BILJESKE IZ BOSNE

ULICA BEZ SETACA

AIM SARAJEVO, 11.10.94. Pred silnim ratnim nevoljama sarajevske su vlasti ostavile, kao usputni ili posao za neku drugu priliku, promjenu naziva gradskih ulica. No, kada je i ta obaveza, tvrdi se pod pritiskom "narodnih masa", morala da se uradi na red su dosle poduge polemike u stilu

• zasto tako, sto ne ovako, sto da onaj ima ulicu a ovaj nema, da li samo mrtvi imaju na to pravo ili se moze ubaciti i pokoji ziv... Neke su gradske opstine, danas, vec zavrsile s tim poslom dok se u drugima jos raspravlja. Kako ce biti postarima da se snadju u novoj graskoj karti, nije jasno, jer ce jos dugo u ovaj grad paketi i pisma stizati pod ranijim nazivom ovdasnjih ulica.

No, jedna je ulica u gradu oko cijeg naziva niko nije stavljao primjedbu ili se bunio zbog ostavljenog "starog" imena. Vilsonovo setaliste, koje ide od Ulice fra Filipa Lastrica (ranije Josipa Sigismunda) do Vrbanje (ranije Branimira Cosica) opet se zove po

1. predsjedniku Sjedinjenih Americkih Drzava - Tomasu Vudrovu Vilsonu, za cijeg su vremena SAD 1917. objavile rat Njemackoj i naznacen kraj mocne Austro-Ugarske carevine.

Ta ista Austrougarska je pomenutu ulicu napravila, uredila i pustila u promet jos davne 1903. godine, nazvavsi je Kalajeva promenada prema imenu svog diplomate, politicira, ministra finansija i poglavara BiH - Benjaminu Kalaju. Nakon pada Austrougarske Kalajeva promenada, dakle, dobija naziv Vilsonova promenada, odnosno Vislonovo setaliste. Potom ce od 1941. do

1. godine Vilsonovo setaliste biti preinaceno u - Musoslinijevo! Naravno odmah po padu fasisticke ideologije posljednjeg imenitelja ovog setalista, ulica ce se jos jednom nazvati Vilsonovom. Komunizam ce je iznova prekrstiti 1960. godine, ovaj put u Omladinsko setaliste. Na koncu, po treci put, ova aleja postaje Vilsonovo setaliste.

To bi, ukratko, bilo nesto poput sluzbene biografije pomenute aleje iz koje bi se mogao napraviti sasvim dobar istorijski separat o sudbini Bosne i Hercegovine i njena glavnog grada. Zapravo, dale bi se iz ovoga sloziti razne dosjetke ili sentence tipa "nicija nije do zore sjala", preko onih koje bi pocivale na cinjenici da je gospodin cije ime po treci put ulica nosi bio osnivac Lige naroda (sadasnjih UN prisutnih evo na ovim prostorima u raznolikim prilikama i neprilikama), pa do onih koje bi se pozabavile danasnjim odnosima bivsih okupatora i drzave BiH.

Bilo kako bilo, ova promenada naziva kod Sarajlija nema ama bas nikakvo istorijsko znacenje. U najboljem slucaju ono je minimalno, na razini dobro informisanih gradjana. Ali, postoji zato ono drugo, maksimalno, znacenje ovog setalista - sentimentalno! Tu je, pokraj njihove Miljacke, kuda se pruza setaliste, u aleji lipa, u polusjeni gradskih svjetiljki, zaceto na hiljade ljubavi. Zakazano milijun sastanaka. Podjeljena milijarda poljubaca. A lipe su rasle od uzdaha i njeznih rijeci. Tako je to oduvjek bilo, pa su o ovom mjestu ljubavi pjesnici o tome nasiroko pripovijedali. Oko novo-starog naziva Vilsonovog setalista bez i jednog glasa protiv slozili su se babe i djede, mame i tate, sinovi i kceri sarajevske. Sentimentalno vezane generacije i generacije ovog grada nisu posegnule ni za kakvim stranackim, nacionalnim, vjerskim "prisvajanjem" Aleje Uzdaha.

Otkako je poceo nesretni rat, ovom ulicom niko ne prolazi drzeci se za ruke. S jedne i s druge strane Miljacke iskopani su rovovi i transeje jer Miljacka, kao, treba da razdvaja isti grad na dva vojno neprijateljska dijela. Tek pokoji ljuti i odvazni ratnik oprezno se provuce Visonovim setalistem stiscuci u rukama ubojito oruzje umjesto necije druge ruke. Pucnji vladaju umjesto poljubaca, vojnicke cokule odzvanjaju umjesto visokoh potpetica, lisce pada po razvalimana umjesto ramenima zaljubljenih.

Neizvjesno je kada ce Vilsonovo setaliste ponovo prigrliti zaljubljene setace stisnutih ruku. Danasnji cetrnaestogodisnjaci tvrde da ce oni tamo sigurno stici jer njihov je red. Nije jos samo jasno da li je to optimisticka ili pesimisticka vijest?

MILAN ANDRIC