IMA LI FEDERACIJE BiH IZVAN PAPIRA? (2)

SPORAZUM CE USPJETI KAD ODEMO S VLASTI!

AIM SARAJEVO, 23.11.94. Analizirati implementaciju Washingtonskog sporazuma na lokalnoj razini gdje bi on, zapravo, trebao poluciti prve zivotne rezultate, iznova razgolicuje tragicni usud bilo kakvog dogovora nacionalnih lidera o njihovoj zajednickoj aktivosti na uspostavi mira. Naime, ono sto ce nezaustavljivo osudjivati na propast pokusaj tvorbe, u ovom slucaju federativne zajednice, nikako nisu izraubovani i dogmatski zacementirani "globalni nacionalni interesi", vec iskljucivo pitanje opstanka na vlasti i stupnja materijalne profitabilnosti koji sporazum nudi ili pak opovrgava. Da ce svaka uspostava pravnog sustava, odnosno decidno propisanih kriterija obnasanja funkcija u bosanskohercegovackoj drzavi, bez obzira na njeno uredjenje, direktno zaprijetiti padom sadasnjih struktura vlasti ali i zaustaviti samovolju i bogacenje koje im sadasnja pozicija bezgranicno pruza, pokusao je (svjesno ili ne) objasniti nacelnik jedne manje bosanske opcine (Celic) skupstinskoj delegaciji RBiH u obilasku federalne teritorije.

Ta ce skupstinska delegacija, predvodjena predsjednikom Mirom Lazovicem, predstavljati onu stranu bosanskohercegovacke medalje koja pozrtvovno upire u pokretanje Federacije s mrtve tocke na koju se nakon aklamacijskog prihvacanja zaustavila. Kako je vec javna tajna da se unutar vladajucih SDA i HDZ clanstvo polarizira na pristalice i neumorne krtice Washigntonskog sporazuma, pomenuta ce delagacije bit sastavljena od zastupnika cetiri najvece parlamentarne stranake u BiH,(Muhamed Saracevic - SDA, Pero Vasilj - HDZ, Sejfudin Tokic - UBSD i Boro Bjelobrk - SDP) a po prvi put od potpisivanja sporazuma predstavnici pozicije i opozicije cinit ce, kako su isticali, ne prevashodno stranacku delegaciju vec jedinstven tim koji na terenu pokusava spoznati razloge blokade Federacije. No, pitanje je koliko ovakva ideja zajednickog pokusaja spasavanja Federacije, ma kako izvanredno i prijeko potrebno zvucala, ima izgleda ako je bjelodano da su centri moci, odnosno oni koji o sudbini Federacije odlucuju, daleko izvan skupstinskih odaja. Ne tako davno Safet ce Isovic, zastupnik u bosanskohercegovackom parlamentu ispred SDA, poziciju ljudi u Skupstini, odnosno njihovu nemoc, objasniti rijecima: "Nista mi njima na vrhu ne znacimo. Mi smo za njih otiraci i krpe koje su im potrebne samo kad neki njihov novi naum treba izglasati". Mada ce Isoviceve rijeci biti izgovorene prije potpisivanja federacijskih dokumenata, tesko je povjerovati da je ista vladajuca garnitura preko noci promjenila svoje politicke opcije i nacine odlucivanja.

Pomenuti Celic, mjesto u zemljopisnom trokutu Tuzle, Lopara i Srebrenika, jos je jedan od egzemplara stranacko-nacionalnih manipulacija Washingtonskog sporazuma. I ovdje je u tijeku proces napustanja struktura vlasti od strane clanova HDZ, zahtjeva za formiranjem zasebne hrvatske opcine i njenog izdvajanja iz Celica, sto nedvojbeno ukazuje da je i ovim krajevima prokrstario stranacki celnik Dario Kordic, propovjedajuci i nalazuci ovdasnjem ogranku, svoju viziju Federacije. Po njoj je, naravno, neophodno povuci ostru crtu izmedju "muslimanske" i "hrvatske" teritorije, e da bi se ova potonja mogla neometano ukalkulirati u fantomsku "Herceg-Bosnu". Federacija pri tom predstavlja prizeljkivani paravan i intermeco u kojem se ceka ishod Karadzicevog ubijanja BiH - u slucaju da se Paljanskom vodstvu priznaju rezultati agresije i odobri osnivanje srpske drzave na tlu BiH, slican ce postupak separiranja objelodaniti i tzv. Herceg-Bosna. S tim da ce, za razliku od vojno premocnijeg Karadzica, povecanje svoje teritorije pokusati izdejstvovati u federacijskom primirju, koristeci svoju poziciju partnera za sto bezbolnije prisvajanje teritorija.

U slucaju Celica, lideri HDZ-a danas u "ime hrvatskog naroda" traze odvajanje od postojeceg maticnog ureda i njegovo prebacivanje u Breske (obliznje seoce s vecinskim hrvatskim pucanstvom), slican zahtjev izrazava se i u izdvajanju iz osnovne skole u Celicu, ali i nadleznosti hrvatske civilne policije u Breskama koja bi jedino smjela nadgledati taj dio celicke opcine. Time bi Celic, jedna od najmladjih bosanskohercegovackih opcina, po drugi put okusio nacionalne podjele i sve bolne nelogicnosti koje uz njih idu. Naime, do rata je Celic gravitirao tadasnjem opcinskom centru Lopare i kompletna infrastruktura - od centovne, vodovodne, elektro ili telefonske komunikacije - stizala je od istocno smjestenih Lopara. No, posto od izbijanja rata u BiH Lopare, kao uostalom i jedan dio Celica danas, kontroliraju Karadziceve snage, ova je opcina u ratnom vihoru bila prinudjena preorjentirati svoju isfrastrukturu na drugu stranu, prema Srebreniku na slobodnoj teritoriji. Prokopavao se put, postavljali dalekovodi i vodovodne cijevi, a istovremeno pravio i novi put za Tuzlu do cijeg je zavrsetka ostalo jos nekih cetrdesetak kilometara. Kako je zamisljena hrvatska opcina sa sjedistem u Breski, zapravo, negdje na sredisnjici puta izmedju Tuzle i Celica, te kako takva u svoju teritoriju kalkulira ukljuciti i dio tuzlanske opcine, nije tesko zamisliti da bi se u slucaju njena ostvarenja vjerojatno gradio i treci put, vodovod ili telefonski most za ovaj dio BiH. Nekad ismijavane Vance- Owenove ideje o vijaduktima za jedan, magistralom za drugi i tunelom kuda bi prolazio treci narod, prijete da postanu bosanskohercegovacka suluda i tragicna stvarnost.

Gospodin Kresimir Zubak, predsjednik te i takve Federacije, ima obicaj da pri promoviranju Washingtonskog dokumenta napomene kako je prestankom sukoba narod jasno pokazao sta misli o Federaciji, odnosno da je Federacija volja naroda i ono sto je pacifiziralo sredisnju Bosnu i dio Hercegovine gdje su se sukobili Armija BiH i HVO. Ako je vec narod tako jasno naklonjen Federaciji, tko to onda nije, pokusao je pomenutoj skupstinskoj delegaciji predociti nacelnik opcine Celic, Muhamed Sadic, inace clan SDA:

• Sve te price u Skupstini ili drugim skupovima na visoj razini u stilu "mi smo za Federaciju, moramo sprovesti dogovor, drzava iznad svega" i slicno, sve je to farsa! Ovo sto se dogadja na loko terenu jedina je istina. Samo, treba znati da se onaj ko je cestit i posten uklapa i u federaciju i u konfederaciju i u ovakvo ili onakvo rjesenje. Prljav se ne uklapa nigdje! A ogroman broj nasih rukovodilaca, cak njih 60 posto, uprljao je ruke! I kod Hrvata i kod Muslimana. Zato njima i odgovara da nema drzave i da je mogu za sebe razgrabljivati. Ako se uspostavi Federacija to je vec definiran sistem u kojem se vec treba nekom i za nesto odgovarati. Zato oni i nece drzavu! A narod je lako zavesti, kako to oni pozele... Ako stvarno hocemo Federaciju bilo bi bolje umjesto nacelnika opcina iz redova SDA ili HDZ postaviti neku vrstu povjerenika cija bi rjec bila posljednja u svakom sporu. Ali, za takvo sto treba pronaci ljude kojima ce se vjerovati, jer kako cemo mi vjerovati jedni drugima kad smo se do jucer tukli? Dakle, treba naci nove nekompromitirane ljude. Meni se, kad ovo govorim, obicno predbacuje da zapravo zagovaram pomjeranje politicke garniture sa vlasti. Ma, ja bih dao vlast samo da implementiraju sporazum. A nas sve treba poslati van iz BiH, makar na dva mjeseca!

Ovakvim svojim iskazom Sadic je, mozda i nenamjerno, objelodanio sustinu blokade Washingtonskog sporazuma. Jer, uspostava Federacije direktno bi ugrozila uporista utjecaja vladajucih nacionalnih stranaka koje zbog financijskih razloga i ocuvanja moci groznicavo brane svoju nezavisnost stecenu totalitarizmom i iskljucivoscu nacionalnih programa. No, na reflesiju istine da odgovorni za rat ne mogu graditi mir, ispacena Bosna i Hercegovina jos uvijek ceka.

DRAZENA PERANIC