NAJSKUPLJA CRNOGORSKA RIJEC
Opet Prevlaka
Ni manjeg parceta zemlje, ni vece price. Kameni jezicak koji uranja u Jadran blizu Herceg Novog, dugacak 2500, sirok 500 metara, vec nekoliko godina plijeni paznju javnosti podize politicku temeraturu u Crnoj Gori, odnosno SRJ, i u Hrvatskoj. "Kratkotrajni" jugoslovenski premijer, Milan Panic, sklon sirokim potezima i naglim gestima, u jednom trenutku je pomislio kako bi se problem Prevlake najjednostavnije rijesio eksplozivom. Bum! - i problem nestaje zajedno sa kopnom koje zatvara ulaz u Bokokotorski zaliv. Posto taj naum nije ostvaren, ostalo je da se oko Prevlake natezu Hrvati, s jedne, i Crnogorci i Srbi, sa druge strane.
Malo, malo, pa se o Prevlaci cuje nesto novo. Nedavno je, tako, Savezna vlada, u pretjeranoj brizi za ovo parce zemljista, "neprecizno navela geografske termine" i "izazvala nepotrebno uznemirenje gradjana i zabrinutost javnosti". Ovo je Saveznoj vladi "nabijeno na nos" ni od koga drugod do od crnogorske vlasti, kojoj bi Prevlaka trebalo da bude najpreca briga. Na sastanku kod predsjednika Crne Gore, Momira Bulatovica, kome su prisustvovali crnogorski premijer Milo Djukanovic, komandant Ratne mornarice VJ, admiral Milan Zec, republicki ministar unutrasnjih poslova Nikola Pejakovic i nacelnik CB Herceg Novi, Goran Zugic, konstatovano je da je posljednji u nizu incidenata i provokacija na podrucju Prevlake neadekvatno interpretiran u saopstenju Savezne vlade. Minobacacki projektil koji je ispaljen na nasu teritoriju, receno je na pomenutom sastanku, nije pao na rejon Prevlake, niti na podrucje koje je obuhvaceno sporazumom Cosic - Tudjman. Na istom sastanku je zakljuceno da je, pored pomenutih problema, stanje na ovom dijelu jugoslovenske granice stabilno i da nijesu ugrozeni mir i bezbjednost SRJ i njenih gradjana, i izrazeno nedvosmisleno opredjeljenje jugoslovenske strane da je diplomatija jedino prihvatljivo sredstvo za rjesavanje svih spornih pitanja, ukljucujuci i problem Prevlake. Poslije potpisivanja sporazuma ondasnjeg predsjednika SRJ, Dobrice Cosica i predsjednik Republike Hrvatske, Franje TuDjmana, sporno podrucje Prevlake je demilitarizovano i stavljeno pod kontrolu UN, stvar je, cinilo se, prepustena tihoj vodi diplomatije, sa dobrim izgledima da se problem rijesi u korist Crne Gore i SRJ. Navodno je sa hrvatskom stranom bio postignut "dzentlemenski sporazum" da nece, u tom smislu, biti nikakvih problema onog momenta kada se Hrvatska i SRJ medjusobno priznaju. Dogovoreno je, navodno, da se u svemu tome ne govori, kako predsjednik Tudjman ne bi imao problema doma, a kao znak cvrstine dogovora potpisan je i posebni dokument. Samouvjerenost crnogorske vlasti, kada je ovaj problem po srijedi, indirektno ukazuje da je, mozda, tako nesto i dogovarano. Medjutim, posljedni potezi sa hrvatske strane ne uklapaju se u tu semu. Prije skoro tri mjeseca, predsjednik hrvatske drzavne komisije za granice, dr Hrvoje Kacic objasnio je da je njegova komisija povukla granicnu liniju sa Crnom Gorom, odnosno SRJ, koja "ide od rta Kobila u mjestu Kufin", a sto podrazumijeva podjelu ulaza u Bokokotorski zaliv i mora unutar zaliva. Po tom osnovu bi Hrvatskoj pripalo 243 kvadratna kilometra mora u spornom podrucju, a problemi bi se, bude li tako, dodatno multiplikovali.
"Cujte, ta Prevlaka je toliko izvikana, da je to nepodnosljivo. Ali, govoreci apstraktno, ako je Crnoj Gori toliko vazna, a i ona nudi, recimo, deset puta vecu teritoriju za zaledje Dubrovnika, takav dogovor je moguc", izjavio je, nedavno, savjetnik sefa hrvatskog ureda u Beogradu, dr Dusan Bilandzic u intervjuu nedjeljiku "Monitor". Na novinarsko podsjecanje da se govori o trojnom sporazumu, dr Bilandzic je dodao: "A, da, ali takav je dogovor moguc jedino ako bi Karadzic stvorio svoju drzavu Bosnu. A Karadzic svoju drzavu ne moze stvoriti...Dakle, formiranje samostalne srpske drzave u Bosni je iskljuceno. Ovim je apsurdno ocekivati da bi BiH trebala Hrvatskoj nuditi teritoriju za Prevlaku i da izbije na more istocno od Dubrovnika. Takva drzava ima izlaz na more kod Neuma".
Prevlaka je, u jednom trenutku, zaista bila predmet dogovaranja bosanskih Srba i hrvatske strane, s tim sto je, pretpostavljamo, za tako nesto postojao i blagoslov crnogorskih i jugoslovenskih politickih faktora. Prije nesto duze od godinu dana, predsjednik Skupstine RS, mr Momcilo Krajisnik je, u izjavi za Radio Herceg Novi, govorio o tome da su bosanski Srbi dali dva predloga hrvatskoj strani:"Ili da nam se omoguci izlazak na more juzno od Molunta prema crnogorskoj granici, u zamjenu za odredjene teritorije u zaledju Dubrovnika, ili da nam se da dio Neuma". Po rijecima g. Krajisnika," "Hrvati su se slozili da to bude uz samu granicu sa Crnom Gorom, s tim sto su to uslovili normalizacijom odnosa izmedju SRJ Jugoslavije i Hrvatske".
Sudeci prema razmisljanjima dr Bilandzica, o takvoj mogucnosti se u Zagrebu vise ne razmislja, a situacija u bivsoj BiH, i oko nje, takvom stavu hrvatske strane daje solidno utemeljenje. Nije onda cudno sto se zapaza da su hrvatski vojnici, policajci sve prisutniji na Prevlaci. Prema svjedocenju pripadnika crnogorskog MUP-a, koji obezbedjuju granicu od Prevlake do Ravnog brijega (tzv. "Zuta zona"), i ribara, hrvatska vojska i policija gradi utvrdjenja na podrucju Krupice, Glavice i uvale Klacine. Dakle na prostoru koji kontrolisu snage UN (tzv. "plava zona"). Prema ovim svjedocenjima, hrvatska strana gradi prvenstveno bunkere i tunele za smjestaj naoruzanja, a radovi se, uglavnom, izvode nocu. Radovi su intenzivirani od 18.oktobra.
Covjek koji koristi svaku priliku da crnogorsku vlast podsjeti na problem Prevlake, predsjednik Narodne stranke CG, dr Novak Kilibarda, oglasio se prije nekoliko dana sa novim optuzbama. "Ni jednu rijec ne kaze gospodin Bulatovic sta ce biti sa "dzentlemenskim sporazumima koje je postigao s Tudjmanom po pitanju Prevlake. Nista g. Predsjednik ne kaze o fortifikacijama koje Hrvatska pravi na Prevlaci, i nagaznim minama koje tamo postavlja. Ne kaze nista o tome da Hrvati u zutoj i plavoj zoni love ribu kao u svojim vodama, i hvataju nase ribare, cak ih i osudjuju... Nista ne kaze g. Bulatovic ni o izjavama visokih politickih licnosti Hrvatske, kao Markovica, Kacica i Barisica o mogucnosti da se Prevlaka zamijeni za siroke oblasti na prostorima Popova Polja, da bi njihov Dubrovnik postigao bezbjednosnu zaledjinu. Ne kaze nista g. Predsjednik o svom stavu prema pitanju da li se njegov "dzentlmenski sporazum" odnosi i na mogucnost da takvom zamjenom Prevlaka pripadne drzavi Alije Izetbegovica ...", optuzuje lider narodnjaka.
Predsjednik Bulatovic, zaista, ne govori nista o pomenutim pitanjima, osim sto ponavlja da je "diplomatija jedino prihvatljivo sredstvo za rjesavanje svih spornih pitanja, ukljucuju}i i problem Prevlake". Drugi bi da od Prevlake naprave "najskuplju crnogorsku rijec". Hrvatima, uvjereni su mnogi, Prevlaka nije ni od kakvog posebnog znacaja, osim kao "razlog za nerviranje Crnogoraca". U tom kontekstu se mozda treba i traziti objasnjenje za dizanje prasine, sa njihove strane, oko ovog parceta kamenjara : nervirati Crnogorce toliko da oni vrse pritisak na Beograd radi priznanja Hrvatske u avnojevskim granicama.
Ukoliko bi Prevlaka pripala Republici Hrvatskoj, to bi znacilo da i ona kao i Crna Gora, odnosno SRJ, polaze pravo na 15 milja teritorijalnog mora. Ulaz u Bokokotorski zaliv bi tako bio podijeljen, s tim da se stvori i medjunarodni moreuz, kojim bi mogli nesmetano da prolaze strani trgovacki i ratni brodovi, pod uslovom da ne remete red i mir obalskih drzava. U svojim teritorijalnim vodama, naspram crnogorske obale, Hrvatska bi mogla da drzi svoje ratno brodovlje sto bi, pod pretpostavkom trajnije napetosti izmedju susjeda, bila potencijalna opasnost za stalne ratne carke i incidente, ali i za vodjenje ribarskog rata. Sve ovo daje crnogorskoj (jugoslovenskoj) strani ozbiljne argumente u teritorijalnom sporu sa Hrvatskom. No, to ne mora uvijek da bude odlucujuce.
Dusko VUKOVIC AIM (Podgorica)