DVOJEZICNOST KAO IZBEGLICKI PROBLEM

Izbjeglistvo nosi sa sobom brojne probleme vezane za najrazlicitija pod- rucja zivota ljudi.Na njih upozoravaju i pomazu ih rijesiti mnoge ustanove i pojedinci,na nivou opste ljudske ili strucne pomoci.Ukoliko izbjeglice borave u sredini u kojoj se govori drugim jezikom,pored ostalih veoma vazan postaje i problem jezika,odnosno problem snalazenja u dvojezickoj situaciji.

U dvojezicnim okolnostima trenutno se nalaze i bosanskohercegovacke iz- bjeglice u Sloveniji.Jezici kojima govore Bosanci i Slovenci su srodni,sest- rinski jezici.Njihovi korijeni su zajednicki pa je slicnost moguce uociti na svim nivoima - fonetskom,morfoloskom,sintaksickom i semantickom.Ipak,pored mnogih slicnosti, oni se i dovoljno razlikuju, da mozemo govoriti o dvojezic- nim okolnostima za bosanskohercegovacke izbjeglice.Na prvi pogled moze nam iz- gledati kao da se radi o strucnoj jezickoj raspravi,ali pitanje jezika nije samo pitanje jezicke struke; jezik je drzava,nacionalni identitet,licni iden- titet...Osim toga, jezik je osnovno sredstvo komunikacije.

U prvom periodu izbjeglickog boravka u Sloveniji pred djecom su stajale ogromne komunikacijske prepreke: nova sredina,drugi jezik,drugiobicaji,drugi nacin zivota.No,za teskoce pri uspostavljanju komunikacije u tom trenutku je- zik nije bio najvaznija prepreka.Vaznija prepreka bila je cinjenica da su okolnosti u kojima je do tada zivio veliki dio bosanske djece izbjeglica bile bitno drugacije od novih u kojima su se nenadno nasla. S vremenom ,djeca su
pocela da se privikavaju na novo i drugacije,uspostavila su kontakte izmedju sebe, a mnoga od njih su sklopila prijateljstva sa slovenackim vrsnjacima.U toj fazi pocinje da stupa na scenu problem znanja o svom jeziku i za njegovu upotrebu.Istovremeno je jezik nove okoline polako ulazio u djecje usi i tako se povecala potreba za komuniciranjem i na drugom jeziku.Sa slovenackim jezi- kom dolaze u kontakt svakodnevno, ali ga ne uce organizovano i sistematicno . Naime, djeca su tek posle dvije godine boravka u Sloveniji bila organizovano ukljucena u jedan kratak kurs slovenackog jezika.

Zbog nedovoljnog znanja slovenackog jezika,u komunikaciju djece na tom jziku uplicu se elementi maternjeg jezika.A zbog ne dovoljno stabilnog pozna- vanja svog jezika, drugi, znaci, slovenacki jezik utice na maternji jezik iz- bjeglicke djece.Ucenici zbog toga pocinju reducirati svoju komunikaciju.Odlu- cuju se za najjdenostavnije poruke, izbjegavaju teme koje nisu u stanju obli- kovati u poruku, mijenjaju znacenje poruke ili cak potpuno odustaju od stvaran- ja poruke.Pri govoru se pomazu gestama,izrazima lica, tempom govora, intonaci- jom i tim elementima dopunjavaju prazninu u poruci koju zele saopstiti.

Samo rijetki ucenici su dovoljno stabilni u poznavanju maternjeg jezi- ka i ne postoji opasnost da ce se njihova sposobnost komuniciranja smanjiti.
Ujedno, takvi ucenici lakse uce i drugi jezik,pravilnije ga upotrebljavaju i s vremenom pocinju ostvarivati uspjesnu komunikaciju i na tom drugom jeziku.

Za sada o tom problemunedovoljno brine i izbjeglice same kako i slove- nackevlasti.Iako se bosanskohercegovacke izbjeglice nalaze u drzavi ciji sta- novnici govore drugim jezikom,treba uciniti sve da sto bolje nauce svoj mater- nji jezik.I to bez obzira na to hoce li se vratiti svojim domovima u BIH ili ne.A jos posebno ako ostanu u Sloveniji moraju se angazirati u ucenju slove- nackog jezika.Znanje slovenackog ce im pomoci da lakse stupaju u kontakt s okolinom, da lakse prebrode vrijeme izgnanstva ali i da prosire svoja znanja i vidike.Osim toga,znanjem jezika drzave u kojoj boravi,covjek iskazuje posto- vanje i drzavi i njenim stanovnicima i njenom jeziku.Sve to za sada premalo brine tako izbjeglice kako i njihove domacine,iako moze imati veoma negativne posledice u daljoj buducnosti.

VANJA FILIPOVIC

p.s. Autor je uciteljica u osnovnoj skoli za izbjeglice u Ljubljani i autor

istrazivackog rada "Bilingvizam i komunikacijski proces - Komunikacijski problemi bosanske izbjeglicke djece u Sloveniji".