SAGOLJEV CAM-BACK U SARAJEVO

SKICA ZA PORTRET MORALNOG BIJEDNIKA

AIM SARAJEVO 22.09.94. Cak i za Sarajevo naviknuto u ove dvije i po ratne godine na sve strahote i cuda, nedavna pojava u gradu Smiljka Sagolja, na konvenciji stranke HDZ, djelovala je kao grom iz vedra neba. Jer, nekadasnje cedo Centralnog komitet, najveci poltron komunisticke vlasti, napustio je Sarajevo prije dvije godine da bi kao televizijski dopisnik HTV-a, a zatim i televizije "Herceg-Bosne", skakutao od mjesta do mjesta, raspirivao mrznju prema Bosnjacima Muslimanima, podsticao na zlocine, nosio idejni barjak krvoprolica. Njegove ogromne zasluge na tom krvavom i prljavom poslu, neosporne su. Za prve sukobe u dolini rodne mu Neretvice izmedju Hrvata i Bosnjaka Muslimana, direktni inspirator bio je on; nedaleko odatle u okolini Rame i Prozora sa svojim cuvenim iskrivljenim osmjehom na licu ona ce javljati kako je "danas pobijeno toliko balija da jednostavno ni mrtvi nisu mogli da se strpaju u kamione"...

I, tako vec dvije godine. S onim istim nekadasnjim laznim zanosom, primitivnom patetikom, oskudnim rijecnikom i nekim novim rijecnim kroatizmima nepoznatim i najboljim hrvatskim lingvistima, Sagolj nas zastrasujuce pohodi. Najvece odusevljenje za takav svoj "samoprijegorni" rad naci ce kod paljanske televizije koja ce redovno preuzimati i emitovati njegove priloge, a Sagoljeva profesionalna sabraca po pameti i moralu - Ilija Guzina i Risto Djogo - cak ce mu se javno preko ekrana zahvaljivati kao revnosnom saradniku na istom zadatku, ostavljajuci samo dilemu u kojoj ce mu valuti isplacivati honorar. Njegovo, na bosanskohercegovackom tlu zasijano sjeme mrznje, davalo je krvave plodove, a nekadasnji najveci pobornik bratstva i jedinstva pozivace i preom i kamerom na - bratstva ubistva. Na sva pitanja otkuda odjednom toliki licni salto- mortale, Sagolj ce lakonski odgovarati: "Samo budale ne mijenjaju svoje misljenje!"

Dosljednog svojoj nedosljednosti, kameleonski prilagodljivog vlasti, Sagolja ne moze iznenaditi nista. Vatreni pobornik "Nezavisne drzave Herceg-Bosne" unijece preko noci svoj lazni zar u Federaciju Bosnjaka i Hrvata, kao jedini ispravan i moguci put za rjesavanje bosanskohercegovacke krize. Bas kao sto bi to cinio i da je bilo kakvo drugo rjesenje nadjeno. Njemu je to svejedno - daj mu samo komadic vlasti, nesto vise para i jos vise ekrana i on ce, na opste zgrazanje, na stari nacin guditi novu melodiju. Za takvo nesto, ipak, nije krivica samo Sagoljeva. Krivi su i njegovi poslodavci, neshvacajuci kolika je ovaj moralna bruka za novinarsku profesiju i na koliku odbojnost nailazi ponajprije medju pripadnicima svog naroda. On je, nazalost, njihova sramota i ruglo.

Potpisnik ovih redaka ima tu ne/srecu da poznaje Sagolja od njegovih prvih novinarskih koracica. Neobrazovan i poruzan, drecavo i neukusno odjeven, sluzio je s pocetka za podsmjeh. No, ubrzo ce Sagolj nauciti da se sve to uspjesno nadoknadjuje, cinilo se, beskrajnom vjernoscu komunistickom rezimu za cije je potrebe, najglasnije, blastio "svoj", hrvatski narod. Jurisao je da ruzi fratre i pronalazi neprijatelje sistema medju Hrvatima. Eto ga i na sudjenju Artukovicu i u vrijeme ubacene diverzantske grupe u Bugojnu. Rezim je znao da mu se oduzi - munjevito, Sagolj postaje voditelj "dnevnika", urednik najodgovornijih politickih emisija, odgovorni urednik informativno-politckog programa televizije Sarajevo. Biografija mu je uredna - sin Zoran dobija ime po tadasnjem fudbaleru "Partizana" Z. Miladinovicu, jer je tata Smiljko, naprosto, varteni navijac tog saveznog fudbalskog kluba; zena Lenka je, naravno, Srpkinja sto je jedna od znacajnijih stavki za uspjesnu mu karijeru; beskrajno je tuzan na dan Titove smrti, nakindjuren njegovim znackama pojavljuje se potom u javnosti... Kakve li danas znacke nosa?

Redakcijski sastanci u vrijeme njegove "neprosvecene diktature" imali su cudne obicaje. Znalo se - prvo se mora nazvati tadasnji ministar unutrasnjih poslova Dusan iliti Dusko Zgonjanin, onda slijedi Centralni komitet, najcesce je u CK telefon zvonio kod Hrvoja Istuka, a potom bi sa svim novosaznanim "stavovima" Sagolj iznosio "svoj" neprikosnoveni sud o novinarima i njihovom radu. Za svoju je poslusnost od Duska Zgodjanina dobio na poklon revolver, i puno je volio da se hvali s tim. Poklon je dobijen, svakako, radi eventualne upotrebe tako da me bas zivo zanima da li danas taj revolver nosi sa sobom ili je mozda dobio neki drugi? Njegova fanaticna odanost rezimu uvijek granici s apsurdom. Nakon Brozove smrti Sagolj ce javno, putem ekrana, predloziti kao odraz svog najveceg patriotizma i ljubavi prema J.B. Titu, da se drzavi odmah promjeni ima, te da se ubuduce zove

• TITOSLAVIJA. No, umjesto "titoslavije" uveden je, ipak, jedan drugi novi termin - SAGOLJANJE. On ukratko znaci - izrecena bedastoca i glupost!

Crveni Sagolj u medjuvremenu je evoluirao. Postao je, na isti nacin, miljenik Bobanove i jos ponecije politike. Rezimi se mijenjaju, a ova tv mizerija, na opstu tugu gledateljstva, opstaje i dalje. Racunajuci na krhkost pamcenja smogao je drskosti da ponovno dodje u Sarajevo. Cak i ljut sto je njegov dolazak popracen indignacijom i sto ovaj svijet ovdje ne moze i nece da zaboravi ili oprosti sve zlo koje mu je posredno ili neposredno nanio.

Zbog Sagoljeva dolaska u Sarajevo samo bi paljani, opet, mogli da likuju - ovaj je jadnik odskrionuo vrata da to sutra uradi Guzina ili neka krupnija zvjerka odozgo.

Ko zna. Mozda nam je i to moguce?

MLADEN PAUONOVIC