S MUSLIMANIMA PROTIV MUSLIMANA

,AIM, Beograd, 29.11.94.

Posljednje borbe za Bihac ponovo su nas podsjetile na krvavu ratnu dramu BiH,posve nesretnu sudbinu naroda ove bivse jugoslovenske republike, kasnije medjunarodno priznate drzave.

Slucaj Bihaca nije samo izdvojen slucaj jedne "saveznicko" srpske (hrvatsko-bosanski Srbi) i medjusobno muslimanske(cazinski contra bosansko-sarajevskih Muslimana) bitke u ratu za jedan grad, ma koliko sve to samo po sebi zvucalo opominjuce. To je slucaj koji posebno pokazuje i nagovjestava da rat u Bosni moze ponovo eskalirati i da, koliko god izgledalo da je Bihac konkretan prilog jednom opste nepomirljivom stanju medju zavadjenim narodima, ne manje je tacno da to stanje proizvodi samo po sebi neuralgicne ratne tacke na prostorima BiH.

Otkud Srbi u Bihacu?

Sa stanovista interesa bosanskih Srba i njihove teznje za etnickom podjelom BiH nema nikakvih razloga za osvajanje Bihaca. Dobro je poznato da je ovaj grad najvecim svojim dijelom musli- manski u etnickom pogledu. Pa ipak,ne treba se zavaravati tom vrstom objasnjenja. Bosanski Srbi su osvajali i u prethodnom razdoblju one gradove koji takodjer,nisu bili etnicki - srpski! Dakle,Bihac nije poseban slucaj u tom pogledu. Ali,ne bi se reklo da Srbi u ovom slucaju zele da neposredno osvoje ovaj muslimanski grad, kako je to bilo u nekim drugim ranijim primjerima njihovih osvajanja. Bice da se prije radi o "zaobilaznom" nacinu da se ovlada Bihacem i citavom cazinskom Krajinom.

Motive koji ce dodatno upucivati Srbe na osvajanje ovog grada treba traziti i u drugim razlozima. Da bi ostvarili svoje ciljeve, ne ratuju samo sami Srbi protiv Muslimana. Protiv njih ratuju, kao sto se zna, i Hrvati, uprkos smirenja njihovih medjusobnih sukoba u posljednje vrijeme. Ali,Srbi ratuju protiv Muslimana i onda kada upotrebljavaju same Muslimane! Podsjecanje na sporazum izmedju Karadzica i Abdica o medjusobnoj saradnji, potpisan jos mnogo ranije u Beogradu u prisustvu samog Milosevica, samo potvrdjuje ovaj nalaz.

Milosevic, uprkos svojoj najnovijoj mirovnoj inicijativi, jos nije anulirao ovaj sporazum kome je sam "kumovao". Stoga bi medjunarodna zajednica mogla s pravom da, pored Karadzica i Abdica kao i samog Izetbegovica, okrivi i Milosevica za najnovije ratne sukobe oko Bihaca, buduci da se Karadzic i Abdic upravo drze sporazuma postignutog kod Milosevica! Kao sto je poznato, Milosevic se nije nikada odrekao svoga potpisa na ovom sporazumu!?

Bosanskim Srbima svakako da iz vise razloga odgovaraju sukobi medju samim Muslimanima. Preko jedne od strana u tom sukobu oni cine i svoj sukob sa Izetbegovicem "objektivnijim". Jer,ako Muslimani ne mogu medjusobno zivjeti pod bosanskom vladom u Sarajevu, kako li ce tek moci zivjeti Srbi s takvim Muslimanima u gradu na Miljacki i uopste u Bosni!? Rezon je utoliko "objekti- vniji", ukoliko se radi o figuri samog Abdica kao vodje druge,za- vadjene muslimanske strane.

"Babo" kao srpski sizeren

Covjek sa istaknuto plodnom privrednom reputacijom uprkos svojevremne "mjenicne" afere iz ne tako davne 1987. godine,ali boze moj,pa svi su to radili u komunizmu!,treba da ostavi utisak prihvatljivog partnera po zapadnim mjerilima, pored svih drugih njegovih vrijednosti. Mora li se posebno naglasavati da se radi i o licnosti koja je i na izborima za samo vodjstvo SDA dobila najvise povjerenja, s obzirom na broj glasova i koja je lidersku ulogu blagonaklono prepustila Izetbegovicu,danas svome ljutom protivniku.

Abdic upravo s takvim samo naizgled,ne-vlastohlepnim drza- njem,prije svega u svome narodu,a ipak,suprostavljajuci se odlucno kao Musliman Izetbegovicu,jos manje ce biti opasan kao srpski susjed. On je covjek namjenjene mu uloge: srpskog sizerena na "muslimanskoj meraji".

To je kljucni razlog u optiranju bosanskih Srba k podrsci Abdicu, koga je narod cazinske Krajine svojevremeno iz milja prozvao "Babo". Ostajuci do kraja sa svojim izbjeglim narodom, nakon prodora i osvajanja Bihaca od strane Petog korpusa bosanske armije i dijeleci njegovu nesrecu i tragican polozaj, mogao bi ne manje ponjeti i ime muske Majke Tereze!

Srpska taktika u pogledu Bihaca je dio jedne sire strategije. Za razliku od prakse u drugim slucajevima, kada su Srbi dolazili do teritorija osvajajuci ih da bi ih onda i etnicki cistili od Muslimana, sada oni u slucaju Bihaca mjenjaju tu taktiku time sto preko Muslimana,izazivajuci i ucestvujuci u njima kao i koristeci njihove medjusobne sukobe,dolaze do teritorije bez direktnih osvajanja i skandala etnickih ciscenja, odnosno rizika da se izloze novim medjunarodnim osudama!

Srbi stite Muslimane!

Razumije se,srpska strategija je mnogo sira nego sto se misli na prvi pogled, kad se radi o bihackom slucaju. S takvim Abdicem i njegovom krajnjom lojalnoscu bosanski Srbi mogu na izokolan nacin zadovoljiti dodatne teritorijalne ambicije. Time se moze posredno "uknjiziti" mozda i citavih 55-60% teritorije, umjesto ponudjenih 49%.

Sam Karadzic se odao kada je izjavio da ce "Bihac postati zasticena zona tek kada Srbi razoruzaju peti muslimanski korpus i omoguce normalan zivot muslimanskom civilnom stanovnistvu(pod.S.I.)". Dakle,Srbi,a ne medjunarodna zajedni- ca,stvaraju Muslimanima zasticenu zonu i oni im omogucuju normalan zivot!? Nije se slucajno stoga,Izetbegovic pozalio Amerikancima da bi "pad Bihaca imao teske reperkusije po njegovu zemlju"! Abdic i "Zapadna muslimanska provincija" mogu imati i dodatni znacaj za bosanske Srbe, ne samo danas u ratnim uslovima, nego vec i sutra,u slucaju uspostavljanja mira. Ostanu li Srbi u BiH pod pritiskom medjunarodne zajednice, "Babo" moze sluziti kao "dzoker" u raznim politickim igrama u aulama centralne vlasti u Sarajevu. Muslimani ce biti time zasvagda politicki inhibirani. Jedan je slucaj biti "jedinstven" pred Srbima i Hrvatima,a posve drugi kad im se mora popustati samo zbog raspolucenosti vlastitog nacionalno-politickog korpusa.

Ne ostanu li pak,ostvarujuci svoje ujedinjenje, slucaj moze biti jos i tezi. Tada ce se pokazati da nisu samo Srbi(i Hrvati) ti koji su podjelili teritorijalno BiH nego da su oni podjelili i sam muslimanski narod! Zato je Izetbegovic u polozaju ne samo da se mora boriti za cjelovitost zemlje u teritorijalnom pogledu, vec i za jedinstvo vlastitog naroda.

Hrvatska ce ostati "ugrozena"

Kao sto bosanski Srbi racunaju na takvog Abdica u svojim danas ratnim,sutra mozda vec mirnodopskim samjeranjima sa sarajevsko- bosanskim Muslimanima izgradnjom mocnog zida - "bosanska Krajina- cazinska Krajina" oni ne manje,i obrnuto,ojacavaju takvom podgrad- njom i snazan klin prema Hrvatskoj da bi utvrdili politicko- teritorijalnu poziciju hrvatskih Srba.

Teritorijalni kompleks sa prostorom hrvatskih Srba,musliman- skom teritorijom Srbima odanog Abdica i direktnim povezivanjem sa gromadom od teritorije bosanske Krajine cini zasebnu cjelinu sa svom opasnoscu za Hrvatsku, pa cak i pod uslovom da dodje do reintegracije danasnjih UNPA zona u Hrvatsku. Osjecaj da je to Hrvatska bice svakako pomucen cinjenicom da tamo nece biti i posve hrvatske vlasti!

Otud i objasnjenje zasto su hrvatski Srbi ucestvovali u zajednickim vojnim operacijama sa bosanskim Srbima u osvajanju Bihaca. Najbolji nacin da se osiguraju jeste njihovo povezivanje i naslanjanje na teritorijalni kompleks "cazinska Krajina-bosanska Krajina".

Fatalne greske Izetbegovica

Pa ipak,svemu tome je doprinjeo i sam Izetbegovic,svojom politikom, kako prema Abdicu, tako isto i svojim shvatanjem Bihaca kao "bezbjednosne zone". Zeleci po svaku cijenu da kazni izdajstvo Abdica,a u ratu takvi(svoji) su ljuci neprijatelji od samih nepri- jatelja,umjesto da pitanje integracije Muslimana ostavi za vrijeme poslije rata,vodja bosanskih Muslimana je,ne shvatajuci ni svu slozenost i tezinu poziciju samog Abdica izmedju hrvatskih i bosanskih Srba,svojom ratnom ofanzivom na Bihac proizveo najmanje tri katastrofalne posljedice po vlasti u Sarajevu.

Najprije je doveo do sukoba u vlastitom narodu. Krv koja je pala medju Muslimanima u borbi za Bihac imace trajniji ucinak na odnose izmedju "centralnih" i "perifernih" Muslimana. Nista manje taj ce sukob definitivno ojacati Abdica, ne samo u poziciji "pobu- njenika" pred vlascu u Sarajevu, vec i dugorocnije komplikovati samu teritorijalno-etnicku(muslimansku) cjelovitost!

Najgore je,konacno,sto je takva porazna politika direktno izrucila Abdica - Srbima! S takvim Abdicem Karadzic ce prije moci dokazivati da Srbi mogu da zive sa Muslimanima, nego sto je to polazilo za rukom samom Izetbegovicu kad je u pitanju zajednicki zivot u BiH i na toj osnovi njeno ocuvanje!? Zahvaljujuci tome Srbi su i poveli borbu za Bihac - s Muslimanima protiv Muslimana.

I njegovo razumjevanje Bihaca kao "bezbjednosne zone" ostace primjer kako se u ratu za "nesto vise" moze izgubiti sve. Ne shva- tajuci bit i prirodu "bezbjednosnih zona" koje nisu nista drugo nego plod napora medjunarodne zajednice da se na vjestacki,spoljni nacin sacuva muslimanski narod od potpunog unistenja poslije njegovog neuspjeha na bojnom polju, Izetbegovic podsjeca na onog "decka" koji bi,posto ga svi na ulici tuku,zvao u pomoc roditelje i, ohrabren njihovom podrskom, vracao im "milo za drago". Jednom- dvaput se i spasavao tako,ali konacno,zlocesti "decki" su dosli i pretukli i njega i njegove roditelje!

Pristupajuci dakle,"bezbjednosnim zonama" jednostrano,ne samo kao nacin da se spasi muslimanska masa naroda od potpunog unistenja, nego i kao znacajan element u pregovarackim procesima,Izetbegovic ce posve suprotno tome,koristiti njihovo ustanovljenje kao bazu za izvodjenje ratnih operacija! Sve pod parolom: vi nas ne smijete da napadate,jer smo pod "zastitom",ali bas zato mi smijemo da vas napadamo!?

Na taj nacin on ce izgubiti sve one prednosti koje su "bezbjednosne zone" potencijalno obecavale kad se radi o Muslima- nima. Time ce dovesti,kao sto slucaj Bihaca pokazuje,do daljnjeg stradanja muslimanskog naroda,do gubitka cak i muslimanskih teritorija i napokon,do nemoci same medjunarodne zajednice da dalje istrajava u politici "zasticenih zona"!

Ne shvatajuci da je najbolja odbrana muslimanskog naroda politika ustanovljavanja "zasticenih zona", Izetbegovic ce njihovim pretvaranjem u ratne baze, iz kojih ce vojnicki djelovati pa se onda brze-bolje sklanjati, dovesti do stanja da ce ugroziti vlastiti narod,izgubiti i takve zone i teritoriju,ali rizikovati i medjunarodnu podrsku!

Amerika - protiv sebe?

Bitka za Bihac je pokazala da bosanski Srbi zele da izbjegnu prihvatanje ponudjenog Mirovnog plana time sto ce nastupiti s novim "kvalitetom" u pregovarackom pogledu. Njihov osjecaj da se vojnim pobjedama moze izboriti i odgovarajuca pregovaracka pozicija, nije nikad bio tako izrazen kao sada. U osnovi,mora se priznati da su oni vojnicki pobjedili u BiH, samo sto se taj rezultat potpuno obrnuto odnosi prema njihovoj medjunarodnoj poziciji - izola- ciji,sankcijama i kaznjavanju strogim akcijama u slucaju krsenja rezolucija Savjeta bezbjednosti.

Medjunarodna zajednica je sada pred izborom: ili ce priznati Srbima taj "kvalitet" i tome podesiti cijelu diplomatsku aktivnost, ili ce nastaviti svoju dosadasnju politiku kojom dosada nije uspjela da zaustavi podjelu BiH. U prvom slucaju,ona bi morala da nacini pravi zaokret i ponisti sve rezolucije Savjeta bezbjednosti kad je u pitanju opstanak BiH u svojim dosadasnjim granicama. U drugom, pak,slucaju,ostaje joj da slijedi i dalje svoju besplodnu politiku s kojom izgleda sto je vise branila osptanak BiH proces njenog razaranja je vise napredovao!

Vrhunac paradoksa te politike treba vjerovatno ocekivati kada i sami Amerikanci postupe suprotno sami sebi i svojoj politici odbijanja "nagradjivanja agresora".

Slobodan Inic