PRIMITIVIZAM GUSI SARAJEVO
AIM SARAJEVO, 14.09.94. "Nahranih stjenice, umakoh lavovima, pojedose me primitivci", kazao je i zapisao jednom prilikom Bertold Breht. Rijeci izuzetno aktuelne za sadasnju sliku stanja u Sarajevu, koje je iako i samo tesko razruseno i ranjeno, pod svoje okrilje primio oko 100 hiljada izbjeglica, pretezno iz istocne Bosne, odnosno Rogatice, Zepe, Visegrada, Foce i okolnih sela. Niti oni na grad niti grad na njih nikako da se priviknu. Vise nike nikakva rijetkost ako u centru grada u ono jos malo preostalih zelenih povrsina koje su se nekad parkovi zvali, vidite kako pasu krave, ponekog konja ili pak citava stada koza i ovaca. Kultura zivljenja ispod civilizacijskog nivoa, smece se gomila i po pravilu ceka da ga neko drugi ocisti, u guzvama pred tramvajskim stanicama cucete dosljake kako vicu: "ne guratje se ljudi bice jos tramvajova".
Tu je i brojni, uticajni sandzacki lobi. Diriguju svercom deviza, prodajom i preprodajom svakojake robe. Mocni su, kazu, u privrednim, politickim, pa i armijskim strukturama grada. Ilustruje to i slijedeca anegdota: susrecu se dvojica Sandzaklija i ne pitaju se "kako si?" vec "a gdje ti komandujes?"
Starije Sarajlije, koliko ih jos ima i koje, i inace, niko ni za sta ne pita, gundjaju i kazu da je ovako bilo i poslije zavrsetka drugog svjetskog rata. Nemocni da ista izmjene zakljucuju mudro: "procice i to". Ali, za razliku od ovog, postoji i drugi, rusilacki, agresivni primitivizam. Pocelo je rusenjem spomenika Vasi Pelagicu. Za obaranje ogromne kamene gromate od spomenika trebalo je bez sumnje i mnogo muke i mnogo buke, pa iako se ovaj spomenik nalazio na samo desetak metara od zgrade Predsjednistva cije je obezbjedjenje ravno pentagonskom, niti je ko cuo, niti ko sta vidio!? Na red su onda dosli spomenici Petru Kocicu, Silviju Strahimiru Kranjcevicu, Branku Copicu, Ivi Andricu. Isak Samokovlija izlijepljen je krecom, na spomeniku Mesi Selimovicu napisana krupna slova SDA. Vidjevsi da je djavo odnio salu i da slicna sudbina ceka i preostale spomenike, nadlezne gradske vlasti su pokupile i pohranile preostale biste, tako da je danas Sarajevo grad bez spomenika. Najgrotesknija igra zbila se ipak sa spomenikom Djuri Pucaru, prvom covjeku BiH u njenih 30 posljeratnih godina. Ogromna bronzana statua koja je stajala pred nekadasnjom zgradom Centralnog komiteta je srusena, lezala tu kao ruglo odredjeno vrijeme, zatim vjerovatno smjestena u neke podrumske prostorije, da bi odatle bila bacena kraj kontejnera Druge gimnazije. Djeluje sablasno, bas kao da je u pitanju ljudski les. Zanimljivo da niti u jednom od ovih slucajeva nije reagovao ni SUBNOR, ni udruzenje knjizevnika. Da li iz straha, oportunizma ili solidarnosti, zakljucite sami.
Od eksplozije cetnicke granate popucala su stakla na muzeju Mlade Bosne. Neki su to jedva docekali, iscupali plocu i izlivene stope Gavrila Principa, pustili da vrijedni muzejski eksponati propadnu. Nije na novinaru da se upusta u sud o opravdanosti ili neopravdanosti atentata na prestolonasljednika austro-ugarske krune, ali jeste da podseti kako je ovaj muzej uz Bascarsiju bio najposjecenije mjesto stranih turista. Naravno, od agresivnog primitivizma nisu stradali samo vrijedni spomenici kulture i istorije, vec su iznutra ocupani mnogi instituti, laboratorije i bolnice od kojih su samo kosturi ostali. Primitivizam, bliski saveznik i desna ruka agresora.
Simptomaticno je da niti jedan pocinilac ovih nedjelja nije uhvacen, pa prema tome ni sudjen. Mozda se radi o blagonaklonosti sadasnjih vladajucih struktura koje, inace, cesto vole da se pozivaju na dugu i bogatu istorijsku proslost Bosne i Hercegovine. Postupci u praksi govore, nazalost, cesto drugacije, i ova vlast, bas kao ona prethodna, ponasa se kao da svijet i istorija na ovom podneblju pocinje sa njima. Dalje prognoze su suvisne.
MLADEN PAUNOVIC