ALBANCI U SARAJEVU
PROBLEMI ISTI KAO U SVIH GRADJANA OPKOLJENOG GRADA
AIM SARAJEVO, 8.10.94. U Sarajevu je prije ovog krvavog rata zivjelo oko 10.000 Albanaca, mahom muslimanske a znatno manje katolicke vjeroispovjesti. Danas u ovom gradu zivi oko 8.000 Albanaca, a sami tvrde da je od broja onih koji su napustili grad najvise porijeklom iz zapadne Makednonije pa su se tamo i vratili, dok je manji broj s Kosova otisao, ali u zemlje zapadne Evrope. Za razliku od drugih nekonstitutivnih naroda BiH (Slovenaca, Makedonaca, Jevreja) Albanci nisu organizovano napustali Sarajevo te je brojka onih koji su ratno Sarajevo zamjenili za neko sigurnije utociste medju pripadnicima ovog naroda daleko najmanja. Naime, Albanci su Sarajevo napustali prevashodno individualno i, cinjenica je, mnogo teze od drugih. Jedan od razloga za to je prijetnja cetnickog generala Mladica koji je sa paljanske televizije porucio da niti jedan Albanac nece iz Sarajeva ziv izaci i da im je bolje da to i ne pokusavaju, pa cak ni da se pojedinacno nadju u nekom od konvoja koji napusta grad.
Zivot Albanaca u opkoljenom gradu licio je na zivote svih Sarajlija razapetih izmedju zelje i mogucnosti prezivljavanja. No, politicko organizovanje sarajevskih Albanaca naislo je na svojevrsnu prepreku kod ovdasnjih vlasti. Demokratski savez Albanaca, osnovan jos 1990. godine kada i vecina drugih bh. stranaka ali bez ucesca na izborima te time i bez mogucnosti eventualnog ukljucivanja u parlamentarni zivot BiH,, pocetkom rata morao je obustaviti svoj rad. "Na prvo nase trazenje od ministarstva odbrane da, kao i ostale politicke organizacije, dobijemo odobrenje za nastavak rada u ratnim uslovima, dobili smo negativan odgovor", rijeci su potpredsjednika DSA Fazlia Halilaja. Naime, dozvolu za daljnji rad politicki organizovani Albanci u Sarajevu dobijaju tek 1993. govine nakon razgovora s A. Izetbegovicem i H. Silajdzicem na kojem su predstavnici DSA insistirali. Inace, neposredan povod za sam razgovor bio je upad u prostorije Saveza od strane vojnika ozloglasenog gradskog samovoljnika Cace, te odvodjenje na kopanje rovova Muharema Zejnullaha, tadasnjeg predsjednika DSA, Nasera Miftarija, sadasnjeg predsjednika, i potpredsjednika Halilija.
Bivsi predsjednik Zejnullahu ostace zapamcen u sarajevskoj javnosti po istupu ipred zgrade Skupstine BiH, 5. aprila 92, dan uoci izbijanja rata u gradu. Tada je pred mnogobrojnim Sarajlijama pozvao sve Albance koji su se jos nalazili u redovima JA da istupe iz te formacije i prikljuce se snagama teriotijalne odbrane, preteci armije BiH u odbrani od agresije, te da svi Albanci, privatni poduzetnici, na materijalni ili bilo kakav drugi nacin pomognu odbrambene snage BiH. Nakon ovog govora Zejnullahu svakodnevno prima prijetece telefonske pozive sve dok ga granata, koja je pala pred njegovu kucu, nije tesko ranila i prisilno udaljila iz DSA i Sarajeva. Sada obavlja funkciju otpravnika poslova u ambasadi BiH u Albaniji.
Sarajevski Albanci se i danas nalaze u redovima Armije BiH. Samo u gradskom korpusu ih je oko 600. Jedan od njih je zamjenik komandanta korpusa i mada su mogli, pozivajuci se na strano drzavljanstvo, izbjeci vojnu obavezu, Albanci su ostali i bore se. Zalosne ratne brojke nisu mimoisle ni ovaj narod - u redovima Armije BiH poginula su 164 Albanca braneci i svoju drzavu Bosnu i Hercegovinu, 86 civila je usmrceno u svakodnevnom sarajevskom granatiranju a 107 ih je ranjeno. Sedmoro se vode kao nestali, no pretpostavlja se da su zatvoreni u cetnickim zatvorima, lociranim u neposrednoj blizini Sarajeva.
Nedavno su se celnici Demokrastkog saveza Albanaca susreli s gospodinom Napoleonom Rasijem, ambasadorom Republike albanije u RBiH, prilikom njegova posjeta sarajevu i predaje akreditiva predsjedniku Predsjednistva BiH. Otvaranje ambasade Albanije u Sarajevu doprinjet ce, vjeruje se u DSA, aktivnosti Saveza na mnogo konkretniji nacin i daleko visem instutucionalnom nivou. Sadasnji rad DSA svodi se, zapravo, na zahtjeve koji dolaze iz Predsjednistva republike ili ministarstva inostranih poslova BiH. Naravno, u okviru Saveza djeluje i Klub Albanaca koji u Sarajevu postoji vec punih 27 godina i koji je u ratu predstavljao utjehu i potporu mnogim sunarodnjacima napacenog grada. "Bajram Curri", kako se Klub oduvjek zove, samofinanciraju njegovi clanovi a u svrhu njegovanja albanske kulture, jezika, obicaja i tradicije u ratu je organizovao kurs albanskog jezika, koji mnogi sarajevski Albanci zapravo i ne znaju. Humanitarna organizacija "Dielli" pomaze sarajlijama koliko moze, no njene su mogucnosti zbog visegodisnje opsade grada vise nego skromne.
Svoju aktivnost clanovi Kluba Albanaca razvili su i u Kulturno umjetnickom drustvu pod istim imenom "B. Curri". Drustvo je pod direktnom palicom gospodina Halima Kosia, sarajevskog kompozitora od renomea, inace angazovanog u Narodnom pozoristu. Zahvaljujuci njegovom entuzijazmu KUD "B. Curri" okupio je mlade sarajevske Albance koji su 28. novembra prosle godine obiljezili Dan samostalnosti Albanije, te nedavnu godisnjicu UBA-e Internacional. UBA Internacional je Udruzenje Bosnjaka i Albanaca, osnovano u Sarajevu, ciji je prevashodan cilj zblizavanje ova dva naroda, zajednicko njegovanje obicaja, kulture i tradicije, a kao direktna posljedica rada ovog udruzenja je i Internacionalni ured za ekonomsku i privrednu saradnju RBiH i Albanije.
"Nazalost, trenutno nemamo sredstava za pokretanje vlastite radio stanice, kaze za AIM gopsodin Fazli Halilaj. "Radio Hayat nam je izasao u susret te svakog petka u polusatnom terminu emituju program na albanskom jeziku. No, vjerujemo da smo dobro informisani i o svim zbivanjima izvan BiH, pogotovo na Kosovu jer imamo mogucnost da slusamo i Radio Tiranu. Inace, domet rada DSA je u ovom momentu ogranicen jer je grad u blokadi. Mogucnosti su nam veoma male te, primjerice, pomoc za porodice poginulih boraca prikupljamo sami izmedju sebe. Ono sto svi Albanci u Sarajevu zele je da se ovo zlo vec jednom zavrsi i da pocnemo normalno zivjeti i raditi. No, da bi doslo do mira moramo cvrsto drzati palceve nasoj Armiji jer je ona jedini garant slobode BiH. Albanski je narod, mozda, za razliku od drugih znao vec u prvim danima agresije na BiH sta znace tenkovi i kakve donose strahote jer su Albanci dozivjeli ulazak tenkova u Pristinu i ubijanje civila na gradskim ulicama. Mi smo i sada zabrinuti za nase familije na Kosovu i smatramo da je dobro sto se kosovsko pitanje rjesava politickim putem, uz pomoc medjunarodne zajdenice. Ja ovo govorim iz svoje perspektive covjeka koji je prozivio sarajevsku golgotu. Ali, i ostajem ovdje", kategorican je Halilaj.
Spominjanje Albanaca u Sarajevu ne moze mimoici ime Alrizaha Gasija, novinara, pjesnika, clana Udruzenja pisaca BiH. Na Otvorenom programu Radija BiH, ime njihova urednika Gasija postalo je sinonim otpora zlu koje se srucilo na ovu ponosnu zemlju, i glas koji 24 sata dnevno u svijet salje vijesti o dogadjajima iz sarajevskog pakla. Jedan drugi Albanac iz iste branse, Sulejman Klokoci, nekadasnji snimatelj Yutela, jedini je clan yutelovske ekipe, koji je ostao u Sarajevu i nastavio s radom na ovdasnjoj televiziji. Svi ostali Milicevi "mirotvorci" nestali su s prvim granatama iz ovog grada, slicno samom prevrtljivom G. Milicu.
No, svaka prica o sarajevskim Albancima u ratu pocinje i zavrsava tamo gdje i prica svakog drugog Sarajlije, prezivjelog u nevidjenom ubijanju grada. Granate, snajperi, glad, zima, bespomocnost - zajednicki su sinonimi za muke svih gradskih sapatnika u kojima nacija i vjera uistinu igraju sporednu ulogu. No, ovdasnji su Albanci ostalim Sarajlijama ipak uprilicili prve radosti u ratu, mozda cak i nagovjestili njegov skori kraj. Naime, da se Sarajevo budi iz krvavog ratnog sna nisu ovdasnjim izgladnjelim gradjanima nagovjestili ni sporazumi, ni dogovori, ni prekidi vatre ili Unproforci. Vec naprotiv - prve otvorene slasticarne, burekdzinice i cevapcinice u gradu. Imena vlasnika, predratna, albanska!
MIRSADA BOSNO