TOTALITARIZAM NA PROSTORU BIH

QVO VADIS BOSNO?

AIM SARAJEVO, 27.09.94. Niti su svi Bosnjaci Muslimani clanovi Stranke demokratske akcije, niti svi Hrvati clanovi Hrvatske demokratske zajednice. O ostalim narodima koji zive na slobodnim prostorima Bosne i Hercegovine da se i ne govori. Pa, ipak, kako vrijeme odmice, postaje sve jasnije i drasticnije da su upravo ove dvije stranke uzele za sebe neprikosnoveno pravo da zastupaju interese ova dva naroda, da kreiraju i odredjuju ukupan politicki zivot u Bosni i Hercegovini. Dvije vladajuce stranke postaju tako sve vise dvije strahovladajuce stranke, guseci opoziciju i ionako krhke zacetnike demokratije. Sloboda je data samo njihovim istomisljenicima, pa mozda nije daleko trenutak kada ce se svi nepripadnici ovih stranaka jednostavno proglasavati neprijateljima zemlje.

"Vise nikakve dileme nema da rukovodstva SDA i HDZ grade koncept jednopartijskih nacionalnih feuda u kojima ne samo da nema mjesta za pripadnike drugih naroda, nego i za sve neistomisljenike", rijeci su Sejfudina Tokica potpredsjednika najjace opozizione stranke u BiH, Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata, koji svoju tvrdnju podkrepljuje cinom uklanjanja svih direktora u sarajevskoj privredi koji svoju podobnost nisu potvrdili clanstvom u SDA, javnim uvodjenjem cenzure u bh. medije te potpunim izjednacavanjem drzave i stranackog rukovodstva. No, Tokic dalje nastavlja: "U mnogome ovakvoj situaciji su, nazalost, doprinjeli i neke, takozvane, opozicijske stranke ciji predstavnici sjede u Predsjednistvu i Vladi BiH".

Opsta je ocjena da se rad politickih opozicionih stranaka na podrucju koje kontrolise Armija BiH odvija se uz niz poteskoca, sikaniranja i maltretiranja. Primjera radi, u desetak mjesta srednje Bosne pripadnicima Socijaldemokratske partije oduzete su vlastite prostorije i onemogucen rad, u Lukavcu kraj Tuzle predsjednik tamosnjeg SDP-a pozivan je na mupovska saslusanja zato sto u kancelariji drzi Titovu sliku, iako su clanovi i ove stranke dali ogroman doprinos odbrani Sarajeva i republike.

Jos teza je situacija na podrucju koje kontrolise Hrvatsko vijece obrane. Ovdje je onemogucen rad svim strankama izuzev Hrvatske demokratske zajednice, pa cak i onima koje takodje imaju nacionalni predznak poput Hrvatske seljacke stranke ili Hrvatske stranke prava. Ne dopusta se rad ni Hrvatskog narodnog vijeca, a o strankama gradjanskih opredjeljenja da se i ne govori. Monopol na iskazivanje interesa svih gradjana Bosne i Hercegovine SDA i HDZ ovih dana najsnaznije demonstriraju na najkrupnijem pitanju drzave, implementaciji vasingtonskog sporazuma, odnosno provodjenja Ustava federacije. S obzirom da ovaj proces ne ide kako je zamisljeno, stvar su u svoje ruke uzeli celnici ove dvije stranke - oni odredjuju rokove za formiranje Opstinskih vijeca i organe kantona, predvidjaju sankcije, sastaju se i zakljucuju. Predstavnici drugih stranaka, naravno, za njih i ne postoje. One se, pak, oglasavaju saopstenjima, protestima i ukazivanjem na propuste pri sve slabije posjecenim konferencijama za stampu, no njihov glas niti se cuje niti postuje.

"Mi smo potpuno suspendirani i onemoguceno nam je normalno politicko djelovanje. Na primjer, kada se birala gradska vlada Mostara nije konsultovana nijedna druga politicka stranka osim SDA i HDZ. Najveci paradoks je da u pojedinim mjestima SDA i HDZ, kao po nekom prirodnom pravu, za sebe uzimaju mandate koje je na lokalnim izborima dobila Srpska demokratska stranka. U izborima za opstineske organe vlasti, posebno sada na nivou kantona, u toku je reafirmacija saveza izmedju dvije nacionalne stranke, cak i u regijama poput tuzlanske gdje je HDZ bio ugasio svoju djelatnost", tvrdi Nijaz Durakovic, predsjednik SDP-a, a istovremeno cak i clan Predsjednistva RBiH, dodajuci da su oni inicirali raspravu o ovome na Predsjednistvu i Skupstini. Sta ce od toga biti, vidjecemo...

Jos ostriji u ocjeni je predsjednik Republikanske stranke, odnosno jos jedan clan Predsjednistva RBiH, Stjepan Kljuic. On za AIM izmedju ostalog kaze: "Potpisivanjem vosingtonskog sporazuma napravljeno je nekoliko pogresaka, nisu ozvanicena pravila igre, zapravo nije precizirano tko moze implementirati ugovor. Mislim da je u tome najveca greska Alije Izetbegovica. Naime, on je prihvatio HDZ kao ekskluzivnog partnera sa hrvatske strane iako je HDZ najmanje ucinio da doje do mira. I Tudjman i HDZ su potpisali ugovor pod pritiskom Amerike a ne vlastitom voljom. I umjesto da se tada udalje svi koji su uzrokovali i provodili rat, oni se postavljaju kao glavni protagonisti federalnog ugovora, oni sada treba da provode mir, sto je naravno nemoguce. Vosingtonski sporazum sveden je na ugovor dvije stranacke oligarhije koje njime zele dvije stvari - da se odrze na vlasti i da budu ekskluzivni reprezentanti dva naroda", tvrdi novi opozicionar Kljuic.

Slicno misljenje dijeli i potpredsjednik Liberalne bosnjacke organizacije Salih Foco: "HDZ i SDA su svojom nacionalnom politikom dovele do sukoba izmedju Hrvata i Bosnjaka, i postojeci kadrovi nemaju legalitet niti povjerenje da uspostavljaju i realizuju duh vasingtonskog sporazuma. Zato su potrebni novi ljudi neoptereceni prosloscu i pogubnom politikom, potrebni su novi izbori kako bi se istinski utvrdio legitimitet svake stranke i njenog vodstva". I prema misljenju Liberalne stranke provodjenje vasingtonskog sporazuma ide sporo i tesko, kako zbog manjkavosti samog dokumenta, tako isto i sto su ekskluzivno pravo na njegovo provodjenje preuzele stranke SDA i HDZ, a ne drzavni organi.

TAko govore predstavnici bosansko-hercegovacke opozicije. Ali, za ukupno stanje u Bosni i Hercegovini i na njihovu dusu se mogu staviti mnoge zamjerke. Njen ujedinjeni glas se po pravilu do sada nije cuo, ona je i sama razjedinjena, usitnjena, cesto naceta nacionalistickim virusom ili pak borbom i gorucom zeljom da ima (ponovo) vlast. U parlamentu, koji se ionako rijetko sastaje, zajednickih nastupa nije ni bilo. Takodje, kod jednog dijela opozicionih stranaka do sada nije izvrsena radikalnija distinkcija od postojece vlasti, formulisana alternativna politika gradjanskog koncepta koja bi za sebe pridobila siri krug stanovnistva svih nacija. Propuste opozicije, njenu slabost i nemoc, znale su uveliko da iskoriste dvije vladajuce stranke, nametnu svoju politiku u svim sferama zivota, koja je cesto daleko od civilizacijskih normi a sve blize dvostranackom totalitarizam. Svijet, pa ma ko zbog toga bio pogodjen, to uvidja i zna te se ne treba cuditi sto medjunarodni ugled Bosne i Hercegovine u posljednje vrijeme znatno opada, sto je interesovanja i podrske sve manje, a sto se sve vise ukazuje na drasticne povrede ljudskih prava, gradjanskih i demokratskih sloboda.

Na kraju teksta, tek, pitanje iz naslova: Qvo vadis Bosno?

MLADEN PAUNOVIC