ZENICKO UDRUZENJE MJESOVITIH BRAKOVA

NICIJI LJUDI

AIM ZENICA, 26.11.94. "Bolje je da vam se dijete rodi bez ruke nego iz mjescvitog braka. Mozda pretjerujem, ali zamislite sto znaci za dijete, njegov fizicki i psihicki razvoj, ako je izlozeno svakodnevnoj presiji od ulice, komsiluka do skole samo zbog toga sto ne pripada nijednoj naciji, pa znaci ni ovom suludom vremenu." Ovako nam sa puno gorcine govori u Zenici Ivana, majka dvoje djece, rodjena Hrvatica, udata za Srbina. Dodaje zatim kroz salu kako joj se sincic nedavno vraca iz skole i usplahireno pita: "Mama, jesam li ja Srbin, Hrvat ili Ljiljan?"

Prema nepotpunim podatcima, u Zenici je do pocetka rata bilo oko sest hiljada porodica u takozvanim mjesovitim brakovima, njihov najveci broj bio je iz redova intelektualaca, uvazenih strucnjaka Zeljezare i drugih poduzeca, ali u manjoj mjeri i iz drugih socijalnih struktura. Idila njihovog mirnog, porodicnog zivljenja sa ratom se pretvarala u dramu, a za njih i oko 1O hiljada njihove djece institucije humanitarnih organizacija bile su zatvorene, pocinjala je politicka prozivka i anatemisanje ovih ljudi. U "Caritasu", "Merhametu" i "Dobrotvoru" za djecu i clanove porodica mjesovitih brakova jednostavno nece da cuju. Bio je to i osnovni razlog da se ovdje u vrijeme najvece gladi u Zenici, kada je kilogram brasna dostizao cifru od 30 maraka, osnuje prvo i za sada jos uvijek jedino u Bosni i Hercegovini - Udruzenje mjesovitih brakova. Formirani su kao humanitarna organizacija, sudski registrovani kao udruzenje gradjana, sto znaci bez prava na politicko djelovanje. U pocetku im je prislo oko cetiri i po hiljade porodica, no kako je u medjuvremenu odselilo 800 porodica sada ih je tri hiljade i sedam stotina. Vjerovatno iz obzira prema glasu medjunarodne javnosti osnivanje ovog udruzenja nije naislo ni na blagoslov, ali ni na protivljenje domacih politickih struktura, dozvoljeno im je da zive i djeluju, iskljucivo se brinu za prezivljavanje svojih clanova. Od domacih institucija pomoc im ne pruza niko, od stranih najredovnije i najobilatije pomaze im njemacka humanitarna organizacija "Hulfe fur kinder", zatim francuskinja "Ekvilibry" i jedna islamska koja iz poznatih razloga zeli da postane anonimna. "Sve nase aktivnost - kazu nam predsjednica i podpredsjednica Udruzenja, Sonja Kesko i Antonija Himbic - zasnovana je na prikupljanju i distributanju humanitarne pomoci. Ucinili smo koliko smo mogli da, u najtezim uslovima, nase clanove spasimo od gladi."

Na pritiske kojima su izlozeni cute, pa cak ni informativno ne pokusavaju da o tome upoznaju domacu ili medjunarodnu javnost. Tesko im padaju sadasnje osude mjesovitih brakova koje dolaze od reisa, zenickog imama, nekih ostrascenih nacionalistickih listova, kao i sikaniranja koja osjecaju na poslu ili svakodnevnom zivotu. "Mi smo jednostavno niciji ljudi, ne pripadamo ni ovdje, a ni u izbjeglistvo, osjecamo se kao da smo bez korijena i bez tla pod nogama."- dodaju Sonja i Antonija.

Pa, eto, cak i takvi, ocigledno nekima u Zenici smetaju. Ko zna na ciji mig, tek izvjesni Sejto Cehovic i jos izvjesnija Fatima Damjanovic krenuli su u akciju prikupljanja potpisa peticije protiv rada Udruzenja. Prikupljeno je 470 potpisa i onda je akcija stala, vjerovatno je to bio i prvi znak upozorenja o njihovoj nepozeljnosti. Osjecaj prisutnosti straha u Udruzenju potvrdjuje i sama cinjenica da u njegovom rukovodstvu muskaraca gotovo i nema, pogotovu uglednih ljudi ciji bi glas u ovoj sredini mogao vise da se cuje i postuje. Vrijeme tihog ili glasnijeg pritiska na mjesovite brakove ocito je jos prisutno, a ovo sadasje zenicko Udruzenje moze u svoj jedini uspjeh da ubiljezi cinjenicu sto postoji i sto povremeno svojim clanovima dodijeli nesto brasna, mlijeka u prahu, bajatog keksa.

No, zivot cak i u takvim surovim uslovima tece dalje. Utjesno je cuti da se u Zenici i pored svih medijskih, politikanskih i religijskih pritisaka - mjesoviti brakovi i dalje sklapaju. Doduse za razliku od Tuzle, gdje je procenat mjesovitih brakova prije rata iznosio 25 posto, a sada je jos i povecan, ti procenti su u Zenici, bas kao i u Sarajevu znatno smanjeni, ali jos uvijek nisu ni sasvim potisnuti, ni zanemarujuci.

Politika je tako, nazalost, stigla i do bracne postelje, do najintimnijeg ljudskog prava i slobode o izboru zivotnog partnera. Oni koji i pored svega toga ulaze u mjesoviti brak svjesni su svog dugotrajnog rizika, a udruzenje poput zenickog nemocno da bilo sto tu najbolje izmjeni.

MLADEN PAUNOVIC