BURA U CASI VODE

Hrvatska opozicija se nakon gotovo cetiri mjeseca bojkota vratila u parlament. Povratak se doima kao poraz opozicije jer se savrseno uklopio u Tudjmanove zamisli kako da obavi veliko kadrovsko pospremanje koje mu je potrebno uoci velikih medjunarodnih pregovora. On zeli upristojiti i redijzanirati dva velika izloga hrvatske vlasti - Sabor i Vladu - dok bi sve sto je dalje od znatizeljnih ociju bilo zadrzano i cementirano. Tako se paralelno s "umivanjem" Vlade i Sabora upravo provodi i ubrzana "hadeizacija" vojnih i obavjestajnih sluzbi, iz kojih ispadaju pripadnici bivse JNA i opcenito "jugokadrovi", a ulaze najprovjereniji, sto u pravilu znaci najtvrdji.

AIM, ZAGREB, 25.9.1994. Velika parlamentarna bura koja je proteklih mjeseci vitlala nad Hrvatskom vratila se u casu. Opozicija koja se blizu cetiri mjeseca zaklinjala da se nece vratiti u Sabor dok njega vodi veliki ljubitelj latinskih sentenci Nedjeljko Mihanovic, kojeg je HDZ protivno parlamentarnom sporazumu izabrao bez suglasnosti drugih stranaka, na kraju se ipak, proslog tjedna, "usuljala" u saborske klupe: Od velicanstvene ljutnje i uzarenih rijeci ostao je samo jedva primjetni inat da opozicijski zastupnici izlazeci za govornicu ne oslovljavaju Mihanovica s "gospodine predsjednice" i trude se ne primjetiti ga.

Opozicija se vratila uz objasnjenje da nema gdje drugdje iznijeti svoje stavove, a da je i javnost "sigurno vec zaboravila" razloge zbog kojih je doslo do bojkota. Ovo posljednje zvuci saljivo jer raspolozenje javnosti nitko pouzdano ne zna, ali zato u prvoj polovici objasnjenja moze biti nesto istine. Sabor je stvarno mjesto gdje opozicija dise nesto sirih pluca jer se sjednice u cjelosti prenose na televiziji, i to bez vece selekcije koja je u ovim drugim TV terminima nezaobilazna. No, to malo medijskog usura tesko moze prikriti dojam poraza jer je proljetos, kada je HDZ-ova vecina u parlamentu doslovce visila o koncu, opozicija gotovo vec vidjela sebe ne samo na ekranima nego i - na vlasti. Nade je uzburkalo istupanje iz HDZ-a nekada najblizih Tudjmanovih suradnika Mesica i Manolica, koji su imali i obecanje sesnaestorice zastupnika vladajuce stranke da ce preci u njihov tabor - Hrvatski nezavisni demokrati - sto bi opozicijskom bloku prvi put dalo premoc u parlamentu. Poslije se pokazalo da dvojac MM nije u stanju privuci vise od polovice tog broja, jer je na ostale HDZ izvrsio pritisak dostojan Gavrasovih filmova, ali barem na pocetku svi su povjerovali da je to moguce. Ukljucujuci Tudjmana.

Zato je on i inicirao spomenuti parlamentarni sporazum koji je trebao odraziti novi odnos snaga i opoziciji staviti na raspolaganje cetiri potpredsjednicka mjesta, umjesto dotadasnjeg jednog, dok bi Mesic i Manolic "vratili" svoja predsjednicka mjesta koja su, vjesto se koristeci rupama u poslovniku, uspjeli kroz cijelo proljece sacuvati od nasrtaja zapjenjenih HDZ-ovaca. No, ono sto je izgledalo vec dogovoreno srusili su potom pravom parlamentarnom intifadom pripadnici HDZ-ove desnice odbijajuci glasati za opozicijske kandidate, a zatim su ne pitajuci nista opoziciju izabrali i novog predsjednika, spomenutog latinomana Mihanovica. Nalet desnice, pracen dotad nezabiljezenim izljevima zuci pa i otvorenih prijetnji prema opoziciji, bio je toliko zestok da je Sabor, umjesto da "padne u ruke" opoziciji, naprotiv postao u kratkom vremenu pravi "kronstat" turbonacionalisticke desnice, neukrotiv cak i za Tudjmana.

Zato je on, po oprobanoj taktici, pustio da dogadjaji odu do kraja i tek poslije, tokom ljeta i ovih dana, povukao je nekoliko poteza na kadrovskoj sahovnici za koje je vjerojatno da smjeraju centrirati politicko klatno koje je pocelo zanositi sasvim u desno. Sa stranackih funkcija povucen je Branimir Glavas, zaustavljena je promocija u sefa Tudjmanovog ureda Ivica Pasalica, a iz Vlade su maknuti Vesna Girardi-Jurkic te Vladimir Seks, koji je proslog tjedna izabran za potpredsjednika Sabora. Rokada ovog posljednjeg, koji se uz Gojka Suska smatra najjacim covjekom u desnom taboru, ima ocito dvostruku zadacu: s jedne strane rasteretiti Valenticevu Vladu balasta "prepoliticnih " ljudi, a s druge preko desnog, ali lojalnog Seksa, vratiti ravnotezu u zatalasani parlament.

Zasad izgleda da ovo funkcionira. U Vladi, istina, i dalje strsi ministar obrane Susak, koji se nimalo ne uklapa u "pitomu" fizionomiju "tehnokratskog" kabineta (ovih ga je dana u Saboru "bombarder s Kvarnera" Vladimir Bebic nazvao "ratnim zlocincem" zbog "zasluga" u BiH). Ali, Susak je ionako covjek cijem smjenjivanju Valentic nije dorastao, a spekulira se da i Tudjman, kojemu je navodno poceo smetati, zazire od toga jer se pribojava da bi se morao sukobiti sa Suskovim Hercegovcima jednako koliko i Milosevic s bosanskim Srbima. U svakom slucaju Vladi je vracena barem nekakva stabilnost, a slicno se dogodilo i u Saboru. Protivno tonovima koji su se culi proljetos i ljetos, povratak opozicije docekan je bez pobjednickih fanfara, cak su HDZ-ovi celnici pomirljivo izjavili da se Budisa, Stipac, Racan, Jakovcic i ostali ne trebaju smatrati porazenim nego "dobrodoslim". Ovom je sigurno pridonijelo i ljetosnje distanciranje spomenutih od Mesica i Manolica, kojima "stara" opozicija zamjera da su je dezinformirali o broju konvertita u vladajucoj stranci, pa i da su je uvukli u sukob "starog HDZ-a" s "novim HDZ-om", koji se njima slomio preko ledja.

Te dvije pomirljive geste opozicije i pozicije zatim su se na prvoj sjednici kompletnog Sabora i neobicno brzo "vjencale" kroz jednoglasni zakljucak Sabora da se "dosadasnji mandat UNPROFOR-a na teritoriju Republike Hrvatske ne moze produljiti i smatra se zakljucenim". Ovo nije jednostrano otkazivanje mirovnim snagama UN-a, za sto Sabor nije ni nadlezan, nego se ostavlja "tehnickih" sto dana UNPROFOR-u da pocne ispunjavati slovo rezolucija OUN-a, a tek bi onda bilo primjenjene otkazne mjere. Pa ipak, rijec je o do sada najvecoj radikalizaciji hrvatskih stavova o ovom pitanju, i to prvi put zbornim glasanjem vladajucih i opozicije. tko je ovim "slizavanjem" dobio a tko izgubio? U opoziciji ce sigurno reci da su oni profitirali jer jos od dolaska UNPROFOR-a pokusavali provuci zakljucke koji ce pritisnuti "klimoglavog" Tudjmana da podnese posljedice mekog mandata i neucinkovitosti "plavaca". I sada im je to navodno uspjelo. No, iz redova vladajucih vec je dosla izjava da su ostri saborski zakljucci dio taktike, tj. oni su pozadinska podrska Tudjmanu od koga se ocekuje da u Generalnoj skupstini UN-a iskamci sto se vise dade. Tako je okretanje ostrice saborskih zakljucaka protiv UNPROFOR-a, a nijednim dijelom i prema hrvatskim vlastima, upravo ono sto je Tudjmanu i HDZ-u trebalo. Ako je takvu taktiku postavio Seks, a obicno je postavlja, on moze mirno izvjestiti da je prvi zadatak uspjesno obavio.

Ipak, ako se povratak opozicije u Sabor moze smatrati porazom, a zacijelo moze, to nije zbog ovog prvog izgubljenog servisa. Prilicno je, naime, vjerojatno da ce se raslojavanje u HDZ-u koje je zapocelo proljetos s manjom stankom i dalje nastaviti, tako da opozicija moze vratiti i vise servisa nego sto joj, snuzdenoj, sada samoj izgleda. Povratak se prije doima kao poraz jer se savrseno uklopio u Tudjmanove zamisli kako da obavi veliko kadrovsko pospremanje koje mu je potrebno uoci velikih, i mozda odsudnih, medjunarodnih pregovora. To je upristojiti i redizajnirati dva velika izloga hrvatske vlasti - Sabor i Vladu - dok bi sve sto je dalje od znatizeljnih ociju bilo zadrzano i cementirano. Tako se paralelno s "umivanjem" Vlade i Sabora upravo provodi i ubrzana "hadeizacija" vojnih i obavjestajnih sluzbi, iz koje ispadaju pripadnici bivse JNA i opcenito "jugokadrovi", a ulaze najprovjereniji, sto u pravilu znaci i najtvrdji.

Drugim rijecima, drzava navlaci osmjeh (prema vani) i stisce sake (prema unutra). Opozicija ne bi trebala imati iluziju da je ucinivsi par gestova dobre volje, presla u tabor onih kojima je namijenjeno prvo.

MARINKO CULIC