TUDjMANOVO KUPOVANJE VREMENA

AIM, ZAGREB, 18.11.1994. Pauzu izmedju dvije sjednice Sabora, Hrvatska je demokratska zajednica pokusala iskoristiti za konsolidaciju i ponovno sijanje iluzija o jedinstvu i monolitnosti, pa cak i jacanju svojih redova. Naime, jos u vrijeme kada se opozicija, zbog poznate krize oko Manolica i Mesica i njihovog zbogom Tudjmanu, nije nalazila u sabornici neinformirani je promatrac mogao steci dojam stranackog sarenila, a Vlada samo sto nije pala. Bio je to najocitiji dokaz da je odlazak Manolica i Mesica tek pocetak raslojavanja stranke i da unutar HDZ-a postoje i druge dominantne politicke struje.

HDZ-om zapravo vlada cvrsta i tvrda, desna radikalna nezadovoljna frakcija koja je amortizirana snagom autoriteta Tudjmana na Drugom saboru stranke prije desetak mjeseci. Ta grupa je najdominantnija u Saboru, a poistovjecuju je sa zastupnicima Vukojevicem, Milasom, Djodanom, Seksom... Tu je zatim grupa kolebljivaca ili umjerenjaka, cije se sudjelovanje u Saboru svodi na dizanje ruku. Oni koje obicavaju nazivati tehnokrati smjesteni su ponajprije u Vladi i oko nje, posebice u ministarstvu vanjskih poslova i javnim poduzecima. Navodno ih vodi premijer Valentic i direktor INA-e Franjo Greguric. Nekad su im dodavali i predsjednika republicke gospodarske komore Mladena Vedrisa, koji se odlucio za odlazak u nezavisne demokrate. Pojednostavljeno receno radi se u sustini o sukobu prvoboraca "barakasa" i pridoslica koji su se u HDZ-u uhljebili iz raznih razloga, ali prvenstveno kao akvizicije koje su trebale popuniti HDZ-ovsku intelektualnu pustos.

Ono sto je najavljeno onda kada je HDZ bio sam u Saboru, a sumnjivi se kvorum stitio i tako da je novinarima bio zabranjen ulazak na galeriju, samo je potvrdjeno na posljednjem zasjedanju. Grupa od 38 zastupnika HDZ-a uputila je interpelaciju predsjedniku Sabora u kojoj traze provodjenje svojevrsne istrage o (ne)zakonitostima u provodjenju pretvorbe, te sto je ucinjeno na suzbijanju kriminala u ovoj oblasti. Sve je slicilo na pravu pobunu unutar HDZ-a, pa je intervenirao sam Tudjman trazeci da se tocka skine s dnevnog reda do 24. studenog. Vladimir Seks, jedan od inicijatora skupljanja potpisa, morao je obavijestiti javnost da iza interpelacije zapravo stoji cijeli klub zastupnika HDZ-a.

Bio je to alarm za uzbunu, jer svima je jasno da se nesto cudno dogadja kada zastupnici HDZ-a traze odgovornost Vlade koja je u potpunosti sastavljena od clanova HDZ-a. Da su stvari poprimile ozbiljan tok i da se HDZ poceo mrviti bilo je jasno i u raspravi o drzavnom budzetu, kada je jedva glavu spasio ministar prometa, pomorstva veza Ivica Mudrinic, a Jure Radic, miljenik predsjednika Tudjmana, postao je potpredsjednikom vlade samo sa jednim glasom viska i to onim koji je stigao iz opozicije, jer je desetak HDZ-ovaca glasalo protiv.

Razloge za ovako drasticne podjele i otkazivanje poslusnosti treba ponajprije traziti u razlicitim politickim opcijama oko krucijalnih pitanja hrvatske politike kao sto su odnos prema Bosni i Hercegovini, "Krajini" i Beogradu, ratu i miru, UNPROFOR- u, ali i nezadovoljstvu "nagradama", to jest koristi koju su pojedini celnici izvukli iz svoje vjernosti predsjedniku. Interes kao glavni pokretac politike i ovaj je puta prevladao nad globalnom idejom, jer nekima je nova Hrvatska uistinu bila brizna majka, a drugima tek maceha.

U tih dvadesetak dana predaha Tudjman je imao namjeru smiriti pobunjenike koji su poceli glasati glavom, a ne rukom, zeleci ih uvjeriti da svojim soliranjem i frakcionasenje "stete interesima Hrvatske". Pokrenut je sirok mehanizam pregovaranja u trokutu Zagreb-Knin-Beograd, koji bi trebao uvjeriti nevjerne Tome da Hrvatska nece nikada pristati na ono sto im porucuju Martic, Babic i Mikelic (bez obzira na njihove medjusobne razlike). Izvedena je i vojna vjezba koja je trebala pokazati moc Hrvatske vojske, a vrlo vjesto je propagandno iskoristena rezolucija Opce skupstine UN da bi se pokazalo kako je Hrvatska konacno dobila diplomatsku bitku. Tudjmanu je tek djelomicno isla na ruku i oganziva Armije BiH, kojoj se prikljucio i HVO.

Ali sve to skupa nije bilo dovoljno da se ucvrsti jedinstvo stranke, pa se prislo i najgoroj vrsti medijske manipulacije. Naime, u cetvrtak 10. listopada u udarnom dnevniku HRT-a (koji glumi carskog psa, a zapravo se sve vise pretvara u seoskog dzukelu) citavih pet pocetnih udarnih minuta posveceno je "najvecem transferu u povijesti hrvatskog visestranacja". TV, a ucinile su to potom i nasiroko i sve drzavne novine, obavijestila je javnost da su 74 clana Hrvatske seljacke stranke u Predsjednickim dvorima, koje je za tu priliku Tudjman prekrstio u CK HDZ, presla u HDZ. Vodja te grupe prebjega, a zapravo vecinom ljudi koji su ranije izbaceni iz HSS-a, dr. Josip Stojanovic obrazlozio je da time "iskazuju spremnost za pomoc vodecoj demokratskoj i drzavotvornoj stranci u reafirmaciji i njegovanju radicevstine i demokrscanske kulture".

U veselom praznickom raspolozenju, sto je podsjecalo na dane kada se primalo u SK sa crvenim karanfilima, dr Tudjman je najrjecitije izrazio zasto mu je bio potreban takav sou oko jedne u biti minorne epizode na hrvatskoj stranackoj sceni. Reci ce: "Treba nam jedinstvo hrvatskog naroda i stranka koja ce jos desetljecima igrati vaznu ulogu na crti na kojoj smo ostvarili slobodnu Hrvatsku, kako ne bismo, sto je u povijsti bilo cesto, dopustili da nam rascjepkanost i medjusobne stranacke borbe onemoguce put u konacni i definitivnu slobodu i samostalnost".

Da ne bude zabune i da pokaze kako je dobro proucio Kardeljeve "Pravce razvoja", samo sto je u ovom slucaju Socijalisticki savez zapravo HDZ, Tudjman je objasnio: "Nama treba visestranacje i parlamentarizam, ali i takav unutrasnji stabilni demokratski poredak na temelju kojega mozemo u medjunarodnim okolnostima voditi cvrstu i stabilnu politiku u interesu hrvatskog naroda". No, razlog zasto se HDZ-Agitprop (zajedno sa urednicom dnevnika poznatom po tome sto je na izborima bila kandidat HDZ-a i koja u svojim emisijama redovno pusta priloge Smiljka Sagolja, a poznavanje geografije pokazuje tvrdnjom kako nam je Austrija susjedna zemlja) odlucio na ovakav potez zapravo je unutrasnje, a ne vanjske prirode. Tudjmanu naime, jos neko vrijeme treba glasacka masina u Saboru, da mu nezadovoljnici ne bi srusili vladu koja sve mucavije odgovara na zastupnicka pitanja. Treba mu vrijeme da bez saborske krize, ali koju bi ovaj put direktno izazvali njegovi zastupnici, ucvrsti svoj polozaj i osigura legitimaciju za poteze na medjunarodnom planu

Tesko je u ovom trenutku prosuditi da li ce mu to i uspjeti, jer ni iz ranijih pokusaja da preko svojih trojanskih konja razbije pojedine stranke nije izlazio znatno ojacan. Istina je da prema istrazivanjima dva hrvatska tjednika - "Globusa"i"Pecata" - popularnost HDZ-u cak i raste, sto moze stvoriti krivu sliku da nema razloga za paniku ali hrvatska politicka geografija sve vise tezi ka bipolarnosti, s jakom tendencijom da znacajno (ne i presudno) mjesto dobije i ljevica. Zato nekoliko postotaka vise sto ih HDZ biljezi u anketama treba ponajprije objasniti cinjenicom da se HDZ pretvara u snazni desni blok oko kojeg su se okupili pripadnici raznih ultra desnih, pravaskih i slicnih stranaka. Ali, u ovom trenutku pogotovo ako dodje do definitivnog raspada HDZ-a, sto je u praksi vec izvjesno, tesko da moze racunati na jos jednu izbornu pobjedu, a pogotovo da bude stranka koja ce Hrvatskom vladati jos desetljecima.

GOJKO MARINKOVIC