INTERVJU: SELIM BESLAGIC, NACELNIK TUZLE I PREDSJEDNIK UBSD

PRIVREDOM PROTIV JEDNOUMLJA

AIM TUZLA, 18.11.94. Kad razgovarate sa Selimom Beslagicem, gradonacelnikom Tuzle, imate osjecaj da je pred vama Ante Markovic. Pobjedivsi u Tuzli na celu reformista - danas Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata - formirao je koalicionu vlast sa SDP, u gradu kojeg mnogi smatraju posljednjom oazom multikulturalnog zivota u BiH. Gotovo nevjerovatno zvuci da su tokom rata u Tuzli bila samo tri ubojstva (pocinioci otkriveni i kaznjeni), da u proteklom vremenu nije bilo porasta kriminala, ali ni porasta nasilja na nacionalnoj osnovi. Zasluga za takvo stanje nepodjeljeno se kod svih gradjana pripisuje samom Beslagicu kao i politici koju sprovodi. Pored toga, svoju karizmu izgradio je i na cinjenici da je sve vrijeme rata, pocev od vremena kad su mu iz tadasnje JNA nudili da proglasi autonomiju i otcjepi se od BiH, pa do trenutka kada se grad nasao u desetmjesecnoj potpunoj blokadi, bio i ostao u svom gradu.

Tek nedavno prvi je put izasao na siru evropsku turneju trazeci pomoc, kako za Tuzlu, tako i za BiH, ali opet na postulatima razvoja, uvjeren da bez njega nema opstanka Tuzle onakve kakva je danas, ali ni multikulturane BiH, a samim tim ni povratka izbjeglica. "Shvatite, ovo nije Katanga", rekao je prilikom jednog takvog razgovora, aludirajuci da Tuzlaci znaju raditi i da su prije rata imali placu od2.000 DEM. "Najveca bi bijeda bila ako bi nase ljude naucili samo da iscu". Stoga mu je prilikom svih razgovora moto "dajte nam udicu i pomozite da sami ulovimo ribu, ne da nas stalno hranite". Klasicno markovicevski smatra da sto bude bolje u privredi to ce se lakse rjesavati politicki problemi i tenzije. "Razvoj nam je jedina sansa", stalno ponavlja, ne zaboravljajuci napomenuti da se Tuzla odrzala zahvaljujuci i dobro organiziranoj lokalnoj samoupravi, unatoc i visemjesecnoj blokadi.

• U proteklom vremenu svi su dolazili do Zenice, a onda tamo i ostajali. Mi smo, stoga, inzistirali kod humanitarnih organizacija da se probijaju i do Tuzle. Potom smo uspostavili kontakte sa medjunarodnim organizacijama, i tako je istina polako pocela prodirati u svijet. Svi sada uzimaju Tuzlu kao model, a ja im velim da je to bio model Bosne, ali da su se vrijednosti poremetile u njenim drugim krajevima. To su tek sada, nakon nekih gresaka, poceli uvidjati i u, recimo, Zenici. Uvazavaju se ljudska prava i tamo i dalje zive predstavnici svih triju naroda. U Zenici cak ima i pravoslavnih popova kojih u Tuzli nema. Svi su pobjegli prije 15. maja 92. godine.

* Zasto?

• Izgleda da su znali sta ce se desiti. Mi smo trazili da dobijemo pravoslavnog popa, ali nije uspjelo. Medjutim, to ne znaci da u Tuzli nije sacuvano pravo na zivot, sigurnost i rad.

* Da li medjunarodna promocija Tuzle i vrijednosti koje su u njoj sacuvane predstavlja opasnost za one procese u BiH koji su na liniji daljnjih podjela i koji koincidiraju sa do sada najostrijim napadom na vas izvedenog cak na drzavnoj televizi, sto pretpostavlja da je potaknut sa najviseg mjesta?

• Osobno smatram da je taj napad na mene bio u kontekstu izvjestaja sa konferencije za novinare tuzlanskog SDA. Stoga treba tacno provjeriti sto je tamo receno i ako nadjem za shodno tu cu stvar predati sudu, te ce se vidjeti ima li pravne drzave ili ne. Ja, ipak, mislim da ona postoji i da oni koji govore neistinu moraju poceti odgovarati za svoje postupke. Rezultati Tuzle najbolje govore da mi nismo nikakvi autonomasi, za sto nas okrivljuju, vec da smo za cjelovitu BiH. U svakom slucaju na sud cu ici principijelno i zbog satisfakcije. Na kraju, to je moje ljudsko pravo.

* Nesporno je da ste izjednaceni sa Fikretom Abdicem!

• To su poznate metode diskvalifikacije i ako mi itko dokaze tu podudarnost, spreman sam da snosim sve konzekvence.

* U posljednje vrijeme je u medijima bilo dosta rijeci da su ljudska prava ugrozena i u Tuzli, te da su sve cesci primjetni odlasci Tuzlaka, u prvom redu nemuslimana?

• Nedavno je objavljen podatak da je iz Tuzle otislo oko 50.000 ljudi, od kojih su opet, navodno, vecina Hrvati i Srbi. S obzirom da je u Tuzli prije rata bilo po 16 posto Srba i Hrvata, od oko 135.000 stanovnika, ispalo bi da ih u Tuzli vise gotovo i nema. Sto nije tacno. Ali, o njihovim pravima trebate pitati njih. Danas je uocljiv i povecan odlazak Muslimana, a rekao bih da on koincidira s izjavama lokalnih celnika SDA. Medjutim, sustina nije samo u politickoj dimenziji, vec i u perspektivi i dilemi - kako dalje. Stoga mislim da ni medjunarodni skupovi koji se ovih dana u gradu desavaju nece pomoci Tuzli, vec da ce od zazivljavanja privrede, ovisit povratak ovdasnjih ljudi.

* Na privredni oporavak ipak svi gledaju kao na nesto sto tek u doglednoj buducnosti treba da uslijedi, a politicke napetosti su ono sto ljudi osjecaju u ovom trenutku, pogotovo s obzirom na perspektivu i daljnje inzustiranje na podjelama u okviru Federacije?

• Unatoc svemu, ja sam optimist. Mislim da smo u boljem stanju nego prije godinu-dvije. Posljednji je trenutak da ozivimo privredu jer bez toga je perspektiva citave BiH izuzetno crna. Treba privredu pokrenuti na bilo koji nacin, ako treba i rucno. No, pocelo se nesto graditi, a to je prvi korak oporavka, i najvaznije je omoguciti ljudima da rade. Ne kazem da ce i da zarade, ali vec samo osiguranje rada je osiguranje ostvarenja tog osnovnog ljudskog prava - prava na rad. S druge strane to ce utjecati i na psihicko stanje ljudi, ali i na povratak onih koji su kao izbjeglice rastrkani sirom svijeta i ne mogu se snaci. Njihov povratak treba biti tako organiziran, a ne stihijski. Samo takav povratak moze da utjece i na nove odlaske. Jer, ako se dva puta iz vana vrati pun autobus, vise nitko nece razmisljati o odlasku.

* Koliki je stvarni interes za povratak?

• Imamo informacije da je u Beogradu cak 5.000 Tuzlaka koji se zele vratiti.

* A sa podrucja pod Karadzicevom kontrolom?

• Imamo i tu nekih signala, a konkretnije informacije o tome postoje u Srpskom gradjanskom vijecu Tuzle.

* Unatoc tome sto ste poduzeli, cinjenica je da se struktura stanovnistva bitno promijenila pogotovo dolaskom velikog broja izbjeglica. Pojavile su se i tenzije izmedju njih i Tuzlaka, u drzavnim poduzecima se smjenjuju rukovodioci, drzavne sluzbe posredstvom kantonalne vlasti dolaze pod kontrolu vladajucie stranke... Kakva je perspektiva vaseg projekta?

• Uvijek polazim od tri osnovna principa. Prvi je nepovredivost vanjskih granica BiH. Drugi je povratak svih izbjeglica na svoja ognjista, a treci kaznjavanje ratnih zlocinaca. Zato se veliki broj izbjeglica u Tuzli mora uzeti kao trenutno stanje i to negira tvrdnju da je promjena strukture stanovnistva izazvala posljednje tenzije izmedju Hrvata i Muslimana. Po toj logici mi smo u Tuzli trebali imati sukobe odavno. Ta teza potice iz tzv. Herceg-Bosne gdje su sukobi izazivani zbog profiterstva i lopovluka, a imali su krvave poljedice i po jedan i po drugi narod. Tacno je da je u grad doslo jako puno izbjeglica, pogotovo zbog mogucnosti prehranjivanja, i mi smo zbog toga vodili veliku borbu sa UNHCR-om dokazujuci cinjenicu da je i lokalno stanovnistvo, pogotovo u doba blokade ,bilo ugrozeno, sto nam je kasnije i uspjelo. Cak 55 posto Tuzlaka bilo je u toj kategoriji. Na taj nacin smo smirili tenzije, a potom se proculo da je Tuzla nekakva oaza, sinonim za sredinu u kojoj nema sukoba, ni medjunacionalnih, ni vojnih. Sustina je u tome da smo znali razgovarati s ljudima, te da smo od pocetka rata radili zajedno, bez razlika. Sadasnje politicko nadmetanje pocelo je prije no sto se rat zavrsio. A ovdje se ljudi jos bore za goli zivot. Cak ni izbori ne mogu biti demokratski. Za takve izbore morate imati pun stomak, posao i svoju glavu za razmisljanje. Jer, ako jedan Tuzlak sutra kaze "ako ne glasam za Selima necu imati sta da jedem", i ja sam automatski stvorio nedemokratske izbore. U tom smislu treba posmatrati ukupno stanje u BiH.

* U pogledu uspostave i funkcioniranja regionalne administracije vi ste pored ostalog pokrenuli i postupak pred Ustavnim sudom?

• Mi smo dali svoje primjedbe, ne da bi oborili takav izbor, vec ukazali na negativnosti i posljedice koje se javljaju kod totalitaristickog postupanja. Okruzeni smo prostorom na kojem su pobijedile nacionalne stranke i bez obzira sto najvise stanovnika zivi u Tuzli, a to su oni koji nisu dali svog glas tim strankama, nemoguce je ocekivati da u kantonu budu vodje iz opozicionih stranaka. Jer, nacin formiranja kantonalne vlasti tretirao je Tuzlu kao i svaku drugu malu opcinu u kantonu. Mi nismo isli za tim da sami formiramo kanton ili biramo predsjednika, vec da se postiva demokratski postupak kod tog izbora. No, ako se predsjednika kantona bira javno, za razliku od recimo tajnika kojeg se biralo tajnim glasanjem, dolazi se u situaciju da ljudi biraju onog tko je na vlasti a ne koga osobno smatraju boljim kandidatom. Da ne spominjem da pri formiranju kantona nije bilo dnevnog reda niti rasprave o statutu kantona, da je problematicna bila verifikacija mandata pojedinih delegata, da su opcinama proglasavane sredine koje nisu ni registrirane kao opcine, da se nije postovao element konsenzusa kojeg garantira Ustav Federacije po odrednjenim pitanjima izmedju muslimanskog i hrvatskog naroda, pa makar bilo samo pet Hrvata... U ovoj posljednjoj negativnosti objasnjenje je bilo da to vrijedi samo za mjesovite kantone!? Pa, to bi onda znacilo da Federacije nema. Na koncu, desava se najnelogicnija stvar - mi jesmo poslali nase primjedbe Ustavnom sudu Federacija, ali sad moramo cekati da se taj isti sud konstituira!

* Postoji li opasnost da takvim ponasanjem lokalna samouprava bude ugusena?

• Zivot tece dalje i ne mozemo prihvatiti da samouprave nece biti. S tim se necemo pomiriti, a svjesni smo da se za nju moramo boriti. Mislim da ce se to morati shvatiti i tamo gdje su pobijedile nacionalne stranke. Otpori ce se javljati ako se nastavi praksa ovdje zapoceta kako se za sve trebaju pitati "oni gore", odlaziti kod njih po misljenje i bez njihova znanja ne smjeti se ni s kim sastati ili negdje otputovati. To je jednoumlje, a ja sam ga takvog i sam osjetio - meni se prigovaralo sto sam razgovarao sa Stoltenbergom, kao da je on ratni zlocinac, a istovremeno se suti o stvarnim pregovaracima sa ratnim zlocincima!

* Tko odlucuje o tome koja ce mjesta i gradovi imati status opcine?

• Nacrt zakona je trenutno u raspravi, no ne treba patiti od onoga sto ce se odluciti. Mozda bi cak bilo dobro da sve podjelimo na male opcine, ali da svima damo istu obavezu. Jer, najbitnije je da sve bude jasno odredjeno zakonom i samo se u tom slucaju ne treba plasiti podjela na opcine, svidjale se one nekom ili ne.

* Sto je sa zahtjevom HDZ o formiranju hrvatskih opcina o kojem se govori?

• Ja ga u Tuzli jos nisam dobio. No, imao sam slican zahtjev i Srba za formiranje njihove opcine. Ipak,o tome ce se morati odlucivati u Parlamentu. Nema nikakvog razloga da se ne podnese takav zahtjev, ali ne prije nego sto se donese zakon o opcinama. Tog zakona jos nema i formiranje takvih opcina nece se desiti. Stranke SDA i HDZ su, bukvalno, uzele sebi za pravo da provode Washingtonski sporazum. Osnovno je pitanje, dakle, zasto se on ne sprovodi?

PERO JURISIN