SRBI I SRBIJANCI

Krajina, sama na svijetu

,AIM, Beograd, 7.10.94. Dokoni penzioneri, izbjeglice, poneki ratni veteran i invalid, sverceri, dileri devizama, nezadovoljni nacionalni opozicionari po stranackom zadatku, malobrojni aktivisti humanitarnih organizacija i Mihajlo Kertez Bracika, direktor savezne Uprave carina, jos su jedini u Srbiji koje stvarno zanima sto se desava u Krajini. Svi ostali, u slucaju napada povremenog voajerizma, svoju sklonost mogu zadovoljiti na stranici sedam "Politike" rezerviranoj za vijesti sa cjelokupnog podrucija bivse Jugoslavije. Ne treba, ipak, previse biti strog; postoji velik interes u Beogradu za benkovacko vino (dinar i pol litra, ambalaza vlastita) veoma podesnog za nastupajucu sezonu slava.

AUTO-PUT: Prekidanje ekonomske i vojne pomoci bosanskim Srbima iz SR Jugoslavije izazvalo je konfuziju u Krajini. Dvije stvari nisu bile jasne; radi li se uistinu o stvarnom, a ne fingiranom raskolu izmedju Beograda i Pala i da li je na redu potpuna promjena dosadasnje srpske politike. Zaustavljene kolone kamiona u Sremskoj Raci i dolazak medjunarodnih promatraca na Drinu uvjereli su ih da je sukob stvaran, a glatko odbijanje Slobodana Milosevica posrednicko - pomiriteljske misije Mile Martica, pokazalo im je da sve ono sto je u medjusrpskim odnosima vrijedilo, vise ne vrijedi. Istina, i dalje stoji da predsjednik Srbije zeli izvuci najvise sto moze iz politike koju je vodio predhodnih godina, ali je jos odlucniji da ukloni sve sto mu stoji na putu kako bi se ratosiljao sankcija. Nikakvom cudjenju, zato, nema mjesta sto je Kertes kad je posumnjao da bosanski Srbi reketiraju krajiske kamione kroz koridor, odnosno da se snadbdjevaju preko papira krajiskih poduzece, jednostavno zabranio bilo kakav izvoz u Krajinu iz uzev humanitarne pomoci.

Otvaranje i demilitarizacija auto- puta, na osnovu tog poteze, cini se da je postalo iskljucivo pitanje vremena posto je snadbdjevanje na drugi nacin nerjesivo; ne postoje garancije sa Pala o spremnosti promjene dosadasnje prakse prihvatljive za Beograd. Hrvatska bi tako, u skladu sa Vensovim planom, dobila slobodan promet preko Okucana, a Krajina pravo na konvoje (ukljucujuci i civilni saobracaj) pod kontrolom Unprofora. Izvjesni o vdasnji diplomati smatraju da je takvo rjesenje vec dogovereno izmedju Beograda i Zagreba.

FAVORITI: Netasice zavladale u Kninu uslijed Kertesove revnosti, Martic je prokomentirao da ce "ovakva situacija gurnuti Republiku Srpsku Krajinu u narucje Hrvatskoj". Zaista kako da se sad postave krajiski lideri? Da li da se solidiziraju sa dr Radovanom Karadzicem u nadi da ce Milosevic pod pritiskom nacionalne opzicije i crkve kad-tad morati popustiti ili da prihvate novu realnost i prilagode joj svoje ciljeve. Vec po obicaju, oni su se podjelili, ali po prvi put ne onako kako bi se dalo ocekivati. Naime, ako nije bilo sumnje da ce tamosnji radikali ostati lojalni svom lideru dr Vojislavu Seselju i trazti ujedinjenje Krajine sa bosnskim Srbima bez cekanja i bez ikakvih obzira, iznenadjenje predstavlja Marticev prilazak njima, odnosno zblizavanje Milana Babica sa krajiskim premijerom Borislavom Mikelicem. O cemu je rijec?

Martic je, po svoj prilici, povjerovao u sve sto mu je govoreno za vrijeme predizborne kampanje u Krajini pocetkom godine kada je Milosevic nastojao da pokaze medjunarodnoj zajednici da je jedino njegova vlast medju vascjelim srpstvom neupitna i tako iznudi zeljene ustupke. Srcem, dusom i brkovima krajiski predsjednik je stao uz predstavljenu mu opciju da ce strategijom ratnog ili poluratnog iznurivanja Muslimani ili Hrvati ipak odustati od svojih ciljeva, ali samo ukoliko se bez pogovora bude slusao Beograd. Promjenom situacije, Martic je izgubio kompas. Nedorastao slozenijoj politici okrenuo se Palama odakle sada ocekuje pomoc kao u "stara dobra vremena", zaboravljajuci da su dr Karadzic i njegovi jedva u stanju da sebi pomognu. Jednostavno, on je covjek ciji je rok upotrebe u politici odavno istekao i kao takav vise nikom nije zanimljiv; dovoljno svjedoci da njegov nedavni sastanak sa Milosevicem u kom je bezuspjesno moljakao ukidanje unutarsrps kog embarga, nije ni protokolarno zabiljezen u Beogradu. Sasvim drugacije stoje stvari sa Babicem. Za razliku od Martica, nakon sukoba sa Milosevicem oko prihvatanja Vensovog plana imao je dosta vremena da shvati kako ovog zanima iskljucivo osobna vlast. Evoluirao kao politicar, zakljucio je da je proslo vrijeme kada se zbog srbijanske unutrasnjopoliticke scene moglo uspjesno prijetiti ponovnim uvlacenjem u rat i da sada nastupa period diplomatsko-politickog tvrdjenja pazara. Ovo tim vise sto se cini da je pod pritiscima medjunarodne zajednice rat u Hrvatskoj ipak lokaliziran i pod kontrolom. Dr Karadzic Babica ne zanima; ako Milosevic moze trgovati Krajinom sa dr Franjom Tudjmanom, zasto lider bosanskih Srba ne bi mogao dogovarati ustupke u BiH sa Hercegovcima na istim principima. Konacno i srbijanskom predsjedniku, ako ni zbog cega drugog ono radi sirenja vanjskopolitickog manevarskog prostora, treba Babic kao politicar koji se u medjuvremeno zaista osamostalio. Neizvjesno, medjutim i dalje ostaje kako ce se zavrsiti medjusrpski raskol. Bezbroj isprepletenih faktora je u igri - od brzina ublazavanja sankcija, preko tijeka rata u BiH, ponovne mogucnosti izbijanja hiperinflacije, do Kosova - kojim se mogu okoristiti obje sukobljene strane. Jedno je, ipak, izvjesno. Krajina i u tom kontekstu, nikom vise nije interesnta.

Philip Schwarm