IMA LI FEDERACIJE BiH IZVAN PAPIRA? (1)

TKO SE SPREMA NA RAT OKO BRCKOG

AIM SARAJEVO, 22.11.94. Sest mjeseci jeste proslo od jednoglasnog prihvacanja Federacije BiH u sarajevskom parlamentu, no washingtonski zavjet dvaju zaracenih partnera i danas figurira kao "izlaz za nuzdu" u kojem se trazi dodatna potpora za stranacko-nacionalne opcije Muslimana i Hrvata: bosnjackim vlastima sporazum personificira "zeleno svijetlo", ponajprije Bijele kuce, za inauguraciju nacionalno- oslobodilackog rata u granicama priznate Republike BiH, dok hrvatskom vodstvu ni 51 posto federalne teritorije ne znaci nista vise do ucrtane karte iz koje treba mirnim putom izvuci sto vise "hrvatske" zemlje ne bi li se ojacala paradrzava Herceg-Bosna, u proslogodisnjem vojnom krahu HVO u sukobima s Armijom BiH te preklanjskim prepustanjem Posavine Karadzicu, svedena na par zaseoka zapadne Hercegovine. Tako protumaceni washingtonski i becki federalni dokumenti, pored bjelodane blokade implementiranja sporazuma, prijete reflektiranjem u novim sukobima Bosnjaka i Hrvata, ovaj put na zaristima koja su u vrijeme rata personificirala zajednistvo Armije BiH i HVO u obrani od agresije. "Branili smo ovaj dio Bosne zajedno s Hrvatima, ali ovo sto se nakon Washingtona desava ne sluti na dobro. U HDZ se varaju ako misle da nismo spremni braniti zemlju i od njihove velikohrvatske politike, uz sve posljedice koje nas ocekuju", nedvosmislena je poruka jednog od celnih ljudi opcine Brcko, Bosnjaka i clana bosanskohercegovackog Parlamenta.

Novi bosnjacko-hrvatski nesporazumi desavaju se, dakle, na sjeveru Bosne i Hercegovine, u prvom i jedinom konstituiranom Tuzlansko-podrinjskom kantonu, neposredno uz crte razgranicenja slobodnog dijela BiH i fantomskog "srpskog koridora" koji ovdje ne prelazi sirinu vecu od 3,5 kilometra. Sredisnji grad Brcko - inace predmet interesovanja haskog suda zbog tragicnog primata mjesta sa najvecim genocidom nad nesrpskim stanovnistvom (ovdasnja Komisija za ispitivanje ratnih zlocina, kojoj je priznanje za rad uputila delegacija Haga pri nedavnom obilasku regije, procjenjuje da je oko 5.000 civila stradalo od pocetka Karadziceve agresije na grad) - podjeljen je na dva dijela. Od 493 cetvorna kilometra koliko iznosi cjelokupna teritorija opcine Brcko, Armija BiH kontrolira 300, a Karadziceve snage 193 km2 u koje spada najurbaniji dio grada i gotovo svi veci brcanski gospodarstveni objekti od "Interpleta" ili "Uljanika", do "Bimexa". Prije rata u ovom je gradu zivjelo oko 39 tisuca Muslimana, 22 tisuce Hrvata i 18 tisuca Srba, a nakon ofenzive Karadzicevih snaga u proljece 92. i etnickog ciscenja koje je potom uslijedilo, Brcko napusta vise od 60 tisuca Muslimana i Hrvata od kojih mnogi cekaju povratak u grad udaljeni svega nekoliko stotina metara od svojih domova.

U predgradju Brckog, tocnije selu Rahici, gdje su na svakoj drugoj kuci masnom farbom ispisani ratni prometni znaci koji upozoravaju gdje je "slobodna teritorija" a gdje "ratna zona", izmjestena je gradska vlada Brckog u omanju privatnu kucu u kakvima se, uostalom, nalazi i oko 34 tisuce drugih protjeranih Brcaka. I mada slobodnog stambenog prostora u Rahicima i ostalim slobodnim mjestima brcanske opcine zapravo uopce vise nema (nedaleko od kuce u kojoj je smjestena gradska vlada nalazi se slicna u kojoj prebiva cak 98 prognanika zajedno), i u ovom dijelu BiH osjetan je pojacan povratak domicilnog stanovnistva kojem je mnogo lakse povartak iscekivati na domak kuce nego li negdje daleko od nje. Nedavno ce se s Vladom Federacije razgovarati o rekonstruiranju ratom ostecenih ili jos nedovrsenih kuca gdje bi se, uz odobrenih 500.000 DEM od strane ministarstva obnove, izvrsile osnovne opravke (krov, vrata, prozori) na oko stotinu sada sablasno praznih obliznjih kuca, te u njih smjestili prognani iz Brckog. Uz oko 400 hektara plodne ravnice koliko je ove sezone zasijano psenicom, brcanska predgradja mogla bi pruziti koliko-toliko prihvatljive uvjete za povratak svih prijavljenih obitelji za povratak, kojih je samo na spisku u Rahicima preko 200.

Izuzev vec uobicajene rafalne vatre koja stize s obliznjeg "srpskog koridora" te slicnog odgovora od strane Armije BiH, nekih vecih vojnih akcija na ovom dijelu bosanskohercegovackog ratista nije bilo. Posljednja je, zapravo, zapamcena proljetos kada je Armija BiH izvela u Brckom jednu od svojih prvih ofenziva na uporista Mladicevih jedinica, sto bi se prije moglo protumaciti kao ispipavanje jacine srpske obrane koridora nego li planskom akcijom njegova presjecanja. "Vojnickim jezikom kazano, front je ovdje veoma tvrd, te nekih vecih iznenadjenja nije ni bilo izuzev par uspjesno likvidiranih Mladicevih diverzantskih grupa", potvrdjuje Ramiz Kljakic, komandant 108. brigade Armije BiH, dodajuci da je posljednjih dana "primjetno pojacavanje tehnike i vojske na koridoru, ali da nije jasno da li pristizu iz Srbije ili je u pitanju novi manevar unutar Mladicevih jedinica". I ovdje se, kao uostalom i na drugim mjestima u BiH, s osobitom paznjom hvata i prati takozvani "zivi jezik" suparnicke strane, koji posredstvom amaterskih radio stanica opisuje trenutacno stanje u centu Brckog.

• I tamo su "dosljaci" u ofenzivi, nastavlja Kljakic. Srbi, Brcaci, najvecu muku muce upravo s nametnutim vlastima, i vojnim i civilnim, ciji nosioci nisu iz grada. Dio Brckog koji Srbi drze podjeljen je, zapravo, na tri zone - jednu drze pridosli Krajisnici, drugu Semberci, a trecu Brcaci. Znamo da su u doba vlasti Seseljevog covjeka Boska Maricica cak jedni drugima postavljali barikade. Kako cija vojska prodje, tako se i vlast mijenja. Istodobno, sve je manje dobrovoljaca iz Brckog koji su spremni u Karadzicevo ime, ili u ime Miloseviceve velike Srbije, da idu da ginu na sarajevsko ili, kao nedavno, na kupresko ratiste.

Kao dio Tuzlansko-podrinjskog kantona, na slobodnom dijelu opcine Brcko vec je koncem svibnja, shodno federacijskom sporazumu, promovirana opcina, izabran nacenik, i konstituirano opcinsko vijece s predratnim odnosom stranaka u njemu, te najvise odbornickih mjesta pripada po prosloizbornim rezultatima SDP-u, zatim SDA-u i HDZ-u. No, kako su dvije vladajuce nacionalne stranke prigrabile sebi ekskluzivno pravo za uspostavu Federacije, za predsjednika opcinskog vijeca postavljen je Mato Jurisic (HDZ), a nacelnika Munib Jusufovic (SDA). Neposredno nakon formiranja ovdasnjih opcinskih vlasti zapocinje famozna "turneja" celnika HDZ BiH, Daria Kordica, Tuzlansko-podrinjskom kantonu pri cemu ni brcanska opcina nije mogla biti zaobidjena.

• Tada se sve pocelo naopako desavati, prepricava sadasnju politicku situaciju parlamentarni zastupnik Mirsad Djapo (SDP). Hrvati su poceli izlaziti iz opcinskih struktura vlasti i u roku mjesec,dva de facto su je napustili. Ostalo je samo jedno ime, Marka Lozica, zaduzenog za obnovu i razvoj, no to je covjek koji je sve vrijeme ionako boravio u Njemackoj. Cinjenica je i da su Hrvati koji su sve vrijeme rata s nama radili i suradjivali, nakon izlaska HDZ-a iz opcinskih vlasti listom napustali ova podrucja. Na njihova su mjesta dosli neki novi ljudi koji nisu odavde. Paradoksalno je da sada veca nesigurnost prijeti Hrvatima koji ne prihvataju naturenu platformu vrha HDZ, te da im je potrebna veca zastita, nego li Bosnjacima. Eto, predsjednik opcinskog vijeca je otisao s ovih prostora s rijecima "Odoh ja u Zagreb, a vi radite sto hocete!"

A ono sto, navodno, Hrvati zele, a sto bi se tocnije nazvalo naredbodavnim stavom celnistva HDZ-a, jeste proglasavanje hrvatske opcine Ravne-Brcko, ali i njeno pripajanje Posavskom kantonu. Naime, u visemjesecnom otezanju donosenja zakona o konstituiranju opcina, odnosno nacela koja ce se pri tom cinu primjenjivati, HDZ odlucuje samoinicijativno inaugurirati nacionalne opcine, ali i "prebacivati" ih iz jednog kantona u drugi, sto se kosi s prihvacenim Beckim sporazumom. Formiranje hrvatske opcine u ovom dijelu Tuzlansko-podrinjskog (bosnjackog) kantona, potom pripajanje Posavskom (hrvatskom) kantonu, zapravo je pokusaj definitivnog razgranicenja i podjele na "hratski" i "muslimanski" dio Bosne ("Suzivot s Muslimanima bez prethodnog razgranicenja je iluzija" - Ivan Bender neposredno nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma), te povecavanja teritorije tzv. Herceg-Bosne ali bez ratnih okrsaja s Bosnjacima. Kako je izdvajanje iz jednog i pripajanje drugom kantonu prakticki neizvodljivo bez blagoslova Skupstine Federacije, Hrvati opcine Brcko su na svom sveopcem Saboru (bar tako pise na popratnom papiru), donijeli politicku Deklaraciju o proglasenju svoje zasebne administrativno-teritorijalne zajednice, koja ce biti predmet, nesumnjivo zustre, sljedece skupstinske rasprave. Tim prije, sto bi se tako zamisljenim teritorijalnim razgranicenjem bosnjacki kanton prakticki presjecao na dva dijela, gdje bi Bosnjaci imali samo uzak koridor preko Majevice i upitan izlaz na Savu. Takva bi pozicija i muslimanskim pobornicima nacionalne drzave na dijelu BiH predstavljala definitivno neprihvatljivu opciju, jer bez slobodnog izlaska na Savu kompletna tuzlanska regija, kao najjaci i najveci bosnjacki teritorij, osudjena je na izolacijski i nezadrzivi krah. Uostalom, svako Izetbegovicevo lametiranje s muslimanskom drzavom iznova je potcrtavalo neophodnost izlaska na Savu, kao uvjetom opstanka takve drzave.

No, da u pitanju nisu tek nesuglasice federacijskih partnera u teritorijalno-politckom razgranicavanju, vec da se na Brckom prelama i skrivena politika Zagreba i Beograda pokazuje i najcudnija stavka politicke Deklaracije o proglasenju Hrvatske opcine Ravne-Brcko. Naime, u buducu hrvatsku opcinu ukalkulirano je i preko 100 cetvornih kilometara teritorije gdje su pretezito zivjeli Srbi. Veci dio je oslobodila, ili je u ovom slucaju bolje reci okupirala, Armija BiH dok se dio, dakle buduce hrvatske opcine, jos uvijek nalazi pod Karadzicevom kontrolom. U neku vojnu akciju HVO kojom bi se zazuzela ukalkulirana srpska sela, tesko je povjerovati, pogotovu u slicaju dobro branjenog koridora. No, nekako u isto vrijeme objelodanjivanja Deklaracije, Karadzic ce na paljanskoj televiziji izjaviti kako ce "Srbi i Hrvati uskoro sjesti za pregovaracki stol da razgovaraju o medjusobnoj podjeli BiH", a po hrvatskom se tisku uveliko pise o njegovoj najnovijoj ponudi Tudjmanu za saveznistvo u BiH.

Mada ce zvanicni Zagreb opovrgnuti svaku slicnu spekulaciju, cinjenica je da trenutna desavanja, upravo oko Brckog, nedoljivo podsjecaju na karadjordjevski recept podjele BiH, od kojeg Tudjman nikada nije iskreno odustao. S druge strane, kalkulirajuci i s lako mogucim povratom dijela teritorija u slucaju krajnjeg pritiska medjunarodne zajednice, Karadzic ce daleko bezbolnije pristati da taj dio BiH ustupiti Hrvatima, nego li Muslimanima. Valorizirajuci sporazum s Milosevicem u Karadjordjevu jos uvijek na visoj razini nego li washingtonski s Izetbegovicem, Tudjmanu je opet gotovo nezamislivo odbijanje ponudjenog poklona. Time se i razbijanje Federacije nametnulo kao Karadzicev prioritetni zadatak.

No, koliko god ponuda zvucala primamljivo, Tudjmanu se za ledjima jos uvijek nalazi, po pitanju BiH, nenaklonjena medjunarodna zajednica i onaj dio bosanskoherecegovackih Hrvata koji Washingtonski sporazum dozivljavju kao dugoocekivano spasonosno rjesenje. Cak i unutar samog HDZ-a BiH, naravno izuzev vrhovnicke klike, sve prisutnija su glasna opovrgavanja karadjordjevskog sporazuma. Ipak, gotovo anarhicna primjena Ustava Federacije, kako to kojoj od dvije vladajuce stranke u BiH odgovara, uveliko se iskoristava za reintegraciju "Herceg-Bosne". Posljedice toga vec se ocituju u naraslim tenzijama oko Brckog, a po najnovijem deklariranom stanju ovaj gradic ima jos jedan neslavan primat - podjelu na tri dijela! Mir je, stoga, jos dalji za Brcko.

DRAZENA PERANIC