PONOVO ODGODjENO SUDjENJE CLANOVIMA DALMATINSKE AKCIJE

AIM, SPLIT, 25.10.1994. "Mi samo zelimo da nam se sudi" - suglasno je danas izrekla vecina od sestoro optuzenih clanova Dalmatinske akcije i jos troje gradjana Splita koji se terete da su 28. rujna prosle godine minirali sjediste parlamentarne i regionalisticke stranke Dalmatinske akcije u Splitu. Njihov stav proizisao je nakon 13- mjesecne golgote poslije koje se nalaze ni na nebu, ni na (pravnoj) zemlji.

Sasvim netipicno za brojne bombaske akcije u Splitu u to vrijeme odmah poslije eksplozije u prometnoj Kruzicevoj ulici uhapseni su prvooptuzeni Jurica Gilic i Adverso Sladkov Nimandan Ben Dzarak, a u toku listopada prosle godine slobode su liseni jos Ivica Ancic Duje i Edo Dekovic, koji poput Adversa Sladkova nisu clanovi stranke. Istodobno su uhapseni Zoran Erceg, tada tajnik a danas potpredsjednik DA, te aktivisti stranke Srecko Rafanelli, Bozidar Marusic, Srecko Lorger i Miro Bogdanovic. Vecina njih je provela pedeset dana u istraznom zatvoru, a u njemu se jos nalazi Adverso Sladkov Nimandan Ben Dzarak. Tijekom boravka u zatvorskoj bolnici u Zagrebu 80-postotni invalid domovinskog rata Zoran Erceg petnaest dana je strajkao gladju protestirajuci protiv svog uhicenja.

Sudjenje koje je najprije, u sijecnju ove godine, odlozeno zbog psihijatrijsko-neuroloskog vjestacenja nad Juricom Gilicem, inace epilepticara, nastavljeno je u toku travnja kad su svjedocili Gilic i Adverso Sladkov. Oni su, inace, tijekom istraznog postupka svojim iskazima teretili ostale optuzene. No, u suceljavanju s Vijecem Vojnog suda u Splitu pobili su svoje svjedocenje protiv ostalih tvrdeci da su ih dali pod prinudom. "Kriv sam samo zato sto sam optuzio nevine ljude", rekao je tada Adverso Sladkov, koji je inace od svojih 45 godina zivota petnaest godina proveo po zatvorima zbog sitnih kradja i seksualnih delikata. Svoje "priznanje" u istraznom postupku - za koji je obrana tvrdila da je protuzakonit stoga sto se obavljao zajedno s policijskom istragom - Adverso je tumacio pritiscima na sebe i iskustvom iz zatvora u Lepoglavi: "Tamo sam 'lezao' zajedno s politickim zatvorenicima Djurom Pericom, Vladom Gotovcem, Markom Veselicom i drugima i oni su mi govorili da kad si 'politicki' u istrazi treba sve priznati, da se postedis maltretiranja, a na sudu govoriti istinu".

Nakon Adversovih i Gilicevih svjedocenja optuzba je pala u vodu sto je dovelo u pitanje daljnji nastavak sudskog procesa kojeg je jos na prvom rocistu odvjetnik Silvije Degen okarakterizirao kao politickim sudjenjem. Optuzeni su i izvan sudnice svjedocili o fizickim i psihickim maltretiranjima kojima su bili izlozeni (Edo Dekovic: "Nudilo mi se da do slobode dodjem iskakanjem kroz prozor s drugog kata!") i sudjenje je postajalo sve neugodnije za optuzbu koja je preuranjeno stigla cak i iz hrvatskog parlamenta (ministar unutrasnjih poslova RH Ivan Jarnjak je osam dana nakon eksplozije u sjedistu stranke procitao imena osumnjicenih na sjednici Zastupnickog doma Sabora, a dvanaest dana nakon eksplozije predsjednik Tudjman je na konferenciji za novinare izjavio da je "rijec o kriminalisticko-teroristickoj akciji koju su izveli politicki i obiteljski povezani ljudi" s jasnom aluzijom na hapsenje Srecka Lorgera supruga predsjednice Dalmatinske akcije dr. Mire Ljubic-Lorger, inace zastupnice u Saboru RH).

Poslije svjedocenja prvooptuzenih i glavnih svjedoka optuzbe Gilica i Adversa sudjenje prakticno nije ni nastavljeno. Najprije zbog bolesti Zorana Ercega u lipnju, koji je svoje ratne rane zadobio kao snimatelj Hrvatske vojske u Dubrovniku, Bosanskoj Posavini i Sarajevu, a onda pocetkom listopada zbog odsutnosti Ivice Ancica Duje.

Ancic je nakon izlaska iz pritvora bio optuzen za silovanje supruge svog zatvorskog kolege i izrecena mu je nepravomocna presuda zbog bludnih radnji. Po sudskim kvalifikacijama on je sada u bijegu i za njim je izdana tjeralica. I na drugom pokusaju sudjenja ove jeseni, 24 listopada, Ancic se opet nije pojavio u sudnici, a poslao je obavijest sudu da se nalazi u Zagrebu i da nije zdravstveno sposoban. Nakon provjere u zagrebackoj zdravstvenoj ustanovi sudac Dalibor Dukic ustvrdio je da je povijest navodne Anciceve bolesti krivotvorena i naredio je novu tjeralicu za njim, a sudjenje je odgodio na neodredjeno vrijeme.

Jedan od odvjetnika optuzenih, Cedo Prodanovic izrazio je prosvjed u ime obrane protiv zamjenika vojnog drzavnog odvjetnika Petra Cipcica koji nije trazio, a mogao je, sudjenje Ancicu u odsutnosti. Cipcic nije replicirao, a Prodanovic je zakljucio: "Ocito vojnom tuzilastvu nije u interesu da se ovaj postupak okonca".

Kasnije je na konferenciji za novinare Prodanovic pojasnio svoj stav: "Postupak je ocito dosao u fazu kada se ne moze nazrijeti njegovo okoncanje, niti konacan ishod. Uvjereni smo da to nije slucajno. To je proizvod vojnog drzavnog odvjetnistva koje je olako uslo u postupak i stvorilo svoje konstrukcije. Poslije iskaza Gilica i Adversa ne zeli se sagledati novo cinjenicno stanje i odustati od krivicnog gonjenja. U ovom procesu nema elegantnog uzmaka jer postupci prema optuzenima nisu bili elegantni". Prodanovic se i pita zasto se krunskim svjedocima Gilicu i Adversu sada ne vjeruje ako im se bespogovorno vjerovalo u istraznom zatvoru?

Jedan od optuzenih, Bozidar Marusic, mladi gradjevinski inzinjer i u trenutku uhicenja pripadnik Hrvatske vojske, izrazava bojazan da ce se odugovlacenjem sudjenja ono nastaviti izvan sudske dvorane: "Ja zelim dati svoj iskaz, a bojim se da cu to morati ciniti preko novina". Edo Dekovic, koji je nekada bio tuzilac, pa zatim odvjetnik, a danas se nalazi na klupi izmedju kao optuzenik, podsjeca da je proslo vise od 390 dana od dogadjaja za koji se on i drugi optuzuju a da nitko nije provjerio njihove alibije. "I zato je ovo montiran proces", tvrdi Dekovic.

Jos u travnju, poslije svjedocenja Gilica i Adversa, Slobodan Budak, jedan od odvjetnika optuzenih, najavio je tuzbu obrane protiv policajaca i istraznih sudaca koji su se ogrijesili o postupak provodeci paralelno policijsku i sudsku istragu te maltretirajuci optuzenike. Njemu su u hrvatskom tisku odgovorili predsjednik Vojnog suda u Splitu Ante Barbic i pomocnik ministra unutrasnjih poslova Marijan Benko tvrdeci da to nije istina, ali Slobodan Budak i nakon toga javno, neposredno pred posljednji nastavak sudjenja, opet navodi niz detalja kojima dokazuje svoju istinu.

Izmedju te dvije istine stoji sud koji je jos daleko od prilike da donese presudu. No, i kada se jednom ova trakavica od sudskog postupka zavrsi, vjerojatno se nece znati odgovor na bitno pitanje: Tko je minirao sjediste Dalmatinske akcije?

GORAN VEZIC