SARAJEVSKI PARLAMENTARNI DANI

KOME SMETA VLADA?

Skupstina Federacije BiH na svom petom zasjedanju "produzila je zivot" Vladi Harisa Silajdzica na period duzi nego sto su nagovjestavala predvidjanja uoci samog zasjedanja. Nakon tromjesecnog boravka u Sarajevu, osobito nakon hvatanja u kostac sa svakodnevnim zivotnim problemima, doslo je do iznenadnog zblizavanja ministara SDA i HDZ vise nego li su to njihove stranke zelile. Kako je Vlada pred Skupstinu iznjela opsiran paket zakona bitnih za uspostavu Federacije, zastupnici jos uvijek dijametralno suprostavljenih stranaka SDA i HDZ, mogli su jedino da sve prelozene zakone neizglasavanjem vrate u formu nacrta. Mada su time, nakratko, obezbijedili manevarski prostor svojim strankama, vec sljedece zasjedanje Skupstine, najavljeno za 30. novembar, ponovno ce SDA i HDZ dovesti pred zid - ili ce pristupiti demokratskim i zakonskim formama vodjenja politike i postavljanju zakonskih temelja Federacije ili ce dokazati svu svoju nemoc u gradjenju mira i bilo kakve forme zajednickog zivota.

AIM, SARAJEVO, 13.11.94. Skupstina Federacije Bosne i Hercegovine na svom petom zasijedanju "produzila je zivot" Vladi Harisa Silajdzica na period koji bi mozda mogao biti duzi nego sto su nagovjestavala predvidjanja uoci samog zasjedanja. Buduci su tenzije pred Skupstinu upucivale upravo na suprotno, zanimljivo je vidjeti sta se desilo pa je izvjestaj Vlade "prosao" i sta to znaci po buduci razvoj odnosa u Federaciji.

Odmah bi trebalo istaci da nisu rezultati pojedinih ministarstava, niti Silajdzicev kabinet u cjelini, uzrok spekulacija o padu Vlade, kao sto nisu ni razlog njena opstanka. Radi se, zapravo, o Vladi koja je po svom konceptu rezultat kompromisa SDA i HDZ, odnosno ona je talac politickih odnosa ove dvije stranke. Kako se radi o nekoc zaracenim strankama, koje je Vosingtonski sporazum izmirio, a na nivou Vlade i Skupstine cak i prakticno ujedinio, polozaj taoca i dalje je riskantan. Jer, ove dvije stranke i dalje stoje na suprotinim pozicijama i najradije bi uredjivale odnose svaka na "svojoj" teritoriji, no svjesne da takve uslovevjerovatno nece ishoditi, nastoje se prilagoditi datim okolnostima - podjeli vlasti na zajednickoj teritoriji. Ustrojene na politickoj filozofiji suprotnoj zajednickoj teritoriji, ove se stranke ponasaju tako da deklarativno podrzavaju sve akcije koje unapredjuju njihove odnose, a prakticno odugovlace ili propustaju uciniti vecinu poteza koji bi ih konkretno zblizili. Interesi tzv. hrvatske zajednice Herceg-Bosne, prakticno drzave u drzavi, kao i atributi vlasti sto ih odredjuje legitimitet i medjunarodni subjektivitet Republike BiH, jos uvijek su za stranacke oligarhije ispred interesa Federacije Bosne i Hercegovine. Jedino je Vlada ta koje takve interese ponistava jer je praktican, konkretan vid realizacije Federacije, i kao takva nije u poziciji eskiviranja, tako imanentne strankama.

U takvoj poziciji Vlada je pocela "proizvoditi" zakone i uredjivati druge prakticne osnove za funkcionisanje Federacije, mnogo brze nego sto to odgovara radikalnim strujama SDA i HDZ. Na to ju je nagnao zivot, odnosno prakticne svakodnevne potrebe (vojska, policija, moneta, skolstvo, zdravstvo...) i to je vec poprimilo razmjere stvaranja uslova za "opasno" zajednicko zivljenje. Upravo stoga, zapocinje tiha, no ocevidna, opstrukcija Vlade. Jedan ce visoki funkcioner SDA nedavno reci predsjedniku gradjanske, opozicione stranke: "Vi ne napadate Vladu zato sto znate da SDA ne stoji iza nje".

No, poslije posljednjeg zasjedanja Skupstine lako je moguce da ni HDZ nece tako zdusno, kako se ocekivalo, stajati iza svojih ministara u zajednickoj Vladi. Jer, nakon tromjececnog boravka u Sarajevu, osobito nakon hvatanja u kostac sa svakodnevnim zivotnim problemima koje je Vlada trebala rjesavati, doslo je do jos jednog "opasnog" zblizavanja - ovaj put ministara SDA i HDZ. Na funkcionisanju Vlade tako se na najprakticniji nacin pokazalo da realnost, svakodnveni zivot dakle, nema bas puno zajednickog sa po prirodi apstraktnim nacionalistickim ciljevima. Zivot ih na najbolji nacin negira, a Vlada se, kao neposredni politicki izraz, priblizava tom zivotu vise nego sto je za pomenute stranke pozeljno. Odbrana od takvog takvog razvoja dogadjaja za SDA i HDZ jeste upravo u "najtvrdim" kadrovima delegiralim u Vladu, jer je strah da bi "meksi" takvom utjecaju bili jos podlozniji, i dalje zajednicka konstanta. No, uz podatak da je Skupstina bila pod neposrednim i stalnim "monitoringom" ambasadora akreditovanih u BiH (cak dva americka - Jakovic i Galbrajt) bilo je jasno da se pozicije ne smiju zaostravati sto je direktno otvorilo praostor Vladi i njenom, u medjuvremenu pripremljenom, opseznom paketu zakona bitnih za prakticnu uspostavu Federacije. Jedino sto su poslanici i zastupnici vladajucih nacionalnih stranaka, kao brojniji u Skupstini, mogli da urade kako bi svojim strankama ostavili manevarski prostor, bilo je da sve predlozene zakone vrate u formu nacrta. No, jasno je da vec na iducem zasjedanju Parlamenta, zakazanom za 30. novembar, ti nacrti imaju velike sanse da predju u formu obavezujucih zakona sto bi definitivno znacilo temelje Federacije. Iz ovog se vidi i zasto su dvije stranke odugovlacile sa zakazivanjem skupstinskog zasjedanja, tim prije sto se i Skupstina i Vlada Federacije uspostavljaju zakonito a ne fiktivno kako bi se to u stranackim centrima zeljelo. Time se umanjuju i obezvredjuju uskostranacki dogovori SDA i HDZ koji, pokazalo se, bolje unapredjuju "seoski turizam" nego li medjusobne odnose i Federaciju.

Zbog svega navedenog, najavljeno zasjedanje Skupstine za kraj mjeseca moglo bi znaciti definitivnu politicku prelomnicu u odnosima dvije stranke, iznudjenu prvenstveno demokratskim i zakonskim formama vodjenja politike. To, drugim rijecima, znaci ili cvrsto uspostavljanje platforme za pocetak istinskog i sustinskog funkcionisanja Federacije, ili otvaranje stranackih karata u kojima se krije definitivna nemoc gradjenja bilo kakvog mira i zajednickog zivota.

STRAJO KRSMANOVIC