SLIJEDE LI NOVI LOMOVI U HDZ-U?

Interpelacija cetrdesetorice saborskih zastupnika HDZ-a kojom se trazi ispitivanje grabezi i pronevjera sto su se nakupile u troipolgodisnjoj privatizaciji vlasnistva u Hrvatskoj namece pitanje da li se u Hrvatskoj sprema umjesto rata protiv "pobunjenih Srba" rat protiv pokvarenih bogatasa. Mogu se cuti i misljenja da cetrdeset interpelanata svojim zahtjevom zele pritisnuti samog predsjednika Tudjmana, kome se osladio "predsjednicki kapitalizam", ali sasvim je sigurno da to nije njihov plan. Prije ce biti da pod Tudjmanovim mocnim pokroviteljstvom, "tvrda struja" HDZ-a zeli pritisnuti njegove "tehnomenadzere" koji su se smjestili u Vladi i drzavnim sluzbama koje nadziru privatizaciju, a svoj utjecaj vuku iz privrednih struktura i relativno dobrih veza u svijetu. To najavljuje da bi se slijedecih mjeseci epicentar politickih zbivanja u Hrvatskoj mogao preseliti u vladajucu stranku, no ne treba ocekivati da ce vec prvi potresi u njoj biti razorni.

AIM, ZAGREB, 23.10.1994. Sprema li se u Hrvatskoj umjesto rata protiv "pobunjenih Srba" rat protiv pokvarenih bogatasa? Ovo neobicno i zagonetno pitanje dobiva se jednostavnim krizanjem dviju cinjenica koje su odnedavno u opticaju. Prva je doprla iz ovdasnjih diplomatskih krugova, od kojih su oni istocni bili navodno predvidjeli hrvatski udar na "Krajinu" u petom mjesecu, oni zapadni u devetom, da bi sada i jedni i drugi odgodili "pocetak napada" negdje u proljece.

Druga je cinjenica zahtjev koji su Saboru podnijeli cetrdesetorica zastupnika vladajuceg HDZ-a da se ispitaju grabezi i pronevjere sto su se nakupile u troipolgodisnjoj pretvorbi/privatizaciji vlasnistva, uz neuobicajeno "najozbiljnije upozorenje" Vladi da o tome izvjesti parlament bez ikakvih "presucivanja". Medju potpisnicima interpelacije odskace ime novog potpredsjednika Sabora Vladimira Seksa, koji je odnedavno i sam sjedio u Vladi, ali od dolaska na novu duznost ubrzano radi na vlastitom redizajniranju, a to ponekad daje upravo cudesne rezultate. U pretproslom broju novog tjednika "Pecat" pitan je da li je za vojnu opciju prema "Krajini" i sasvim neocekivano rekao kratko "Ne", a kada takav odgovor da covjek koji je donedavno zasukano prijetio i UNPROFOR-u, promjenu se ne moze ne primjetiti.

Promjena je vjerojatno proistekla iz procjene vjestog Seksa da su se klijesta medjunarodnih posrednika toliko stegla oko Hrvatske da Zagrebu (koliko i Kninu) sada sigurno predstoji dugo razdoblje nametnute pasivnosti, s iscrpljujucim i mrcvarecim mirovnim pregovorima, kao mozda jedinim sto ti posrednici sada uopce i mogu ponuditi. U takvim slucajevima uvijek je bolje biti malo po strani, ostavljajuci svojim pregovaracima da upiju pjenu bijesa frustrirane javnosti, a kolegama tanjih zivaca da se medjusobno grizu i, ako bas hoce, tuku. Upravo to su ucinili - potukli se - zastupnik HDZ-a Drago Krpina i zastupnik Srpske narodne stranke Dragan Hinic, nakon sto je potonji okvalificirao raspravu prvoga kao "glupost", a ovaj mu poslije u saborskom kaficu uzvratio da on i SNS vode "cetnicku politiku". Iako je u tuci palo i nesto krvi - poslije od Krpine pateticno dignute i do "povijesnog" momenta da je, evo, prvi put u Saboru pala hrvatska krv pustena od jednog Srbina - jasno je da su Krpina i Hinic manje podlegli osobnim animozitetima, a vise kolektivnoj frustraciji u vezi tajanstvenog plana "mini kontaktne skupine", o kojem svi pricaju ali nitko ne zna sto je u njemu (zato ce Krpina cak iskoristiti tucu kao povod da zatrazi suspenziju dijela Ustavnog zakona o statusu "Krajine").

Vec odatle jasno je da su ova dva saborska boksaca od onih koje prelomni dogadjaji vise nose i mlataraju njima nego sto bi oni na njih utjecali. Stoga vjerojatno nije slucajno sto zapjenjenog Krpine nema medju potpisnicima spomenute interpelacije cetrdesetorice zastupnika koje je Seks promucurno poveo u neke druge bitke (on i njegov alter ego Luka Bebic spominju se i medju najzasluznijim da se tuca u Saboru nije izrodila u nesto gore). Za dobar dio te cetrdesetorice ovo niposto nije principijelan ni definitivan izbor, jer medju potpisnicima - osim nesto umjerenjaka (Pocrnic, Buzancic, Vidmarovic, Zulic, Domljan, Pavelic...) - ipak ima najvise tvrdih i ratobornih desnicara (Stanic, Juric, Perica, Vukojevic, Turic, Djapic, Sviben, Busic...). Pa ipak oni sada djeluju kao relativno homogenizirana i disciplinirana grupa za pritisak, koja koristi ratnu "pauzu" da pokrene kampanju za "ciste ruke" u pretvorbi/privatizaciji, gdje se nakupilo toliko benderovstine, a vjerojatno i organiziranog kriminala, da u njihove motive sira javnost tesko da moze posumnjati.

Najvise nervoze i sumnji te javnosti izaziva vrlo mrsav dotok zdravog novca od privatizacije (cetristotinjak milijuna maraka) sto je niti jedan posto od vrijednosti ukupnog kapitala u privredi), iako je to bio jedan od glavnih motiva da se u nju krene, jer se ocekivalo da ce se privatizacijom doci do "casha" kojim ce se osvjeziti usporenu i malaksalu privredu i, mozda jos vise, popuniti drzavnu kasu. Vlada opravdava tu skromnu berbu time da se cuvala olake rasprodaje nacionalnih dobara, ali je to mlitavo ponavljanje price u koju vise nitko ne vjeruje (vjerojatno ni sama Vlada, jer se pokusava izvaditi da ona nije bila nadlezna za provodjenje pretvorbe). Sve je odavno poklopila mala poplava prica i napisa o "papirnatim" kupovinama drzavnih poduzeca, ili kupovinama ispod cijene koje je novi politicki establisment namjestao sebi ili svojim politickim intimusima. Na vidjelo izlazi i da postoji citav mehanizam stranackog nadzora i usmjeravanja privatizacije, u koju se regrutiraju clanovi HDZ-a postavljeni u oko tisucu upravnih odbora privatiziranih poduzeca.

Nitko ne zna koliko je tih "nadzornika" - jer su podaci o strukturi upravnih odbora nedostupni cak i clanovima centralnog Upravnog odbora u Fondu za privatizaciju, ako nisu clanovi vladajuce stranke - ali se tvrdi da su svugdje u vecini (navodno je u cijeloj zemlji samo jedno poduzece izuzetak), ukljucujuci i Istru gdje je HDZ cetvrta stranka. Odnedavno postoji i posebno uputstvo o kriterijima za izbor clanova upravnih odbora, neka vrsta pravilnika o novoj "moralno-politickoj podobnosti", tako da je ocito da se netko zeli osigurati da proces privatizacije u dogledno vrijeme ostane zatvorena knjiga za iznerviranu javnost, sindikate, opoziciju, pa i za dobar dio vladajuce stranke. Tko je taj netko moze se samo nagadjati. Spekulira se da glavne konce vuce potpredsjednik Vlade Skegro, koji je ujedno predsjednik Upravnog odbora Fonda za privatizaciju, ali se on cini nedovoljno jakim da to cini samostalno, tako da konci vrlo vjerojatno idu stepenicu-dvije vise, do mocnih ljudi koji okruzuju predsjednika Tudjmana, ali i do njega samoga.

Nije stoga cudno da se mogu cuti misljenja kako cetrdeset inerpelanata zapravo zeli pritisnuti Tudjmana, u sto se dosta skladno uklapa i priopcenje Predsjednistva HDZ-a u kome se podrzava saborska rasprava na ovu temu, ali se odmah zatim odbacuju "neutemeljene optuzbe o procesu privatizacije", uz punu podrsku njenom "dosadasnjem tijeku". No, iako je Tudjman ovdje i osobno ranjiv, jer mu se "predsjednicki kapitalizam" osladio vise nego sto razuman oprez dopusta, sasvim je sigurno da cetrdesetorica nemaju takve planove s njima, mada neke zacijelo ipak imaju. To bi moglo biti da se predsjednika privoli da se pod njegovim mocnim pokroviteljstvom izvrsi pritisak na HDZ-ove "tehnomenadzere" koji su se smjestili u Vladi, i u drzavnim sluzbama koje ona nadzire (ukljucujuci Fond za privatizaciju), a svoj utjecaj kapilarno crpu i iz privrednih struktura, relativno dobrih veza u svijetu itd. Taj su pritisak cetrdesetorica vec i pocela svojom interpelacijom, te vrucom raspravom o drzavnom budzetu i o ovlastima Vlade, tako da su protekli dani istisnuli iz predsjednika Valentica priznanje da njegov tim mozda nece ostati na okupu ni do kraja godine.

Ovo najavljuje da bi se slijedecih mjeseci epicentar politickih zbivanja u Hrvatskoj mogao sasvim preseliti u vladajucu stranku, no ne treba ocekivati da ce vec prvi potresi u njoj biti razorni. Cement vlasti jos uvijek dovoljno povezuje dvije konkurentne struje u HDZ-u da ce se sukobi sigurno nastojati odrzati u granicama koje nece ugroziti vlastite pozicije. Zato cetrdesetorica nisu dopustili da se njihovoj inicijativi pridruzi opozicija, iako je takve suradnje u posljednje vrijeme bilo, a to znaci da ce prijepori barem neko vrijeme ostati u okvirima kucne svadje. No to takodjer znaci da ce eventualni veci lomovi biti signalizirani na vrijeme, mozda vec ove jeseni-zime.

MARINKO CULIC