UZE PRIVATIZACIJE TRAZI PEDRA

Neki analiticari politickih zbivanja u Hrvatskoj misle kako saborska interpelacija zapravo cilja na samog predsjednika Tudjmana, cija obitelj takodjer nije ostala imuna na izazove pretvorbe. Ako se bas i ne bi islo do samog vrha, drze oni, bilo bi to posljednje upozorenje tudjmanu da se napokon odluci kojem ce se prikloniti carstvu i sam - dok to jos moze - otpise hadezeovske menadzere. U prilog razmisljanjima da saborska inicijativa cetrdesetak zastupnika cilja vrlo visoko, islo je i hitro reagiranje Predsjednistva HDZ-a, koje doduse pozdravlja najavljenu saborsku raspravu, ali odbacuje "neutemeljene optuzbe o procesu privatizacije", dajuci podrsku dosadasnjem modelu po kojem se ona odvijala. No, pokazuje se, te su analize posle od krivih pretposatvki.

AIM, OSIJEK, 13.11.1994. "Privatizacija ranijeg socijalistickog vlasnistva izvedena je do sada na najprimitivniji nacin, uz obilje protuzakonitih radnji, uz enormno bogacenje pojedinaca i njihovih obitelji, s potpunom marginalizacijom utjecaja sindikata ili pak suodlucivanja ranijih drustvenih vlasnika o njihovoj sudbini...". Citirana misao koja kratko i britko ocjenjuje nacin na koji se vodila i posljedice koje je izazvala pretvorba drustvenog vlasnistva u Hrvatskoj, nije stav kakvog oporbenog politicara, vec neutralnog inozemnog strucnjaka - Nijemca Fabiana A. Schonhoffera. Schonhoffer je, naime, takvu ocjenu iznio u svojoj studiji "Drustvo u promjenama", u kojoj je analizirao kako koja, od bivsih zemalja Istocne Evrope, provodi bolan proces pretvorbe vlasnistva. Vruci krumpir dosadasnjeg toka pretvorbe u Hrvatskoj, koja je do sada obuhvatila oko jedne petine nekadasnjeg "drustvenog kapitala", naci ce se 17. studenog na dnevnom redu hrvatskog Sabora. Brojni skandali i ocite financijske malverzacije koje su pratile ono sto se u Hrvatskoj nazivalo pretvorbom, stvorile su ogromno nezadovoljstvo u javnosti i ucvrstile uvjerenje da je zapravo rijec o bagatelnoj rasprodaji nacionalnog bogatstva, koja je gotovo legalnom pljackom preko noci proizvela dvjestotinjak obitelji, u medijima prozvanim "novim vlasnicima Hrvatske". Iako je opozicija na takvo stanje odavno ukazivala, marginalni polozaj hrvatskog Sabora i rubno mjesto kojeg u politickom zivotu zauzima oporba, bili su razlogom sto se vlast gotovo i nije obazirala na nove i sve krupnije dokaze o silnim nezakonitostima u pretvorbi.

Kada je na posljednjem zasjedanju Sabora 38 zastupnika HDZ-a (pridruzili su im se i Anto Djapic, predsjednik Hrvatske stranke prava, te nezavisni zastupnik, grof Jakov Eltz) "iznimno osjetljivih na pojave krsenja zakona, oblike pretvorbe i privatizacije u kojima je na nezakonit nacin doslo do promjene vlasnickih odnosa" potpisalo interpelacijuzahtijevajuci saborsku raspravu u kojoj ce se rascistiti sa "slucajevima kriminala, pljacke i grabezi", u javnosti je zavladalo uvjerenje da je rijec zapravo o nastavku obracuna unutar vladajuce stranke. Vladimir Seks, koji je prelaskom iz hrvatske Vlade u Sabor, prakticno preuzeo ulogu predsjedavajuceg iz ruku anemicnog Nedjeljka Mihanovica, smatran je idejnim zacetnikom cijele akcije. Medju 38 potpisnika zahtjeva najvise je onih koji se smatraju "desnim krilom" vladajuce stranke (uz nekoliko "umjerenjaka"), pa se vjerovalo kako ce saborska rasprava zapravo biti usmjerena na rusenje Vlade premijera Nikice Valentica i kruga menadzera oko njega, koji drze kljucne poluge hrvatskog gospodarstva. Smatralo se naime da izlaskom Mesica i Manolica iz vladajuce stranke, sa skupinom saborskih zastupnika koji su personifirali "lijevo krilo", proces osipanja HDZ-a nikako nije zavrsen i da ce "tvrdo jezgro" u Saboru (Seks, Vukojevic, Perica...) nastojati eliminirati menedzersku, umjerenjacku skupinu, koja uz premijera Valentica, cini grupa ljudi na celu s Franjom Greguricem.

Neki analiticari politickih zbivanja u Hrvatskoj mislili su kako saborska interpelacija zapravo cilja jos vise, sve do samog predsjednika Tudjmana,cija obitelj takodjer nije ostala imuna na izazove pretvorbe.Ako se bas i ne bi islo do samog vrha,drze oni, bilo bi to posljednje upozorenje Tudjmanu da se napokon odluci kojem ce se prikloniti carstvu i sam - dok to jos moze - otpise hadezeovske menadjere.Uostalom, zakljucak spomenute interpelacije bio je iznimno ostar:"Najozbiljnije upozoravamo na ogvornost svih drzavnih tijela u pogledu njihove duznosti da istinito i cjelovito, bez ikakvih presucivanja, u svojim izvjescima koja ce biti podloga saborske rasprave, iznesu potpunu istini i pravo stanje stvari."

U prilog razmisljanjima da saborska inicijativa cetrdesetak zastupnika cilja vrlo visoko, islo je i hitro regiranje Predsjednistva HDZ-a,tijela koje je - sigurno ne bez znanja i zelje predsjednika Tudjmana - procisceno od stranackih prvoboraca.Priopcenje Predsjednistva HDZ-a doduse pozdravlja najavljenu saborsku raspravu, no, ono i odbacuje "neutemeljene optuzbe o procesu privatizacije", dajuci podrsku dosadasnjemnacinu na koji se ona odvijala. Kako je vrijeme odmicalo, postajalo je jasnije da je zapravo rijec o jos jednoj hadezeovskoj igri koja bi u sve nezadovoljnijoj javnosti trebala stvoriti dojam, da se, eto, ni stranka na vlsti ne miri s pljackom koja hara hrvatskim poduzecima.Istrazivanja tjednika"Pecat" pokazalu su da cak 63% ispitanika misli kako pretvorba u Hrvatskoj ne ide u pravom smjeru.Tek 18% ispitanika misli da je taj smjer dobar.Stratezima HDZ-a stoga se moglo uciniti zgodnim da upravo vladajuca stranka, a ne oporba, stavi na dnevni red parlamenta pitanje "pljacke u pretvorbi".Kad se zna koliko je minoran utjecaj hrvatskog Sabora na politicki zivot zemlje,mo-e ispsti sasvim zgodno da se za nekoliko dana rasprave, uz izravan televizijski prijenos, ispuse balon nagomilanog nezadovoljstva, kroz ventil mikrofona parlamentarne govornice.

Da je takvo razmisljanje blize mogucoj istini mogu posvjedociti svi koji su u rukama imali materijal napravljen u radionici
Valenticevog kabineta, opsezan izvjestaj na 350 kucanih stranica o rezultatima ispitivanja zakonitosti u procesu pretvorbe.Taj podeblji fascikl naci ce se na stolovima saborskih zastupnika, ali tesko da ce biti inspirativan za raspravu.Hrvatski fond za privatizaciju, na ciji je rad odapeto najvise kritickih primjedbi (zbog toga su ga napustili sindikalni vodja Dragutin Lesar i opozicioni prvak HSLS-a Goranko Fizulic) izasao je s podatkom da je do kraja listopada zaprimio samo 417 prigovora na nepravilnosti u pretvorbi.To cini nesto vise od 16% ukupnog broja poduzeca u nekadasnjem drustvenom vlasnistvu kojima je Fond izdao rjesenje za pretvorbu.No, analizirajuci tih 417 prigovora,Fond je gotovo polovicu (48,2%) odbacio kao neosnovane. Za 67 prigovora izdan je nalog kojim bi se uocene nepravilnosti trebale ukloniti, dok je u samo pet slucajeva (!) nepravilnost takvih razmjera da je suglasnost za privatizaciju uskracena. Ivan Penic, predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, reci ce ovih dana u intervjuu zagrebackom "Vjesniku" da je Fond radio dobro i da je sve sto je ucinjeno obavljeno po zakonu.On ce,stovise, dodati kako je napadani model da se dionice placaju starom deviznom stednjom "nesto najbolje sto je Hrvatska napravila".

U posljednje vrijeme u hrvatskoj se javnosti sva vise govori kako bi dionice trebalo besplatno podijeliti prognanicima, onom dijelu hrvatske populacije koji je najvise stradao tokom rata.Ta ideja danas ima podjednaku podrsku i vlasti i opozicije.No, kada je na startu razgovora o najpogodnijem modelu privatizacije, kao uvodu u zakonodavno rjesenje tog pitanja, mahom cijela oporba zagovarala model po kijem bi se dionice besplatno podijelile radnicima, HDZ je bio ostro protiv.Otkud sada toliki zaokret? Pojedini analiticari drze da je ponovo rijec o dobro smisljenoj igri, koja cilja istodobno pogoditi dvije mete.Svakom je naime jasno da prognanici nisu istovremeno i najbolji poduzetnici, te da ce pretvaranje te kategorije stanovnistva u vlasnike dionica odigrati prividnu brigu vlasti za socijalno stanje mahom nezaposlenih beskucnika.Pred izbore - kad god oni bili - moci ce se na tom potezu ubrati lijep poen: nezadovoljnim prognanicima prilika je pruzena; valjalo ju je iskoristiti.

Svakom je medjutim jasno da ce poplava dionica na trzistu gdje ionako ne vlada osobita jagma za tim papirima - shodno zakonu ponude i potraznje - samo dodatno sniziti njihovu vrijednost i omoguciti stvarnim poduzetnicima da ih kupe doslovce u bescjenje. Doduse, drzava bi u toj transakciji bila posve zaobidjena, no ako je tocan podatak da je proces pretvorbe do sada obuhvatio 2.364 poduzeca s procjenjenim kapitalom od 22,1 milijardi DEM i da je od svega naplaceno tek 1,4 milijarde DEM (u gotovini samo 400 milijuna DEM), "velikodusnost" drzave ne izgleda osobito impresivna.Uostalom, u resetu pretvorbe, kojim se drmalo posljednje dvije-tri godine, ionako su vec izdvojena i "pretvorena" najzanimljivija poduzeca. Ono sto je kroz rupe tog sita ispalo, ionako ce tesko ili nikako pronaci kupca. Zasto onda ne podijeliti dionice, pretvarajuci "stvarni" kapital u politicki.

Ipak, nije posve nemoguce da ce saborska rasprava, kolikogod bila kontrolirana i rezirana od strane HDZ-a, iznijeti toliko prljavog rublja da ce valjati objesiti i kakvog Pedra. U Hrvatskoj se, za cetri godine vladavine HDZ-a jos nije dogodilo da je netko otisao pod led zbog toga sto je pretacuci med, vise nego sto je to pristojno, oblizivao prste. Tako bi, bar prema klimi stvorenoj pred pompezno najavljivanu saborsku raspravu, moglo biti i ovaj put

DRAGO HEDL