DELOZACIJE - HRVATSKA KUGA

U posljednje vrijeme nasilno iseljavanje iz vojnih stanova bivse JNA postalo je prvorazredan hrvatski untarnje-politicki problem. Iz stanova se iseljavaju obitelji vojnih ili gradjanskih osoba koje su radile u bivsoj JNA a koje su stanarsko pravo stekle nakon donosenja uredbe od 24. srpnja 1991. godine kojom se "zabranjuje raspolaganje i opterecenje nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u posjedu, na koristenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosovo i Vojvodina". Protupravna iseljenja prisutna su od pocetka agresije na Hrvatsku - promijenio se samo nacin. U pocetku su to bila nasilna upadanja uniformiranih osoba u stanove, uz cesta premlacivanja stanara a uz blagoslov Vojne policije. U "postratnom" razdoblju delozacije se obavljaju na temelju upravnih rjesenja te u prisustvu civilne policije. Zahvaljujuci Hrvatskom Helsinskom odboru i drugim organizacijama za ljudska prava problem je sve prisutniji u javnosti, da bi posljednjih mjeseci prerastao drzavne granice i dospio na dnevni red Vijeca Evrope i americkog Kongresa odakle je upozoravano hrvatsku vladu da prestane s nezakonitim izbacivanjem ljudi na ulice. Reagirao je i vrh Katolicke crkve tako sto je kardinal Franjo Kuharic uputio pismo predsjedniku Sabora RH u kojem se osvrce na problematicne i nehumane metode provodjenja delozacija. Tek na Kuharicevo inzistiranje delozacije ce stici na dnevni red Sabora koji ce morati pokazati svu politicku zrelost za koju je u ovom trenutku sposoban.

AIM, ZAGREB, 6.11.1994. Prilikom nedavne delozacije u Drzicevoj 64, u Zagrebu, policija je privela clana Akcije socijaldemokrata prof. Linu Veljaka, predstavnika SDP-a i desetak predstavnika organizacija koje se zauzimaju za zastitu ljudskih prava. Nedugo prije tog slucaja, policija je, prilikom delozacije iz vojnog stana u Maksimirskoj 66 izbatinala, a potom u policijsku stanicu privela sesdesetak predstavnika raznih organizacija za zastitu ljudskih prava.

To su samo dva primjera u mnostvu nasilnih iseljavanja koji su u posljednje vrijeme postali prvorazredni hrvatski unutarnje- politicki problem. Iseljavaju se stanari iz vojnih stanova koji su nakon Uredbe od 3. listopada presli u vlasnistvo Ministarstva obrane. Naime, prema misljenju Javnog pravobranilastva, odnosno stambene komisije Ministarstva obrane - iseliti se imaju svi oni koji stanarsko pravo nisu stekli na valjan nacin. Radi se o ljudima koji su se u te stanove uselili nakon sto je donesena uredba od 24. srpnja 1991. godine kojom se "zabranjuje raspolaganje i opterecenje nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u posjedu, na koristenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosovo i Vojvodina".

Formalno stvar je jasna. Obitelji vojnih ili gradjanskih osoba koje su radile u bivsoj JNA moraju van iz stanova, buduci da im je JNA podijelila stanove u vremenu u kojem to nije smjela ciniti. No, sudeci po razlicitim tumacenjima dosega uredbe, stvari nisu tako jasne s pravne strane. Prema jednima, uredba ne dira stecena prava, dakle ni u kom slucaju ne dovodi u pitanje stanarsko pravo, nego samo zabranjuje promet nekretninama, prodaju, kupnju, davanje u najam i sl. Drugim rijecima nema osnova za iseljavanje iz stana. No, postoji i drugacije tumacenje, po kojem je uredba dovoljno siroka da pokriva sve, pa i stanarsko pravo.

Citav problem dodatno komplicira i tzv. Brijunska deklaracija, potpisana nakon rata u Sloveniji, o moratoriju od tri mjeseca za vrijeme kojeg se Hrvatska kao i ostale potpisnice trebala suzdrzati od donosenja pravnih akata kojima bi se ostvario daljnji pravni i fakticki proces osamostaljivanja republika bivse SFRJ. Da cijeli problem bude jos slozeniji, dodajmo da deklaracija nije objavljena u sluzbenom drzavnom glasilu, dakle dokument nema obvezujuci karakter.

Protupravna iseljenja prisutna su od pocetka agresije na Hrvatsku

• promijenio se samo nacin. U pocetku su to bila nasilna upadanja uniformiranih osoba u stanove, uz cesta premlacivanja stanara a uz blagoslov Vojne policije. U "postratnom" razdoblju delozacije se obavljaju na temelju upravnih rjesenja, te u prisustvu civilne policije. Rezultat je, u svakom slucaju, izbacivanje ljudi na ulicu. Zahvaljujuci Hrvatskom Helsinskom odboru i drugim organizacijama za ljudska prava koje su na vrijeme upozoravale na nedovoljno pravno utemeljenje rjesenja upravnih organa koji provode delozacije, problem je sve prisutniji u javnosti, da bi posljednjih mjeseci prerastao drzavne granice i dospio na dnevni red Vijeca Evropa, pa i americkog Kongresa odakle je, u vise navrata, upozoravano hrvatsku vladu da prestane sa nezakonitim izbacivanjem ljudi na ulicu. "Delegitimiranje nacionalnih manjina u Hrvatskoj", "etnicko ciscenje na hrvatski nacin", "pokusaj uvodjenja neofasizma u Hrvatskoj" i slicne izjave, samo su dio politickih ocjena koje su u povodu delozacija izrekli predstavnici razlicitih odbora za zastitu ljudskih prava.

Nakon slucaja Moset i fizickog obracuna policije s mirovnjacima intervenirala je i Crkva. Kardinal Franjo Kuharic uputio je pismo predsjedniku Sabora u kojem se osvrce na problematicne i nehumane metode provodjenja delozacija, slicnog je sadrzaja i izjava Komisije Justitia et Pax koju je dao biskup Marko Culej kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Tek na Kuharicevo inzistiranje delozacije ce stici na dnevni red Sabora cime vlast po prvi puta priznaje da u vezi s nasilnim iseljavanjem ipak ima nekih problema.

U svom pismu kardinal Kuharic kaze da je temeljno ljudsko pravo, pravo na stan, te da tog prava nitko ne moze biti lisen, bilo kojim zakonom. Ako postoje razlozi "na temelju prava i pravednog zakona" da se netko iseli, onda to mora biti dokazano sudskom odlukom - "bez sudske odluke administrativne odredbe mogu biti instrument samovolje i nasilja". Ali, cak i kad postoje sudske odluke, onima koji se iseljavaju, kaze Kuharic, mora se osigurati drugi stan. Nikoga se ne smije baciti na ulicu.

Kuharic kaze da je poznat zakon na temelju kojeg se delozacije provode i to "najcesce administrativnim postupkom", poznato mu je da su ljudi "izbacivani iz stanova cistim nasiljem bez ikakvih sudskih ili administativnih odluka. Pocinioci takvih postupaka - nastavlja Kuharic u svom pismu predsjedniku Sabora - pozivali su se na svoje zasluge u obrani domovine. Medjutim, ni najvece zasluge ne daju pravo ciniti nasilje protiv drugoga".

Nedugo nakon Kuhariceve intervencije uslijedio je prosvjedni skup i nasilno useljenje u Budakovoj ulici u organizaciji invalida i dragovoljaca domovinskog rata iz Velike Gorice, cime je otvoreno novo poglavlje u prici o delozacijama. Stotinjak invalida domovinskog rata, ljudi bez ruku ili nogu, odlucilo je uzeti stvar u svoje ruke. Ogorceni neucinkovitoscu vlasti nasilno su iselili stanare u Budakovoj ulici i uselili svog kolegu, 80- postotnog invalida Dinka Grabovca koji ima rjesenje Ministarstva obrane za taj stan. Na skupu je glasno najavljeno da je to tek pocetak, te da ce se na slican nacin iseliti i ostalih deset tisuca stanova koji se bespravno koriste. U stan u Budakovoj nasilno je useljen invalid rodom iz Varesa, delozirani su ljudi koji su u spornom periodu mijenjali svoj stan u Sarajevu za Zagreb. Vlast je taj incident presutjela, tvrdeci po tko zna koji put da s tim nema nista. Pobunom invalida problem delozacija opasno se priblizava drami, stalno na ivici sukoba koji bi bilo tesko zaustaviti. Drzava za koju su stradavali nema novaca za njihove stanove, za krov nad glavom moraju se pobrinuti sami, tako sto ce na ulicu izbacivati nevoljnike slicne sebi. Da se ne radi o rjesavanju stanarskog problema invalida dovoljno govori cinjenica da je dosad iseljeno nekoliko tisuca stanova, a samo su u dvjesto useljeni oni na koje se pobornici delozacija pozivaju.

O vojnim stanovima konacno je progovorila i vlast. Na nedavnoj konferenciji za novinare potpredsjednik Sabora Vladimir Seks je, demantirajuci tvrdnje da drzava delozacijama provodi etnicko ciscenje, kazao da je javnost trebalo pravodobno izvijestiti o zakonskoj regulativi koja se odnosi na delozacije i pokazati da se one ne provode protupravno. Medju greskama je spomenuto i izdavanje rjesenja za stanove koji nisu bili ispraznjeni a prvi put je receno i to da treba pronaci neko socijalno rjesenje za iseljene ljude. Vlast priznaje pocinjene greske, a istodobno se ponovo hapse mirovnjaci koji su pokusali sprijeciti jos jedno nasilno iseljenje. Tocku na "i" o sudbini 3500 vojnih stanova stavit ce Sabor na svojoj slijedecoj sjednici na kojoj ce, ocito je, morati pokazati svu politicku zrelost za koju je u ovom trenutku sposoban.

BRANKA VUJNOVIC