAN