INTERVJU: IVO KOMSIC, CLAN PREDSJEDNISTVA BiH I PREDSJEDNIK HSS

DEMOKRATIZACIJA DRSTVA JEDINI SPAS

AIM, TUZLA, 19.11.94. U posljednje vrijeme ucestale su price o problemima u provodjenju Washingtonskog sporazuma i uspostavljanja Federacije, pri cemu se prigovara da su kocnicari ljudi na navisim polozajima kako sa hrvatske, tako i muslimanske strane. O toj pomalo apsurdnoj situaciji da su celni ljudi za Federaciju a da je istovremeno koce, pitalo smo Ivu Komsica, clana Predsjednictva BiH, predsjednika Hrvatskog narodnog vijeca u BiH i predsjednika HSS BiH.

• Bez obzira na verbalne izjave, jos uvijek postoji nepovjerenje. To je posljedica velikih zrtava tokom rata i proizvedene mrznje, tako da je sada tesko prevladati stanje koje realno egzistira na terenu. Cak neovisno od toga sto su vojne snage razdvojene i sto je doslo i do zajednickih akcija. Cini mi se da svaka strana ima neku rezervnu varijantu o kojoj ne zeli govoriti. Treba znati da je Federacija projekt iza kojeg stoji SAD, ali i Evropska unija. Stoga je tesko biti javno protiv nje, bilo rjecima ili djelima. Otuda taj apsurd da imamo iskazanu opcu volju za provodjenjem Federacije, a negdje u dubini skriveni postoje odjeci nepovjerenja. Federacija je zapela na opcinskom nivou, a samim tim ne mogu se konstituirati kantoni, pa se ne moze dovrsiti ni na federalnom nivou. Naime, osim federalne vlade nista drugo nije uradjeno. Medjutim, bez obzira na nepovjerenje i sto oni koji su mislili napraviti svoje nacionalne drzave jos uvijek sanjaju o njima, ipak se taj proces pomalo krece naprije. Stekao sam dojam da vise nitko ne zeli sukob.

* Ipak, prisutna je aktivnost politickih lidera na terenu, primjerice Daria Kordica, koji obilazi BiH i trazi daljnje podjele. Nije li kocenje na opcinskoj razini rezultata i takve politicke aktivnosti?

• Tesko se jednoznacno odrediti prema tome. Kad neki zajednicki posao ne ide kako je zamisljeno, uobicajeno je da zainteresovani i odgovorni za taj posao prebacuju odgovornost na drugu stranu, nastojeci je optuziti da je ona kriva sto taj posao ne ide naprijed. Pravi razlozi se kriju u stupnju demokratiziranosti drustvenih odnosa i drzavnih institucija, odnosa unutar svakog naroda. To ce s vremenom postajati sve dominantnije pitanje i osim agresije koja je dominantan problem, u najvecoj mjeri odredjivati ukupne trustvene odnose. Zato je, osim borbe protiv agresije, temeljna borba u BiH borba za njenu demokratizaciju. Jer bez demokracije Bosna ne moze opstati.

* Nije li onda cudno suglasje oko podjela, izmedju SDA i HDZ, koje su najutjecajnije u svojim narodima?

• Naravno. To sto u svojim imenima i jedna i druga imaju da su demokratske, ne mora da znaci. Ovdje je dakle problem kakav odnos medjusobno imaju vladajuce politicke stranke, kao i pitanje na kojim su principima one same izgradjene. Problem je sto su obje te stranke preuzele monopol na politiku jednog naroda, monopol na predstavljanje tog naroda, crpeci to iz legaliteta dobijenog na izborima 90. godine, a sto ce takvim i ostati do novih izbora. Kako njihov medjusobni odnos ovisi i o njihovom unutrasnjem ustrojstvu, to je jasno na kojem smo stupnju demokracije u BiH. Zato mislim da je primarna zadaca oporbenih stranaka rad na demokratizaciji drustvenog zivota i politickog prostora koji je ostavljen izvan vladajucih stranaka, da bi se onda demokratizirao i onaj prostor kojeg nacionalne stranke pokrivaju.

* Da li u suglasju onih koji su za podjele vidite probleme na koje nailazi jedna multikulturna sredina kao sto je Tuzla, u kojoj su svi suglasni - i Hrvati i Muslimani i Srbi - da zive zajedno?

• I pored politickih zahtjeva za teritorijalnom atomizacijom ne postoji bojazan od zajednickog zivota jer ti zahtjevi ne znace da ljudi ne zele da zive zajedno, da se druze, razvijaju svoju kulturu... To nije sukob kulturnih i civilizacijskih modela, pa cak ni nacionalnih modela - modela zivota koji smo mi u Bosni naucili da zivimo. Radi se o politickom zahtjevukoji je izvan toga i koji je rezultat straha proizvedenog ratom. Ljudi se u takvoj situaciji zbijaju jedni uz druge i misle da ako se sami organiziraju na nekom malom prostoru kao nacionalnom, da ce lakse rjesavati svoje probleme, i otkloniti svoj strah. Ali sada je to tesko dokazivati tim ljudima, jer mozda dobijemo neprijatelje medju njima. Naknadno ce se vidjeti da to nista ne znaci ako taj prostor nije demokratiziran. Imamo danas u svijetu potpuno jednonacionalne drzave koje nisu demokratske. Praksa cak govori da nacionalizacija moze znaciti totalitarizaciju ukoliko bi sve bilo pod kontrolom jedne stranke, kao sto se kod nas sad to radi i kod Hrvata i kod Muslimana.

* Kazete "naknadno ce se to otklanjati", no hoce li tada biti kasno za multikulturni zivot?

• To ne razara multikulturni zivot jer to nije sukob kulturnih modela. Ovo je vise politicki problem sa jakim politickim nabojem, ali ne mora nuzno razoriti postojece kulturne modele. Svakako da bi bilo bolje kada toga ne bi bilo, ali sve dok vladajuce stranke nastupaju ovako kako nastupaju - sa totalitaristickih pozicija prema drugima, pa i drugacijemislecima unutar svoga naroda - taj problem ce postojati. Naravno, osnovni je problem sto vladajuce stranke zele ostati vladajuce. Sto vec sada, dok imaju vlast, zele sve znacajnije institucije drustva i drzave staviti u svoju funkciju. Zele tamo rasporediti svoje ljude i na toj liniji dolazi sada do politickih okrsaja. Tamo gdje ne postoji suprostavljanje takozvanih gradjanskih stranaka, suprotnost SDA i HDZ je veca. U Tuzli je, pak, najmanja jer ove stranke imaju konkurenciju u gradjanskim strankama.

* Kako procjenjujete perspektivu Tuzle s obzirom na procese koji su u BiH vec uzeli maha?

• Zavisi od toga kako ce se SDA kao najmocnija stranka muslimanskog naroda odrediti prema svemu. Do koje mjere ce shvatiti da im je u interesu da BiH opstane kao multikulturna zajednica. Ovdje se ne radi samo o tome da BiH treba opstati kao civilizacijska tvorevina gdje postoji vise vjera, kultura, cak bi mogli reci i vise civilizacija. Ovdje je u pitanju da ona ostaje kao politicki pluralna zajednica, dakle da bude tako politicki razudjena da to ne ugrozava njen opstanak, vec naprotiv da ga ucvrscuje. Kad to shvati SDA kao najmocnija stranka u muslimanskom narodu, onda ce doci do odredjenih promjena. Ukoliko se shvate, pa krenu da prave jednonstranacku drzavu, ili jednostranacke kantone, sto je lakse jer je Ustav definirao stvari na nivou Federacije, oni ce sami unistiti elemente multikulturnosti, jer ce politicki totalitarizam dovesti u pitanje multikulturalnost. Isto vrijedi i tamo gdje HDZ bude imala apsolutnu vlast. Jer nije dovoljno samo omoguciti razlicite folklorne grupe da bi Bosna opstala. Bosna mora opstati kao politicki pluralno drustvo, dakle kao demokratska zajednica.

* Mislite da je vazan taj momenat reciprociteta?

• Ne volim taj termin. Njega treba potpuno iskljuciti. Bosna ne moze egzistirati na principu ucjena. Mora se postivati Ustav gdje nema nikakvog reciprociteta, vec su slobode i temeljna ljudska prava zagarantirana. To ne smije zavisiti od reciprociteta i necije dobre volje. Hrvati u Tuzli ne smiju da zavise od polozaja Muslimana u Busovaci, Niti Muslimani u Capljini od polozaja Hrvata u Zenici.

* Da li je politika podjela koju zastupa SDA kopanje jame pod vlastitim narodom i njegovo vodjenje u getoizaciju?

• Tacno. Dugorocno je to rad protiv sopstvenog naroda, sto se odnosi i na HDZ. Svaka getoizacija te vrste dovodi narod u pitanje, gledano dugorocno. Cak se moze desiti da se ta getoizacija ne izvrsi samo unutar BiH, zbog brojnosti muslimanskog naroda, vec da Muslimani kao narod budu getoizirani u Evropi, i tada ce im vrata te iste Evrope biti zatvorena.

* Da li je s aspekta multikulturalnosti i perspektive cjelovite BiH problematicno sto su Srbi izostavljeni iz Ustava Federacije?

• Problem Srba nije rjesen sadasnjim ustavnim aranzmanom i to je samo privremeno, ne trajno rjesenje. Naime, ceka se kakvo ce se rjesenje postici sa Karadzicem. Polozaj srpskog naroda u Federaciji bit ce na pravi nacin postavljen tek kada se zavrsi pregovaracki proces s Karadzicem ili kad se situacija s njim potpuno razrjesi, bilo vojno bilo politicki. Osobno mislim da BiH ne moze opstati kao cjelovita drzava bez punog i ravnopravnog ucesca srpskog naroda u svemu.

* Znaci li to da ce se sadasnji teritorij pod kontrolom Karadzica urediti kao i Federacija, te da ce se na podrucje Federacije "uvesti" Srbi, a na srpskom dijelu Hrvati i Muslimani?

• Federalni koncept je napravljen za cijelu BiH u njenim medjunarodno priznatim granicama. Srbima je otvorena mogucnost da na potpuno ravnopravan nacin konstituiraju svoje kantone unutar tih granica i da budu dio Federacije. Tada se potpuno mijenja ukupna cituacija, a rezultati etnickog ciscenja se ponistavaju. Zlocinci moraju odgovarati i stvaraju se uvjeti da se ljudi vrate na svoja ognjista. Zapravo, ustavni koncept Federacije prosirit ce se na cijelu teritoriju BiH, a sva tri naroda postaju potpuno ravnopravna. Dakle, Federacija je sredstvo za reintegraciju cjelovitosti drzave i teritorije BiH.

* Neki hrvatski politicari uvjetuju Federaciju konfederacijom. Da li se ona moze Srbima onemogucit i koliko je to principijelno?

• To je slozeno pitanje na koje se ne moze odgovoriti jednoznacno. U pogledu prava, konfederacija Hrvatske i BiH nije isto sto i konfederacija tzv. republike srpske sa Srbijom jer su oni izvrsili agresiju na BiH i Hrvatsku - i na Hrvate i na Bosnjake Muslimane. Nepoznato je u povjesti da je svjetska zajednica omogucila spajanje teritorija drzava oje su bile agresori u jednom ratu. Svijet nema ni moralne ni politicke osnovice da to ucini jer bi to bilo puno nagradjivanje agresora. Konfederacija BiH i Hrvatske je frugog tipa. Nju prave zrtve. One imaju pravo da prave saveze, cak i vojni. Nismo mi izvrsili agresiju na Srbiju, vec obratno, a u samoobrani imamo pravo na sve vrste saveza. Medjutim, i pored toga s konfederacijom treba biti oprezan. Jer, svjetska konstalacija je cudna. Vidimo da se razlicite utjecajne evropske zemlje razlicito i odnose prema cijeloj situaciji. Zato moramo voditi racuna da konfederacija BiH i Hrvatske ne otvori put stvaranja velike Srbije. To treba biti ideja vodilja svih nasih poteza, ideju konfederacie treba provjeriti u volji svih gradana, a u proces uci oprezno i lagano.

* Da li su demokratski izbori sansa za promjenu vladajucih struktura, a samim tim i za promjenu stanja?

• Oni su u svakom slucaju sansa za promjenu. Zavisi u kom ce stupnju oni biti demokratski. To je sansa za alternativne politike dosadasnjem nacionalizmu. Ocekujem da ce doci do promjena, mada ne vjerujem u neke velike promjene, jer to jos nije moguce stoga sto je u ratnoj situaciji tesko provesti demokratske izbore. Ipak, to je prilika da se omjer snaga bar malo promjeni, da se unutar svakog naroda smanji monopol vladajucih stranaka. Dakle da se pojave i druge nacionalne stranke, pa i gradjanske, koje ce participirati u vlasti i razbijajuci monopole napraviti drugi odnos snaga ili bar koalicije koje ce taj monopol onemogucavati.

* Da li je to funkcija i Hrvatskog narodnog vijeca?

• U svakom slucaju, kao i Hrvatske seljacke stranke. Unutar hrvatskog korpusa moramo uciniti sve da dodjemo do unutrasnjih demokratskih odnosa i da predjemo psiholoski prag da covjek time sto je u nekoj drugoj stranci nije neprijatelj svog naroda. Isto tako to ne znaci da cemo strateske nacionalne interese dovoditi u pitanje. Naprotiv, mi cemo ih bolje zastititi prelazeci taj psiholoski prag.

* Mislite li da su takvu politiku Hrvati u BiH skupo platiti?

• To je bio politicki monopol, tako da su Hrvati koji su rasireni po BiH od Neuma do Save pa time i razlicitih, ponekad i oprecnih, zivotnih interesa, to skupo platili. Nas problem je bio u tome sto sa razlicitih podrucja hrvatskih prostora nismo mogli doci do svog politickog subjektiviteta koji bi nam omogucio da iskazemo svoju politicku volju i kazemo ono sto zelimo.

PERO JURISIN