NAKON NAJAVE O GRADNJI ISLAMSKOG CENTRA "CEMALUSA" U SARAJEVU

I OVA VLAST BOLUJE OD MEGALOMANSKIH SPOMENIKA SVOJE VLADAVINE

Nakon obznanjivanja da se u Sarajevu treba graditi Islamski centar "Cemalusa" na mjestu dosadasnjeg Doma izvidjaca na Mejtasu, uz predracun od jedanaest miliona dolara, a za cijeg se buduceg rukovodioca pominje i sam Alija Izetbegovic, stigle su prve negativne i reakcije. Prvi se burno oglasio uvazeni dr Mustafa Imamovic, ugledni i autoritaivni profesor ciji se glas ovdje uvazava i s paznjom slusa, tvrdeci da "onaj kome je palo na pamet da danas gradi u Sarajevu islamski centar pokazuje samo kako nista ne zna o Islamu i povjesnoj i aktualnoj situaciji bosanskih Muslimana", potom da gospoda iz inicijativnog odbora za gradnju centra "ocigledno ne vide da po Bosni ne tece nafta nego krv" ali i da ova "nova, takozvana demokratska vlast, nije naucila nista iz gresaka, promasaja i ponasanja ranijeg rezima, koji je gradnju luksuznih birokratskih zdanja i megalomanskih spomenika, te raznih hostapleraja i hirova njegovih nocilaca, stavljao ispred potreba zdravstva, skolastva i nauke..."

AIM SARAJEVO, 15.11.94. Uz brigu kako docekati i prezimiti predstojecu zimu u iznova pogorsanim uslovima zivljenja, kada su nakon vise od pola godine "mira" po Sarajevu ponovno pocele padati granate i odnositi neduzne zivote civila, Sarajlije okupiraju i neke pratece teme oko kojih se ovih dana vode vruce polemike u medijima. Jedna od njih je, svakako, islamski centar "Cemalusa" koji bi trebao da se gradi u ovom gradu a koji bi predstavljao centralni islamski objekat u Sarajevu, politickom i kulturnom sredistu bosanskih Muslimana. Rijec je o raskosnoj, kompleksnoj gradjevini koju bi sacinjavali dzamija za petsto vjernika, dvorana polivalentne namjere kapaciteta 2.000 ljudi, biznis klub, mekteb koji bi imao i funkciju obdanista, zatim niz malih centara za kurseve stranih jezika, izucavanje starih zanata i slicno. Ideja za gradnju temelji se na zelji za ozivljavanjem tradicije, odnosno podatku da su na ovom prostoru nekada egzistirale tri dzamije s mektebom, vakufom i sehitlucima koji su bili zaduzbina nekog vakifa Kemala, a koji je narod po osnovacu prozvao Cemalusa.

Izgradnja cjelokupnog centra bi, prema predracunima strucnjaka, trebala kostati jedanaest miliona dolara. U tu svrhu u jeku su promocije Centra kako u samom Sarajevu, tako i u mnogim stranim drzavama, narocito islamskim za koje se drzi da bi mogle imati interes za finansiranje ovakvog projekta. Osnovan je Fond za izgradnju islamskog centra koji funkcionise kao udruzenje gradjana i koji se bavi aktivnostima na prikupljanju sredstava. Njegov predsjednik Upravnog odbora, Mehmedalija Dukatar, istice da "uz sve sadrzaje koji idu uz ovakav objekat on bi donosio godisnji prihod od milion dolara". Koliko se znacaj pridaje gradnji ovog objekta govori i podatak, istina nezvanican, da se kao moguci buduci rukovodilac ovog Centra pominje i sam Alija Izetbegovic.

No, ovih dana u javnosti su se pojavili i glasovi protiv izgradnje Centra. Prvi koji je istupio direktno i otvoreno protiv, bio je dr Mustafa Imamovic, ugledni i autoritativni profesor ciji se glas ovdje uvazava i sa paznjom slusa. On je svoje protivljenje bazirao na dva vazna uporista. jedno je da se obakvi centri u principu grade na mjestima gdje su muslimani dijaspora, a u Bosni su Muslimani svoji na svome i po dr Imamovicu nema potrebe graditi Islamski centar u Sarajevu "koje je samo po sebi islamski centar". Drugi argument se odnosi na cijenu kostanja i potrebu da se svjetske donacije usmjere u neke, po stanovnistvo, prece i vaznije potrebe:

• Islamskih centara, kakve Turci grade po njemackim gradovima, u Istambulu nema jer je Istambul, jednako kao i Sarajevo, sam po sebi islamski centar. Odatle se moze reci da ideja da se u Sarajevu podize takav islamski centar, kod tolikih njegovih ostecenih i porusenih dzamija i drugih islamskih objekata cijoj opravci i sanaciji treba pristupiti, predstavlja pravi kiceraj i odsustvo svakog osjecaja za realnost. Onaj kome je palo na pamet da na padinama Majtasa danas gradi islamski centar, pokezuje samo da prakticno ne zna nista o Islamu i povjesnoj i aktualnoj situaciji bosanskih Muslimana ili Bosnjaka. Gospoda iz inicijativnog odbora za izgradnju islamskog centra ocigledno ne vide da po Bosni ne tece nafta nego krv Zato se moze pretpostaviti da se ne radi ni o kakvoj brizi za ocuvanje i napredak Islama na ovim prostorima, nego o pukom biznisu i profiterstvu, ili nekom inatu, istice dr Imamovic.

Analizirajuci sta je po Islamu prece da se gradi u Sarajevu, dr Imamovic ce dalje istaknuti da "ako neke dovoljno bogate arapske i islamske zemlje zele da nam stvarno pomognu, onda bi njihove vlade mogle adaptirati i opremiti bar jednu skolu, po primjeru i standardima kako su to ucinili Italijani sa katolickom skolom", a zavrsavajuci svoje oglasavanje povodom "Cemaluse" istice zakljucak da bi "njegovo eventualno podizanje pokazalo samo da nova, tzv. demokratska vlast, nije nista naucila iz gresaka, promasaja i ponasanja ranijeg rezima koji je gradnju luksuznih birokratskih zdanja i megalomanskih spomenika, poput onog na Vracama, te raznih hostapleraja i hirova njegovih nocilaca, stavljao ispred potreba zdravstva, skolstva i nauke".

Nakon Imamovicevog oglasavanja u nacionalnom listu "Ljiljan" javila se i arhitektica Tanja Najthart u nezavisnom dnevniku "Oslobodjenje". S obzirom da bi, prema prezentiranoj maketi, "Cemalusa" tremala da u sebe asimilira postojeci objekat Doma izvidjaca kojeg je 1954. projektovao njen otac, glasoviti arhitekt Juraj Najthart, njegova kcerka protestuje protiv uzurpiranja autorskih prava svog oca: "Na maketi silamskog centra i dzamije Cemalusa za koji je, mimo zakonske procedure, uradjen projekat - Doma izvidjaca nema, poklopljen je, ugasen kubusima i kupolicama iz 1001 noci". Najzad, Najthartova se izjasnjava: "Ako bi se Sarajevo i moje Sarajlije odrekli Najtharta, onda bih se i ja odrekla Sarajeva. To onda ne bi bio onaj grad i oni ljudi koje sam toliko voljela!"

Konacno, oglasio se i odbor Islamske vjerske zajednice i Mesihat Sarajeva tvrdnjom da "Fond za gradnju islamskog centra djeluje kao udruzenje gradjana koje nema prava prikupljanja sredstava u ime Islamske zajednice". No, Upravni odbor fonda za gradnju, na celu sa Mehmedalijom Dukatarom tvrdi u tekstu "Cemaluse ce, opet, biti" da se od gradnje nece odustati i da se ovih dana priprema prezentacija projekta u Kuvajtu, uz pomoc ambasadora BiH u toj zemlji, Naima Kadica.

Sta ce na kraju biti sa ovim Centrom, tesko je pretpostaviti, ali zanimljivo je sto se ovo pitanje uopste aktivira sada i na ovakav nacin. Cinjenica da se prvi usprotivio veoma cijenjen dr Mustafa Imamovic i to u nacionalnom nedjeljniku "Ljiljan" za koga se smatra da umnogome iznosi stavove aktuelne vlasti a da na njega presudan uticaj ima ministar za obrazovanje i kulturu Enes Karic, za koga opet vazi ocjena da je jedan od vodecih ideologa nove vlasti, otvara niz pitanja vezanih za preispitivanje nacionalne samobitnosti bosanskih Muslimana. Ministar Karic cesto ima obicaj istaci da "bosanske Muslimane niko vise nece ni na koji nacin, narocito ne duhovno, kolonizirati". Rasprava o Cemalusi se doima kao saznanje unutar struktura vlasti da bi strano ulaganje u ovaj objekat moglo biti finansijsko ulaganje u novu duhovnu kolonizaciju, makar ona dolazila i sa istoka. Na rusevinama ratom opustosene zemlje mnogi neokolonizatori traze svoju priliku, Ratom ispacene stanovnike, gladne svega, nije tesko "kupiti" i najminimalnijim ulogom. Nije lako u takvoj situaciji razaznati ciji je koji interes i oduprijeti se negativnim uticajima. Pomenuti ambasador Naim Kadic nedavno je sam ustvrdio da, naprimjer, kuvajtska vlada nema patronat, niti bilo kakav uticaj ili informaciju nad niti jednim humanitarnim humanitarnim drustvom koje ovdje djeluje pod firmom kuvajtske pomoci! A takvih je drustava ovdje ogroman broj, bilo da dolaze sa Istoka ili Zapada. Nece, stoga, biti nimalo lako napacenom bosanskom narodu da raspozna istinske prijatelje od onih koji lesinare nad njegovom patnjom noseci "danajske darove". No, takodje je jasno da se danas presudjuje buducnost ovog naroda a da bi greska u rasudjivanju mogla da ga kosta nekih novih, buducih, stradanja. Zbog toga je na kusnji cijeli bosnjacki narod, a narocito njegovi duhovni i politicki celnici.

Istina, nema potvrdjenih dokaza da bi "Cemalusa" mogla biti sredstvom neke nove duhovne kolonizacije Bosnjaka, ali temeljito preispitivanje svih argumenata vezanih za njenu gradnju dok jos nije startala, ne moze skoditi. Direktno ili indirektno protivljenje koje se eksponiralo u ovdasnjoj javnosti moze biti samo kriticko preispitivanje svih elemenata dok jos nije kasno da se reaguje, bez ishitrenih emocija, strpljivo i mudro.

STRAJO KRSMANOVIC