STEPINAC JE U CRKVI I NARODU REHABILITIRAN

AIM, SPLIT, 15.10.1994. Za vrijeme nedavnog posjeta pape Ivana Pavla II Hrvatskoj jedna od kljucnih tocaka u njegovim istupima bez sumnje je bio i odnos prema kardinalu Alojziju Stepincu. Jesu li time potpuno i konacno rasprsene sve dvojbe oko licnosti i uloge kardinala Stepinca koja je bila predmetom mnogih sporenja i je li time Papa najavio njegovo posvecenje, pitali smo poznatog hrvatskog svecenika i katolickog intelektualca Luku Vincetica, koji se inace sustavno bavi osobom i djelom pokojnog kardinala Stepinca.

Vincetic: Nema sumnje da je Papa svojim odnosom koji je pokazao prema uspomeni na kardinala Stepinca pokazao i svoje opredjeljenje da se njegovo posvecenje, da tako kazem, ubrza. Medjutim, sam proces beatifikacije je vrlo dugotrajan i slozen. Sto se tice samog Stepinca taj je proces od strane Katolicke crkve zapocet jos pocetkom 80-tih godina, ali treba, primjerice, znati da mora proci najmanje 50 godina od necije smrti da bi mogao biti proglasen svecem, iako je od toga bilo i izuzetaka. No, ono sto je apsolutno jasno, i to vam kazem ne na osnovu nekog apriornog stava vec na osnovu dugotrajnog istrazivanja, Stepinac je nesumnjivo izuzetno moralna licnost ciju je zrtvu hrvatski narod dozivio kao svetu i zaista bi bilo bezumno da se bilo tko suprotstavlja plebiscitarnoj odluci hrvatskog vjernickog naroda da ga kandidira za oltar. To, naravno, ne znaci da je svetac covjek bez mana, da mozda neke stvari nije trebao i drugacije postaviti, ali Stepinac je prosao svoj krizni put ljudskog i krscanskog uspinjanja kroz totalitarne rezime, da bi pao u onom komunistickom, i na tom putu je uvijek svjedocio svoju vjeru i obranu krscanstva ne osvrcuci se na cijenu koja za to moze biti placena.

AIM: Mislite li da je kardinal Stepinac na tom svom putu pruzio podjednako snazan i upecatljiv otpor i ranom komunistickom totalitarizmu i nacistickoj NDH?

Vincetic: Stepinac je NDH dozivio na njenom pocetku kao plebiscitarnu odluku hrvatskog naroda za svojom drzavom nakon raspada Jugoslavije. No, on nije brkao drzavu i njen rezim. Polazio je, istina, od toga da su i ustase neki Hrvati i katolici i vjerovao je da ce bas polazeci od toga biti u mogucnosti da na njih utjece i mijenja stvari. Treba znati da je Stepinac od pocetka protestirao kod Pavelica protiv raznih nacistickih zakona, misleci naivno na pocetku da se radi o necemu sto diktiraju Nijemci. Protestirao je protiv toga upravo u ime krscanstva i vjere, ali je vrlo brzo i uvidio da sa ustasama nema razgovora i da se radi o najobicnijim uzurpatorima hrvatstva i slobode. I on, posebno nakon pada Italije i ustaske farse sa Dalmacijom, ulazi u otvorenu konfrontaciju sa tim rezimom i tom ideologijom. Njegov cuveni govor u jesen 1943. godine pred zagrebackom katedralom na blagdan Krista Kralja bio je sigurno tada u citavoj Evropi najjaca kritika i osuda nacifasisticke ideologije i njihovih zlocina od strane jednog crkvenog velikodostojnika. Stepinac je poslije toga trebao biti uhapsen, ali ustaski rezim, ili nije smogao dovoljno hrabrosti, ili se pokazao nesto pametnijim, pa je od toga ipak odustao. Da ga je kojim slucajem uhapsio on bi svoja uvjerenja svjedocio isto tako kao i u komunizmu.

AIM: Nije li mozda Stepinceva jasna antiustaska orjentacija dosla prekasno i nije li njegovo reagiranje, s obzirom na sve ono sto se dogadjalo prvih godina rata bilo pretiho i nedovoljno?

Vincetic: Ne bih rekao. Treba znati neke cinjenice. Stepinac, primjerice, cim je donijeta odluka da Zidovi moraju nositi zutu zvijezdu pise svoj protest Pavelicu. On protestira protiv pokolja u Glini. On naziva Jasenovac sramotom hrvatskog naroda i to pise Pavelicu. Ne moze se kazati da on nije reagirao. Svojim utjecajem pokusavao je spasavati Zidove i druge zatvorenike. Neki su spaseni, mnogi nisu. Istina je da je on u odredjenom momentu smatrao da svu tu hrvatsku sramotu mozda ne treba davati na sva zvona i da treba pokusati uticati na ustaske celnike da se to zaustavi. Koliko je u tome grijesio moze se diskutirati, ali da se zlocinu suprotstavio to je sigurno. Govor koji sam maloprije spomenuo nije mogao biti tiskan u katolickom tisku u ustaskoj drzavi, ali je sapirografiran kruzio medju partizanima u sumama. No, uza sve to, Stepinac je kasnije od komunista bio optuzen za kolaboraciju sa ustasama.

AIM: Jedna od stvari koja je posebno stavljena na teret crkvi tog vremena, pa i samom kardinalu Stepincu, jeste prekrstavanje srpskog stanovnistva. Da li se sa jednog moralnog aspekta moze postaviti pitanje njihove odgovornosti?

Vincetic: Cin prekrstavanja bio je apsolutno cin drzavne uprave, cin drzavne vlasti. No, kljucno je pitanje kako se crkva tome odupirala. Crkva je odmah 1941. godine izasla sa svojim jasnim stavom da se nikoga ne moze primiti u katolicku vjeru, ako on to slobodno ne zeli. Tadasnja biskupska konferencija je zbog toga direktno protestirala kod Pavelica i suprotstavljala se tom zadrtom nacionalizmu, identifikaciji vjere i nacije. Naravno to ne znaci, o tome je i sam Stepinac kriticki govorio i prozivao, da nije bilo usijanih svecenickih glava koje su u ime svog nakaradnog misionarskog hrvatstva takvu praksu zastupali i provodili i bili potpuno podlozni rezimu, a ne crkvenim principima. No, kada je prekrstavanje posrijedi morate imati u vidu jos nekoliko cinjenica. Prije svega za stare Jugoslavije racuna se da je oko 200 tisuca Hrvata i Slovenaca bilo preslo na pravoslavnu vjeru, kako zbog odredjenih privilegija koje im je to omogucavalo tako i zbog nekih meksih stavova pravoslavne crkve kada je, primjerice, posrijedi razvod braka. Nakon sto je doslo do stvaranja ustaske drzave oni su se iz isto tako pragmaticnih razloga vracali na katolicku vjeru. Drugo, ne mali broj Srba shvatio je da pod nacistickim ustaskim rezimom ima sansu spasiti svoj zivot ako predje na katolicanstvo i ljudi su to radili i to trazili. I Stepinac je dao jednu tajnu uputu katolickom svecenstvu da ukoliko Srbi i Zidovi zbog spasa i zastite traze prelaz u katolicku vjeru to formalno izvrse, a da nakon sto prodje zlocinacko rasisticko ludio svatko neka se vraca u svoju vjeru. Nazalost, mnogi su svecenici zbog toga bili proglaseni ratnim zlocincima, a ja sam osobno imao prilike slusati svjedocenje Srba koji su im bili zahvalni.

AIM: U Srpskoj pravoslavnoj crkvi i velikosrpskoj nacionalistickoj ideologiji kardinal Stepinac i njegova navodna proustaska orjentacija imaju funkciju jednog od antihrvatskih mitova. Prema nekim informacijama otkazivanje Papina posjeta Beogradu bilo je i time odredjeno. Kako sa Srpskom pravoslavnom crkvom to rijesiti?

Vincetic: To je ogroman problem. Ja Pravoslavnu crkvu smatram sestrinskom crkvom sto mi mnogi i zamjeraju. Uvjeren sam da u Pravoslavnoj crkvi ima mnogo dubokih i pravih vjernika, sklonih nasem medjusobnom razumjevanju koji nazalost danas ne mogu doci do izrazaja. Garnitura koja sada vodi Pravoslavnu crkvu i koja je bitno doprinijela podizanju temperature medju Srbima i Hrvatima je, nazalost, cini mi se, potpuno gluha za razgovore. A crkveni ljudi i sa njihove strane i sa nase, naravno, moraju svatko sebi kriticki progovoriti i iznijeti na vidjelo i svoje prljavo rublje. Vidite, Stepinac je bio lojalan monarhistickoj Jugoslaviji. On je govorio da on jeste za Jugoslaviju samo ne za onakvu kakva je bila. Jedna od kljucnih tocaka njegova suprotstavljanja bio je upravo odnos prema Katolickoj crkvi koja je bila velika smetnja stalnim pokusajima da se pravoslavlje nametne kao drzavna religija i drzavna crkva. I on je jos tada postao simbol otpora nacionalistickoj pravoslavnoj i velikosrpskoj ideologiji i momenat obracuna sa Stepincem stalno se cekao i konacno docekao u jednom spletu vise interesa koji su se poklopili nakon 1945. godine.

AIM: Medjutim, ni kardinal Stepinac nije bio bas "njezan" u svojim stavovima prema Pravoslavnoj crkvi. Postoje i njegove rijeci o sizmi kao najvecem zlu, bez morala, nacela istine, pravde, postenja. Nije bas ekumenski...

Vincetic. To je tada bilo normalno. Ruzno, ali normalno. I Stepinac je samo cedo svoga vremena. Ono sto mogu kazati jeste da Stepinac to danas ne bi sigurno rekao.

AIM: Postoji uvrijezeno misljenje kako je komunisticki sistem sudio Stepinca zbog toga sto nije prihvatio Titovo trazenje da se hrvatska katolicka crkva odijeli od Rima?

Vincetic: Osobno mislim, a imam i neka dokumenta, da je to jedan od politickih mitova koji je isfabriciran u hladnoratovskom razdoblju. Istina je da jedna takva ideja o zasebnoj hrvatskoj crkvi potjece jos od Radica, medjutim, Tito koji je bio jedan izuzetno intelegintan i sposoban politicar i koji je vrlo dobro poznavao srz katolicanstva tako nesto od Stepinca sigurno nije trazio. Tito je, istina, u jednom govoru hrvatskim biskupima, nakon sto je Stepinac bio prvi put uhapsen, obracajuci im se, vrlo interesantno, kao Hrvat i katolik, katolik u kulturno- civilizacijskom znacenju te rijeci, naglasio da bi hrvatska katolicka crkva trebala biti vise nacionalna aludirajuci na protalijansku politiku Vatikana i da bi se crkva trebala distancirati od te politike, a ne od Vatikana. No, po mom misljenju kljucni razlog obracuna sa Stepincem bio je uvjetovan cinjenicom da je prava komunisticka revolucija ovdje zapocela nakon 1945. godine, a svaka revolucija podrazumjeva borbu za vlast. I u toj borbi Tito se kao mnogo puta poslije toga nasao u situaciji da mora ekvilibrirati, a tada se trazilo simbolicka zrtva za ustaske zlocine koji su zaista bili strasni i to je "presudilo" Stepincu.

AIM: Mislite li da bi trebalo ponoviti sudjenje kardinalu Stepincu i time u potpunosti pokazati da se radilo o montiranom procesu?

Vincetic: Ne. Mislim da kada se o kardinalu Stepinc radi takva rehabilitacija za njega nije potrebna. On je u crkvi i narodu potpuno rehabilitiran. Mozda jedino kao putokaz za neke druge montirane procese kakvih je bilo mnogo, a cije zrtve nisu dozivjele rehabilitaciju.

AIM: Danas su mnogi, posebno ovdje, spremni izjednacavati komunizam i fasizam. Kakvo je Vase misljenje o tome?

Vincetic: Iako je o tome danas riskantno govoriti treba reci da je izvoriste komunizma jedna humana utopija. Preteca tog utopizma bio je filozof i krscanski svetac Tomas Morus. I komunisticka su izvorista potpuno razlicita od izvorista fasizma koji u temelju nijece covjeka. Komunisticka ideja, ne ideologija i praksa, mogli su biti u izvjesnom dijalogu sa krscanstvom, fasizam nikad. Komunizam jeste zavrsio slicno kao i fasizam, ali se te dvije ideje ne mogu izjednacavati.

AIM: Na ovim prostorima ponovno hara rat. Katolicka crkva u Hrvatskoj posebno se u posljednje vrijeme pokazala je svoj visoki moralni dignitet i zauzela vrlo kritican stav prema mnogim pojavama koje taj rat donosi. No, kada se u obzir uzmu ukupna dogadjanja zadnjih nekoliko godina nije li Crkva ponovno u nekim stvarima zakasnila?

Vincetic: Pa, mislim da jeste iako treba imati u vidu da je crkva jedna glomazna, pa i spora organizacija, ali i da u sebi sadrzi izvjestan pluralitet i da ono sto se zbiva na terenu nije uvijek odraz stavova crkvenog vrha. Bilo je po mom misljenju pretjeranog i nekritickog vezivanja crkvenih ljudi za politiku HDZ-a sto i danas ostavlja jedan negativan trag. Kasno se po mom misljenju reagiralo i na ono sto se dogadjalo u Bosni, a tamo se posebno tragicno pokazalo to vezivanje vjere i nacije, odnosno politike. I tu je do zaokreta doslo nakon intervencije iz Vatikana. Crkva mora jsano svjedociti svoja nacela i mora smoci snage da svakome kaze sto jeste krscanski a sto nije, ma kako se neki upirali da ono sto rade opravdaju nekim drugim, recimo nacionalnim interesom.

STOJAN OBRADOVIC