OBNOVA DUBROVNIKA

AIM, SPLIT, 20.10.1994. Dubrovnika nema u udarnim vijestima, o ratu za Dubrovnik objavljuju se knjige - kao prije neki dan "Dubrovacki ratni dnevnik" Fedje Sehovica - i to bi trebao biti konacni, dobri znak da je ratna mora daleko iza Grada. Rat jest "pasao" ali ne i njegove posljedice. Za nadoknaditi dvije i pol milijarde dolara izravnih ratnih steta na dubrovackom podrucju trebalo bi tom turistickom kraju skoro osam bericetnih turistickih sezona poput one iz 1989. godine kada je ostvaren prihod od 340 milijuna dolara. A takvih turistickih sezona skoro nece biti i to je ona najveca neizravna steta. Proslo godine u Dubrovniku je zabiljezeno 250.000 turistickih nocenja sto je simbolican broj u odnosu na 20 milijuna iz dobrih starih sezona.

Stoga je Grad danas umjesto definicije "najznacajnijeg hrvatskog jadranskog turistickog sredista" sve blizi redefiniciji kao "najveci grad izmedju Prevlake i Neuma". Te zemljopisne tocke sve vise odredjuju sudbinu nekadasnje Dubrovacke Republike koja se, ima vec dvije i po godine, oslobodila blokade jugosoldateske i njenih dobrovoljaca koji su obecavali izgradnju "starijeg i ljepseg Dubrovnika". Bez cvrstih kontakata sa svijetom, uokvirena neveselim ramom od Crne Gore, vucurevicevog ogranka Karadziceve paradrzave i Herceg-Bosne, dubrovacko podrucje sve teze dise. Izostaje cirkulacija ideja, ljudi i roba, cemu inace Dubrovnik ima zahvaliti svoje postojanje. Doduse, zastava "Libertasa" je opet zavijorila nad Gradom, pred ovogodisnju turisticku sezonu s Orlanda i drugih spomenika uklonjene su zastite od dasaka, "o lijepa, o draga, o slatka" Gunduliceva sloboda koraknula je ulicama drevnog grada, ali Grad je tek prezivjeli ranjenik. Gradu bogate povijesti na izvjesno vrijeme je odgodjena buducnost.

Kad su prosloga ljeta, u kolovozu, Vucurevicevi "graditelji" svojim granatama upucenim iz Snjeznice na Konavle podsjetili da su tu, na citavom dubrovackom podrucju bilo je svega oko 1.700 turista. Ta "spica" sezone naprasno je prekinuta i ta mrsava brojka vise se nije ponovila. Ostaje prezivjeti dugu zimu s nadama na bolje ljeto. Bolje godine ce doci kasnije.

"Tempo obnove Dubrovnika sporije se odvija nego li je to bilo ocekivano, barem sto se tice povijesne jezgre", kaze Vjekoslav Viorda, ravnatelj Zavoda za obnovu Dubrovnika. "Nitko tocno ne moze procijeniti do kada ce to trajati, a moje osobno misljenje je da ce to biti do kraja stoljeca". Do tada se ne bi trebala vidjeti nikakva ostecenja na tkivu grada. Njegova zila kucavica - Stradun - zalijecit ce svojih 46 kamenih rana nastalih od granata. Bracki majstori rezu isti kamen kojim je Stradun poplocan: korculanski i onaj iz dubrovackog kamenoloma Dubrave. Ocekuje se da ce u proljece biti saniran i zadnji cetvorni metar od njih 59.000 na srusenim i ostecenim krovovima. Tjeme Grada je isarano novim i starim neponovljivim krovovima sa crijepovima ciji su kalupi bili ljudska bedra. U starom Gradu pocinjeno je ukupno 372 milijuna dolara stete, a do sada je obavljeno radova u visini od 3 milijuna dolara. I poslije "kozmetike" na fasadi Grada ostat ce jos dosta posla, u prvom redu njegova seizmicka sanacija jer uzdrman potresom iz 1979. godine dodatno je potresen detonacijama iz 1991. godine.

Nesto vecom brzinom sanirat ce se zivoti prognanika. Jos ih je skoro 6.000 u Dubrovniku koji se mogu vratiti u svoja sela, ali ne i u svoje porusene kuce. A na dubrovackom podrucju bilo je takvih vise od dvije tisuce. Oni, kako kazu u dubrovackom Uredu za izbjeglice i prognanike, po sadasnjem tempu obnove mogli bi napustiti svoja privremena stanista i vratiti se svojim domovima tek za cetiri godine. A dubrovacko podrucje je inace zona najintenzivnijeg povratka prognanika u Hrvatskoj. U dubrovackom Uredu ne manjka optimizma pa izrazavaju nadu da bi se tempo mogao ubrzati kako bi se najveci broj prognanika mogao vratiti kucama za dvije godine. Ali i optimisticka prognoza znaci ukupno pet godina predugog progonstva. Razni donatori, medju kojima najvise svicarska vlada, pripomazu obnovi a sela Osojnik, Gornji Brgat, Dubravka prva su na njihovim listama. Ali povratak zivota na razrusenom podrucju nekadasnje dubrovacke opcine ne zavisi samo od citavih krovova nad glavama.

Proteci ce jos vremena dok Dubrovcani sebi ne razjasne - u dijalogu s ostatkom Hrvatske - da li su na prvoj ili posljednoj stopi domovine. Da li njegova nova pozicija pogranicnog podrucja znaci dodatnu brigu citave drzave ili obratno, pretvaranje dubrovackog podrucja u nekakvu novu vojnu krajinu koja ce brinuti o ostatku zemlje? I jedan i drugi teret je pretezak.

Prije dvije godine, u izborima za Zastupnicki dom Sabora RH, Dubrovcani su svoju vjeru poklonili Simi Dzodanu iz HDZ-a a ne najopasnijem protukandidatu Slobodanu Langu iz HSS-a koji je dane pod obrucem bivse JNA podijelio s Dubrovcanima, Koliko se god taj izbor nekim nepristranim promatracima cinio skandaloznim i nepravednim, s obzirom na sve ono sto je Lang cinio u Gradu cuvajuci vertikalu njegova dostojanstva, toliko je izbor bio i logican. Ljudi su se opredjelili za jednog od vrhovnika najdrzavotvornije stranke racunajuci pritom na vlastite izglede u neizvjesnijoj buducnosti na ustrb Langovih zasluga u slavnoj proslosti. Slobodan Lang je u medjuvremenu dobio satisfakciju za Dubrovnik i za druge humanitarne akcije u imenovanju za veleposlanika u hrvatskom ministarstvu vanjskih poslova. A njegovi ratni sugradjani - jedino zadovoljni vlastitom slobodom - s vremena na vrijeme bivaju u prilici osjetiti frustracije zbog pozicije zemljopisnog kraja drzave. Pogotovo kad im jug bivse dubrovacke opcine posjecuju zemljopisni krojaci u liku lorda Owena i Thorvalda Stoltenberga koji bi, kako se cini, jug Konavala u ime nekog imaginarnog mira otkinuli od matice.

Unutarnji potresi, kao afera oko pretvorbe Atlantske plovidbe ili prebrojavanje ratnih zasluga i kukavicluka, krajnji jug Hrvatske cine nedovoljno stabilnim. Potajni obracuni izidju na svijetlo dana javnim eksplozijama. Tako je nedavno Pero Cucuk, vlasnik jednog od rijetko uspjesnih punktova u Dubrovniku diskoteke Sun City, samo nevjerojatnim slucajem izbjegao smrt kad mu je eksplodirao automobil kojeg je upravo upalio. Stradalo je dvoje pjesaka kojima nije bila namijenjena postavljena mina.

Ovu i druge vijesti iz crnih kronika, ipak, u broju nadmasuju vijesti o Dubrovniku iz kulturnih rubrika. Grad se trsi i mukotrpno cuva svoj identitet suprotstavljajuci se svojoj kulturnoj eroziji. I to je znacajna bitka postratnog obracuna s ratom, faza obnove jednako vrijedna kao i obnova kulturno- historijskih spomenika.

Ali siromastvo nagriza Grad. Vec povrsan pogled na putnike "Liburnije" koja jednom tjedno vozi do Barija na talijanskoj obali otkriva da medju njima nema sitnih svercera talijanskom robom. Svercera bi bilo, ali izgleda da nema kupaca. Podrucje u kojem gotovo svaki peti stanovnik zivi od humanitarne pomoci nije zahvalno za trgovinu.

Ukoliko se mir nastavi, a prognoze ostvare, do kraja stoljeca sanirat ce se agresija na Dubrovnik. Grad bez rana, Konavle, Zupa i Primorje sa svojim stanovnicima ipak ce sabrati jedno desetljece prozivljeno u agoniji na zemaljskom dubrovackom raju. To desetljece i nece predstavljati neko vrijeme za stare dubrovacke mire, ali hoce za Dubrovcane.

GORAN VEZIC