HRVATSKA NARKOMANSKA METROPOLA

AIM, SPLIT, 30.9.1994. U ne bas posjeceni restoran "Delfin" u Splitu, na Bacvicama, koji je Splicanima bio poznat kao "depadansa Doma JNA", znaju svratiti policajci iz obliznje Druge stanice, vjernici poslije mise u susjednoj Gospi od Pojisana, a i gradski vijecnici koji u istoj zgradi, u Gradskoj dvorani, odrzavaju svoje skupove. Ipak, najredovitiji "gosti" su narkomani koji tamo provedu vise vremena nego konobari jedne smjene, a konzumiraju najcesce vodu. Ona slijedi, umjesto bevande, poslije "suta" u sanitarnim prostorijama "Delfina" koje su donedavno - iz preventivnih razloga - bile osvijetljene plavicastim mlijecnim svijetlom koje je otezavalo pronalazenje vene. Sad je taj prostor uobicajeno osvjetljen, i mladi nesretnici se drogiraju pod "bijelim" svijetlom. Oni koji bi se trebali pobrinuti za njih, odnosno koji s malo uspjeha brinu, u "Delfinu" popiju svoje pice i nastave dalje. Na pristojnije mjesto.

S razglasa u "Delfinu" moze se cuti i "Kuzma & Shaka Zulu", novi kantautorski dvojac splitske stvarnosti koji vrti upzoravajuce stvari s otklonom od vedrih boja Mediterana Olivera Dragojevica, ili glasnog rodoljublja Mise Kovaca. Oni, izmedju ostalog, pjevaju: "...U autobusu mi jedna mala zavrsila u krilu/kad sam bolje pogleda pukla se u zilu". Junakinja pjesme tek je jedna od 3.000 policijski registriranih splitskih narkomana. Dobri poznavatelji problema kazu da taj vrh ledene sante valja pomnoziti s pet i dobit cemo cifru od 15.000 narkomana. Medju njima, po istoj metodologiji, nalazi se i 5.000 ovisnika o heroinu koji se, kao "mala" - "puknu u zilu".

Split je hrvatska narkomanska metropola - dok je u Splitu tri tisuce registriranih narkomana, u nekoliko puta vecem Zagrebu tek ih je 1.500. Po podatku od prije tri godine u Splitu je metadonskim programom lijeceno 400 ovisnika o heroinu, a u po mnogo cemu slicnoj Rijeci lijeceno ih je tek 20! To su stari podaci koji sluze za usporedbu, a posljednji izvjestaj drzavne komisije za suzbijanje stetnih opojnih droga upozorava da je - ne samo u Splitu, nego i u Hrvatskoj - doslo do alarmantnog porasta narkomanije. Prema izvjestaju, u odnosu na prethodnu godinu broj konzumenata droge porastao je za cetiri puta. Predsjednik te komisije dr. Slavko Sakoman tvrdi da je Hrvatska po broju narkomana u odnosu na stanovnistvo prva medju svim evropskim zemljama bivseg komunizma. Prema policijskim izvorima evidentirano je oko 10.000 tezih narkomana, od cega ih se lijeci svega cetiri tisuce. Jasno, mnogo veci broj je neevidentiranih, ali i buducih narkomana. To zabrinjavajuce upozorenje izrice Tomislav Stanic, glavni inspektor za droge u Ministarstvu unutrasnjih poslova RH koji tvrdi da zbog sve jace inflitracije narkomafije u Istocnu Evropu - narkomanski boom tek slijedi.

Potvrda zlih slutnji nadje se i u crnim kronikama: polovicom mjeseca dvojica hrvatskih pomoraca uhvaceni su na Kreti s derutnim brodicem i tovarom od pet i po tona hasisa. Ciljna luka je bila Koper. Prodor narkomafije na veliko trziste Istocne Evrope je logican sa stajalista tog "biznisa". A da narkomanski biznis nema ogranicenja svjedoci iskustvo iz Dubrovnika. Tamo je, kazu upuceni, za vrijeme opsade Grada jedino droga pojeftinila. Rat je i inace pogodovao sirenju droge i zbog stresova, osjecaja beznadja, ali i zbog ukupnih uvjeta slabljenja drustvene kontrole sto pogoduje porastu raznih oblika kriminala.

Rat je prekinuo, pogoto oko Splita, i inicijative organiziranja komuna za lijecenje narkomana, kojih, inace, u Evropi ima na tisuce. Prva je bila pokrenuta u Cisti Velikoj kod Imotskog u organizaciji sestre Bernardice Juretic, poznatog borca protiv narkomanije, a po uzoru na talijanske komune "Zajednica susreta". Poslije razlaza komune u ljeto 1991. ona je danas obnovljena. Rat je prekinuo i samoorganiziranje kastelanskih narkomana u bivsem kampu izvidjaca iz Nisa pokraj splitskog aerodroma. "Druzba sv. Bare", tako su se zvali, razisla se kad je pocela pucnjava oko splitskog aerodroma, a njihov vodja Ivica Dzolic-Dzola poginuo je kao hrvatski vojnik na brdu Tmor kod Slanog. Nesumnjivi antijunak kastelanskih ulica je govorio: "Ljude je tesko promijeniti. Mi ovdje idemo da promijenimo sredinu. Da vise nema heroina. Mi smo ga donijeli, mi cemo ga i ukloniti".

Danas su u Hrvatskoj svega dvije narkomanske komune. Njima se priklanja i dr. Mijo Milas koji tvrdi da je bolnicko lijecenje vrlo skupo i neefikasno, pa i medicinski strucnjaci sve vise daju prednost terapeutskim zajednicama i komunama.

Prevencija? Ona je najbolji lijek ali i u bogatijim i organiziranijim drustvima ne daje odgovarajuce rezultate. Ali drugacije se ne moze. Dr. Slavko Sakoman istice nuznost sto hitnijeg donesenja nacionalnog programa za suzbijanje droge. Posebno u skolama, jer istrazivanje pokazuje da gotovo 85 posto ovisnika prvi put dolaze u dodir s drogom sa 14 ili 15 godina. Dr. Miroslav Mrass iz Splita ide i dalje - on tvrdi da s edukacijom u cilju prevencije treba poceti jos s mladim bracnim parovima. Jesu li roditelji kljucna karika?

• "Covjek zeli vjerovati da moze imati povjerenje u svoje dijete." - kaze jedan otac - "Covjek ne zeli vjerovati da ce ono lagati, varati i krasti". Majka djevojke koja se nalazi u Caviu, narkomanskoj komuni u blizini Rima, u svom stanu na splitskom Sucidru, jednom od kvartova zahvacenih narkomanijom, kaze: "Najvise smo, mozda, mi krivi. Kad primjetite da je dijete narkoman budi se bolesna nada da ce ipak prestati, da ce biti bolje. To je najgore od svega, nema tu povratka, to je uvijek samo gore i gore. Nisam mogla prihvatiti cinjenicu da je moja jedinica, moj ponos, tako pala". Ona zivi u strahu od zvona, od povratka kcerke iz komune u kojoj se zivi po pravilima Franjevackog reda iz 1357. godine. "Svaka vijest da se netko od njih vratio s tog kriznog puta za mene je ubod ledenog noza. Mjesecima sanjam kako ja zazvonilo zvono i kako se moja jedinica pojavila na vratima. Znam, ako se vrati, ako odustane, da je i meni kraj. Njena sredina je prokletstvo, znam da nece izdrzati, da ce poceti iznova".

I krug se nastavlja. Ne i zatvara, jer drustvo "njihove krugove" remeti slabasnim intervencijama. Od pokusaja izlijecenja do policijskih akcija. Hrvatski ministar unutrasnjih poslova Ivan Jarnjak iznio je podatak da je ove godine u Hrvatskoj zaplijenjeno osam kilograma kokaina i devet kilograma heroina. Upuceni kazu da bi zaplijenjeni heroin samo za splitsko trziste, uz dodatna miksanja sa secerom i drugim tvarima, bio dostatan za mjesec i po dana. Mnogo vece kolicine od zaplijenjenih, naravno, dodju do narkomana. Ako policija i uspije razbiti neki lanac - nicu novi. Jer u pitanju je veliki narkobiznis: kilogram heroina koji se negdje u Turskoj nabavi za 100.000 njemackih maraka na hrvatskom trzistu, poslije niza preprodaja i miksanja, dostize osam puta vecu cijenu.

Ministar Jarnjak je naveo da je i pet osoba ove godine izgubilo zivot od prekomjernog uzivanja droge. Ivica Dzolic Dzola je govorio: "U dilerskom lancu svi moraju zaraditi - netko dozu, netko novac. Dok se proda zadnjemu, doza se stalno razvodnjava. Na kraju se dogodi da netko ustrca samo bijeli prah koji nema gotovo ni zrno heroina. A znas kako je to: citav dan si trazio novac, tko zna sto si sve ucinio da bi ga nasao i onda ga kupis, puknes se a ono nista. Ubio bi ga u tom trenutku, sigurno bi ga ubio da ga nadjes. Ne znas sto je gore: da naletis na pravu dozu koja te moze odvesti u komu ili da pucas u prazno".

Od cistog heroina se umire brzo, od razblazenog polako. Zrtvama droge valja pridodati samoubojstva, saobracajne nesrece, ubojstva, druge bolesti... Splitski lijecnik dr. Borben Uglesic podsjeca na svjetske statistike prema kojima "staz" heroinomana traje od devet do dvanaest godina i zavrsava smrcu. Za to vrijeme jedan od heroinomana u pakleni krug uvuce jos osam do devet novih ovisnika.

Dio te stravicne ovisnosti moze se sresti u splitskom restoranu "Delfin". I dio paklene sviknutosti: policajaca koji tamo dodju na marendu, opcinskih vijecnika koji u pauzama dodju popiti svoj espresso... Ravnodusnost pogadja premda je moguce da je majka sticenice komune u Caviu u pravu: "Vjerujte, nitko njima ne moze pomoci ako to nije njihova odluka. Bez njihove odluke sve je zavaravanje".

GORAN VEZIC