SARAJEVSKO MEDIJSKO SARENILO

RAT KAO POKRETAC PISANIH PAPIRA

Pluralizam medija u BiH pojavio se, nazalost, tek u ratu. U 50 opstina pod kontrolom federacijskih vlasti registrovano je do kraja avgusta cak 135 novih listova, revija ili casopisa i 47 radio i tv stanica. Neki su se drugi dan ugasili a od mnogih drugih besmislenih oslobodicemo se tek pojavom medijskog trzista nakon rata. Sada i dalje uzivamo u "Tenisu", mada tenisko igraliste u Sarajevu niko nije vidio vec trecu godinu, ili "Bosmenu", bosanskoj verziji Supermena koji hrabro "sredjuje" cetnike oko sebe a da njegova sredina ne sluti ko je on...

AIM SARAJEVO, 14.10. 94. Bosanskohercegovacki mediji dozivjeli su u ratu svoj pravi bum. Velika razaranja i blokada nisu bili smetnja da se od jula 1992. godine do konca avgusta ove godine, u 50 opstina koliko kontrolise federalna vlast, registruje cak 135 novih listova, revija i casopisa, a 47 radio i tv stanica. Istina, jedva je trecina ovih projekata stvarno zazivjela, ali i to je vec impozantan broj.

Svakako, u Sarajevu je situacija najsarolikija i najzanimljivija. Na prostoru od par kvadratnih kilometara, gdje je sabijeno 380 hiljada ljudi (bez dijela koje kontrolise Karadziceva vojska), program emituje osam lokalnih radio stanica i drzavni Radio BiH. Tu su, zatim, dvije televizije, dva dnevna lista, 10 nedjeljnih i veci broj periodicnih kojima se tacan rok izlaska nikada i ne utvrdi. Medijsku raznolikost dopunjuju i stanice iz tzv. srpske republike koje emituju program sa okupiranih predajnika oko grada.

Tokom rata niko nije ispitivao auditorij, ali je svakom Sarajliji i bez toga znano da ovdje svi sve slusaju. I ljudi koji prispiju sa druge strane linije pricaju da su i tamosnje vlasti odustale od hvatanja onih koji slusaju stanice sa ove strane. Rat je na neprirodan nacin podijelio ljude, prostore, prijatelje i proslost. Zato je zanimljiva svaka iskra svjetlosti izvan tame komunikacijske blokade.

Ni urednici previse ne strahuju da ce im se, zbog necijih kritika, ugasiti radio ili zabraniti list. Bar ne na legalan nacin. U ovom casu slobodi i nezavisnosti opasnost ne prijeti od legalnosti drzave. Zauzdavanju, pogotovo radio stanica, vise tezi politicko i ekonomsko podzemlje, stranke, radikalni kler i njegove pristalice. O tome najvise svjedoce stalni ataci na nezavisni radio "Studio 99", ili cak obustava rada radija "Vrhbosna".

Svojevremeno su se u ovom ratu ljudi sa tv i radio stanica najvise plasili ulicnih "vojski" i lokalnih serifa. Takvi su znali iz svojih baza povuci citavu cetu i upasti u radio ili televizijsku reziju da intervenisu sto im se nedovoljno pusta u program pjesma o njihovom omiljenom komandantu, ili sto nije u cjelosti procitano saopstenje njihove brigade. U tom periodu bezvlasca najgore je prosao "Radio M" kojem je mafija, prikrivena u jednoj od sarajevskih brigada, unistila kompletnu opremu. Razlog: radio je pored ovdje omiljenih pjesama u narodnoj obradi emitovao i nekoliko narodnih pjevaca iz Srbije. Ostali su mediji u gradu, plaseci se slicne sudbine, listom ostali nijemi na ovaj akt. Osim kratke vijesti nije se desilo ni komentar ni osuda. Tek nakon odobrenja Predsjednistva da se obuzdaju kriminalci u gradu, ovakvo "uredjivanje programa" pretalo je.

Zatim je uslijedila vec famozna odluka ministra obrazovanja i kulture o zabrani emitovanja muzike porijeklom iz agresorskih zemalja i izvodjaca koji su premjegli tamo. Glavnim je urednicima istom naredbom ostavljeno diskreciono pravo da domace izvodjace koji su napustili Sarajevo i otisli u pecalbu - pustaju ili ne. NAravno, naredbodavac bi najvise volio da se i njihova muzika dekretom izbaci. Cinjenica je, medjutim, da oko prvog dijela zabrane i nije bilo nekog velikog spora, jer se uglavnom, izuzev Djordja Balasevica koji se ovdje smatra simpatizerom Bosne, takva muzika vecinom i nije pustala u program. No, drugi dio odluke mnogi su shvatili promblematicnijim jer je izvodjacke svena u gradu opustjela. Kod muzickih grupa je tek pravi problem - dio grupe je tu, drugi negdje izvan.

Ipak, najveca medijska mure tek je na pomolu. Hrvatska demokratska zajednica, stranka na vlasti koja za sebe cak tvrdi da zastupa sve Hrvate, zatrazila je nakon gasenja radija "Vrhbosna" od strane drzave RTV podjelu imovine upravo drzavne radio-televizije, "jer Hrvati nisu zadovoljni kako su predstavljeni na televiziji". Njihovom zahtjevu na ruku ide i ustavno rjesenje o bosnjacko-hrvatskoj Federaciji po kojem je oblast televizije u nadleznosti kantona. Zvanicne vlasti a i novinarski, koliko-toliko visenacionalni sastav RTV BiH, protive se takvoj podjeli. Ako bi Hrvati odvojili svoj tv kanal, RTV BiH bi vjerovatno napustili i oni posljednji Hrvati i Srbi te bi zajednicka kuca tako definitivno postala - muslimanska.

Trenutno je, za razliku od radija i televizije, u stampi manje skandala. Pored dnevnih listova "Oslobodjenje" i "Vecernje novine", koji si namecu epitet "ratnih heroja", tokom rata nikla je gomila raznoraznih izdanja. Mada bi logicno bilo zakljuciti da je cista besmislica izdavati listove poput luksuznoga "Tenisa" jer u Sarajevu vise nema niti jednog teniskog igralista, no u ovom vec 900 dana okruzenom gradu mnoge su nelogicnosti postale dio svakodnevnog zivota. Ovdje se nedavno pojavio i strip BOSMEN

• bosanska verzija "Supermena". Bosmen, dakle, izuzetnom spretnoscu "sredjuje" cetnike dok njegova okolina uopste nije svjesna kakvog heroja ima. Uostalom, na kioscima jos jedino nema porno casopisa jer se takvi ovdje ne gledaju s odobravanjem. No, zato na ulicnim tezgama preprodavaca knjiga stari brojevi "Vruceg Kaja" ili "Erotike" planu kao halva.

Razlozi ovakvoj ekspanziji medija svakako su i liberalna mogucnost njihovog osnivanja i registrovanja, te mali troskovi rada zbog ratnih uslova. Papir se, uglavnom, dobija kao humanitarna pomoc, struja se ne placa, a novinari i drugi radnici uglavnom nemaju platu, ali imaju zato prizeljkivanu radnu obavezu. Za uslove rata, a propos ratnih rasporeda - vise nego dovoljno. No, kako nema medijskog trzista gomila listova koja se zacas pokrene isto se tako brzo i ugasi.

Mada listove i radio stanice mahom pokrece grupa novinara i audio-entuzijasta, cine to i univerzitetski profesori, uspjesni trgovci i pokoji svercer. Za jedne je to novinarski izazov, za druge dobar biznis, za trece rjesena radna obaveza ili UNPROFOR- ova kartica za avionske letove. Pluralizam medija u Sarajevu zazivio je tako tek u ratu, no nakon njega ostace tek najkvalitetniji i najbolji. Pojavom istinskog medijskog trzista mnogih cemo listova, srecom, biti oslobodjeni.

RADENKO UDOVICIC