ZENICKA SDA SE OBRACUNAVA S NEISTOMISLJENICIMA

KAKO SE LOME LJUDI

AIM, ZENICA, 23.11.94. Hamdiju Kulovica, generalnog direktora Zeljezare, znaju svi Zenicani. I, sto je jos bitnije i ljepse, u razgovoru sa obicnim ljudima bez obzira koje su struke ili nacije za njega se ne stede rijeci pohvale. Neki idu cak do pretjerivanaj - "da nam nije bilo njega poumirali bi od gladi" ili " bez njega bi propali mi, ali i Zeljezara i citava ZEnica". Takog govori obican svijet podlozan nasem mentalitetu po kojem nema mjere ni u pohvalama ni u pokudama. No, iza takvih emotivnih i euforicnih izjava ostaje jedna nesporna (bez obzira sto je danas i ovdje sve sporno) cinjenica: u dvije i po godine rata Hamdija Kulovic je u patriotskom, strucnom, profesionalnom i humanom smislu bez sumnje i premca najzasluzniji covjek Zenice.

Da i ova tvrdnja ne bi bila tek jedna od glasina, slijede argumenti: na pocetku rata, 1992. godine u jednoj opstoj i smusenoj atmosferi on formira i staje na celo zenickog zeljezarinog bataljona koji ce pored zastite Zenice i Zeljezare, braniti i okolne polozaje grada. Bilo je to vrijeme dok je vecina BiH jos bila u fazi iscekivanja. Rat je trazio smjelost, brze i sudbonosne odluke, pogoni Zeljezare poceli su se gasiti jedan za drugim, oko 7 hiljada radnika mobilisano je u redove Armije BiH, a desetak hiljada ostalo na cekanju... Kako je glavni motiv bio "prezivjeti", Hamdija ce Kulovic sa svojom strucnom ekipom, koristeci svoje predratne poslovne partnere, organizovati najvazniju i spasonosnu akciju za Zenicane - snabdjevanje i raspodjelu hrane. Cak i u doba saobracajne blokade Zenicani su neuporedivo manje osjetili strahote rata i gladi nego li slicni bosanski gradovi, a paralelno sa brigom o snabdjevanju gradjana Kulovic ce vuci i poslovne poteze, otvoriti neke nove pogone i zastititi zeljezarina skupocjena postrojenja.

Takve Kuloviceve zasluge, i tvrde pregrst drugih, ZEnicani pamte, cijene i postuju, a ni zlonamjerni ih ne mogu osporiti. No, kada se sasvim razlozno cinilo kako ce najpostovaniji covjek grada poceti i ubirati prodove rada i krciti nove puteve za buducnost ZEljezare, ZEnicom je prohujala vijest o "patriotskoj nepodobnosti inzinjera HAmdije Kulovica", a samim tim i nuznosti njegove smjene sa celnog mjesta u Zeljezari. Vjest se u gradu najprije dozivjela kao neumjesna carsijska spletka i intriga, no ubrzo ce se pokazati da su stvari ozbiljnije, dublje i opasnije. Naime, nije rijec ni o kakvoj carsijskoj kadrovskoj kombinatorici vec o cvrstom stavu rukovodstva Stranke demokratske akcije Zenice

• Hamdija Kulovic ima ozbiljnu manu, clan je Socijaldemokratske partije, a svojim stavovima i istupanjima znao se cesto suprostaviti celnicima vladajuce nacionalne stranke. Pogotovo kada se stranacka poslusnost pokusavala uplesti u strucne poslove Zeljezare, i odlucivati o njenoj sudbini.

Prestankom rada zeljezarinih peci, Zenica je naime zaista izmjenila svoj lik. Nebo vedro i cisto, rijeka Bosna ponovno bistra, zivnula flora i fauna, a stranacki demagozi izbacili parolu "Nikad vise Zeljezara u Zenici", zaboravljajuci pritom da od nje jos zivi 15 hiljada porodica koje ce svoju egzistenciju traziti u ZEnici i poslije rata. Za razliku od novih demagoga, zeljezarin strucni tim predlaze gasenje tri koksne baterije, tri visoke peci i tri valjaonicke pruge, kao i kompletnu Simens- Martenovu celicanu. Sacuvali bi se, ali proizvodno preorjentisali, kapaciteti gradjeni izmedju 1970. i 1980. godine, u propisanim granicama ekoloski bi se ocuvala prirodna okolina, zaposljavalo bi se oko 10 hiljada radnika, a za potrebe bosanskohercegovacke metalne industrije i drugog ispitanog trzista proizvodilo oko milion tona kvalitetnijeg celika. Strucni tim trazi i medjunarodnu ekspertizu ponudjenog programa za koji bi svakako trebalo izraditi i naucno strucni aspekt u trazenju najboljeg rjesenja kako za Zenicane i Zeljezaru, tako i za citavu bosanskohercegovacku privredu.

No, problem Zeljezare prebacen je na licni teren po kome celnici SDA uzimaju sebi neprikosnoveno pravo da osudjuju i presudjuju, po starim receptima dijele etikete, po vlastitom nahodjenju prozivaju i prave liste svojih neistomisljenika kao "neprijatelja muslimanskog naroda". Na takvom jednom spisku nasao se, dakle, i direktor Zeljezare Zenica, inzinjer Hamdija Kulovic, covjek koji je uporno odbijao potpisati pristupnicu u Stranku demokratske akcije. No, taj komadic papira, nazalost, kao najbitniji dokaz necijeg patriotizma, sposobnosti i pravovaljanosti! Jer, bez stranackog pristupnice, sva se vrata zatvaraju. Bez obzira ko je u pitanju, neko sasvim nepozbat ili Kulovic. Patriotizam, naime, ovdje pocinju odredjivati oni koji su svoj s neuporedivo manje rezultata potvrdili, dok procjena strucnosti prepustena laicima, koji ce sutra, nakon Kulovica, odlucivati i o sudbini samog grada.

U dvije i po ratne godine zeljezarin direktor dobijao je mnoge teske bitke. No, sta li ce uraditi danas sa nametnutom pristupnicom u Stranku demokratske akcije? Hoce li time samo odloziti svoju abdikaciju, odnosno prepustanje mjesta nekom dovoljno provjerenom pripadniku SDA ali zato neprovjerenom strucnjaku, ili ce odluku o tome donositi neko, mozda umjereniji, s politickog vrha BiH, ostaje da se vidi. I slucaj Kulovic ostat ce za gorko pamcenje na vremena kada su se politikanskim igrama od istinskih heroja stvarali "neprijatelji naroda" i lomili ljudi makar bili i od najcvrsceg materijala.

MLADEN PAUNOVIC