SARAJEVSKI GRADONACELNIK I MUKE SARAJLIJA

SAMI SU KRIVI

AIM SARAJEVO 03.12.94. Gospodja L.N. pokusala je u malo nakupljene vode oprati ves svog sina koji se s prve linije pojavio nakratko u roditeljskom domu. Zavrsava s poslom i nikako ne uspjeva obrisati cudne plavicaste kristalcice s ruku. Odlazi do prozora i na dnevnoj svjetlosti razaznaje - u venama na povrsini sake krv se zaledila u bezborj sisucnih komadica leda. Cini joj se da stakalca prijete da svojim ostrim rubovima razrezu crvenu kozu. Nikakvu bol ne osjeca, ledena je ruka kao pod anestezijom...

Temperatura se u gradu spustila ispod nule. Okolna brda vec bijela od snjega. Ovdje nema struje. Nema vode. Nema plina. Nema ni hrane, ali ima granata. Stanje u Sarajevu, dakle, uobicajeno i za trecu ratnu zimu. No, do kosti promrzle Sarajlije "ugrijao" je njihov gradonacelnik svojom posljednjom izjavom u stilu - a sto se sami nisu pripremili za zimu, ko im je kriv! Dakle, po sarajevskom gradonacelniku Tariku Kupusovicu gradjani Sarajeva su, bezmalo, neodgovorne osobe koje ocekuju (sram ih bilo!) da im gradska vlast obezbijedi prezimljavanje umjesto da se sami pobrinu za to, sto bi po gradonacelniku trebalo biti vise nego "jednostavno" u tako zatvorenom, blokiranom, opustosenom, siromasnom i ispacenom gradu kakvo je Sarajevo!

• Ljetos su "plavi putevi" bili otvoreni cetiri sata dnevno i oni ni jednog sekunda nisu bili neiskoristeni - pocinje objasnjavati Kupusovic. - Za samo nekoliko dana u grad je uslo toliko robe da su cijene oborene toliko da je Sarajevo bilo najjeftiniji grad u Evropi. U tom periodu u grad je uslo nesto uglja, ogrijevnog drveta i butan-boca. Cilj je bio da gradjani kupe te boce i da se uspostavi stalni tok. Da se drva prodaju i za dobivena sredstva kupe nova. Nazalost, mi smo pozajmili sredstva "Ogrijevtransu", ali drva, ugalj i butan-boce niko nije kupovao! Cak je bila reklama na tv "Hayat", ali uzalud! Kad su "plavi putevi" zatvoreni, mi smo te energente podjelili prioritetnim korisnicima i onda je nastala galama: gdje su energenti, zasto niste nabavili energente i slicno... Uostalom, i gradjani su mogli sami organizovati kupovinu ogrijeva, pa to niko nije uradio
• ocitat ce lekciju Sarajlijama njihov gradonacelnik.

Dakle, Sarajlije su trebale padati u nesvjest od srece sto im je ljetos hrana bila za nekih 10 posto jeftinija nego li, recimo, u Zagrebu (kilogram sira kretao se do 8 do 10 DEM, paprika i paradajza od 3 do 5 DEM, ulja isto tako, kruha od 0,5 do 1 DEM u zavisnosti je li svijez ili je "prenocio"...) dok se prosjecna placa onih sretnika koji rade kretala od 70 feninga do par maraka! O penzionerima koji mjesecima nisu vidjeli svoju penziju, a u boljim slucajevima ona je isplacivana sa desetak kilograma brasna (ali za dva mjeseca, naravno), potom brojnima koji nemaju ama bas nikakva primanja - da se i ne govori. Elem, po gradonacelniku Kupisovicu "neodgovorne Sarajlije" trebale su u tom periodu "blagostanja" da izmisle, stvore ili porode par stotina maraka i snabdiju se za predstojecu zimu, a ne da danas stvaraju glavobolje svojim gradskim vlastima. Koje su se, opet, tako lucidno dosjetile da na privatnoj (citaj stranackoj) televiziji "Hayat" uplate reklamu za prodaju ogrijeva gradjanima koji danima nisu mogli upaliti svoje tv aparate jer u gradu nije bilo struje! No, ni to nije vazno. Najbitnije je da je reklama uredno placena i emitirana, jer "nikada i nigdje ni jedna vlada ne kupuje ogrijev, to je komercijalna stvar i to rade komercijalne firme", izvalit ce ovdasnji gradonacelnik ne bi li njegova osuda zlocestih i lijenih mu podanika bila sto argumentovanija. To sto je "komercijalnost" od prvog dana rata u Sarajevu sinonim vezan iskljucivo za sverc i ratne profitere, ne zanima ni Kupusovica, kao sto to nije ni njegovog proslogodisnjeg prethodnika Kresevljakovica. Uostalom, kad se na vlast dolazi lojalnoscu stranci a ne dokazanom sposobnoscu za mjesto, recimo gradonacelnika, nista se bolje i ne moze ocekivati. Naprotiv!

Neosnovana "komercijalnost" o kojoj sanja nedorasli gradonacelnik umiruceg grada ovih je dana zatvorila i posljednje uporiste prezivljavanja Sarajlija - gardsku pekaru. Naime, nadlezni su "Velepekari" iskljucili struju zbog "neplacanja racuna za elektricnu energiju od marta mjeseca do novembra ove godine". Uporiste za takav cin, nakon kojeg vise ne postoje nikakvi uvjeti za proizvodnju kruha u pekari, nadlezni su nasli, tvrdi se, u odluci Vlade RBiH po kojoj se svaki kilovat isporucene energije mora platiti. Posto najveci dio proizvedenog kruha "Velepekara" podjeli Mjesnim zajednicama (tako su Sarajlije barem kruh donedavno dobijle besplatno, kao neku vrstu humanitarne pomoci), odnsono isporuci za prehranu vojnika Armije BiH - tesko da je ova firma mogla prikupiti dovoljno novcanih sredstava i placati svoje obaveze prema "Elektroprivredi" redovito. Za takvo sto potrebno je, dakle, komercijalizirati i prodaju kruha. Cija bi cijena, opet, bila utrpana u one jadne dvije marke sarajesvke place, ko ih uspije dobiti naravno. Obezbjedjivanje ekonomskih uvjeta da Sarajlije, napokon, zarade toliko koliko im je potrebno da prezive i kao lojalni gradjani podmire svoja dugovanja prema drzavi, ocito nije ono o cemu razmislja gradska vlast. Sto da se zamaraju time kad je u Sarajevu, zaboga, jos uvijek rat!

A u tom ratu gradjani su vec navikli da u danima bez struje promatraju pokoji osvjetljeni prozor na zgradi preko puta. To se u Sarajevu zove "prioritet". Ima ih svakakvih - od stranackih prvaka, ratnih bogatasa i privatnika do familije onih s vlasti, kumova ili prijatelja - mada ih obicni smrtnici Sarajeva zovu daleko prostijim imenima koja bi se, pristojnije, mogla okeralterizirati kao - nedopustivo privilegovani! Jos jednom ce opozicija (Unija bh. socijaldemokata) javno protestirati zbog raslojavanja i podjele gradjanstva na "bitne i nebitne", te zahtjevati racionalniji pristup u koristenju raspolozivih kolicina elektricne energije, no tesko da ce se sto bitnije izmijeniti. U uvjetima neokomercijalizacije Sarajeva ponovno ce se pokazati da samo danasnji "prioriteti", sto ce reci vlast i njeni miljenici, mogu placati isporucenu struju. Time se i zahtjev opozicije o ukidanju svih prioriteta fizickim licima doima, nazalost, kao uzaludan.

A, zima je tek pocela. Avioni s humanitarnom pomoci vec danima ne slijecu na sarajevski aerodrom. O otvaranju "plavih puteva" vise niko i ne govori. Kao ni o plinu, vodi, struji. Posljednja humanitarna pomoc za narednih 15 dana iznosila je ravno 100 grama secera, 250 grama rize i 150 grama masnoce! I posljednja vijest iz UNPROFOR-a glasi: "Agresorska strana je u potpunosti zatvorila sve ventile za vodu i plin na teritoriji koju oni kontroliraju, a bosanska strana je ucinila to isto na dijelu koji ona kontrolira." Medjusobno davljenje je pocelo.

Gospodja L.N. s pocetka teksta jos ne osjeca bol promrzlih ruku. Nije ih, naime, nigdje uspjela ugrijati.

MIRSADA BOSNO