SRPSKO-SRPSKI OBRACUNI I PRVE ZRTVE

DA LI JE RATKO MLADIC SLIJEDECI?

AIM SARAJEVO, 16.09.94. Svojedobno je danonocno granatiranim Sarajevom kruzio vic: "Sta bi ste uradili da licno uhvatite Radovana Karadzica?" Odgovor je glasio: "Mijenjao bih ga odmah za Ristu Djogu!" Sada kada je tzv. ministarstvo unutrasnjih poslova fantomske tvorevine "republike srpske" i zvanicno potvrdilo da je glavi urednik paljanske tv. R. Djogo smrtno stradao, Sarajlijama je ostao nista drugo do zal zto ce mjesto na optuzenickoj klupi, rezervirano odavna za Djogu, ostati upraznjeno. Bestijalnog, nenadmasanog u laganju i morbidnosti prilikom krojenja svijesti "nebeskog naroda", Djogu njegov je prevrnuti mentalni sklop odveo preko ivice rubikona.

Naravno, niko ne vjeruje da je glavni zastupnik i glasnogovornik Karadziceve fasistoidne politike zavrsio u jezeru hidrocentrale Zvornik okliznuvsi se sa terase motela "Vidikovac" dok je, neuk plivanju, uzivao u pogledu koji se pruza dilj okrvavljene "srpske" zemlje koju je sam stvarao. Tim prije sto je utopljenom pretendentu na mjesto u buducem procesu sudjenja ratnim zlocincima izgleda prijeceno, proslog petka, zbog napada na vlasti Srbije u svojim posljednjim komentarima. Navodno, nakon sto je ostao bez svog glasnogovornika, Radovan Karadzic vrlo rijetko izlazi iz svog brloga. Valjda da i njega, nakon nagomilanih nesporazuma na relaciji Beograd - Pale, ne bi neko poceo ubjedjivati kako je moguce lako plivati s metkom u potiljku. U to ga dodatno uvjerava jos jedna smrt pod vrlo sumnjivim okolnostima koja se desila unutar paljanske klike.

Naime, neposredno prije Djogina olovnog jezerskog zaranjanja objelodanjena je pogibija Rajka Kusica u, kako se tvrdi, "saobracajnoj nesreci na Romaniji"!? Prometna guzva u kojoj je Kusic mogao poginuti nepoznata je u ovom kraju i u mornodobskim, prijeratnim vremenima a kamo li sada kad bez Karadziceva blagoslova malo ko smije krstariti njegovim carstvom. Smrt jos jedne osobe od Karadziceva povjerenja, koja je odigrala vaznu ulogu u cijepanju bosanskohercegovackih mupovaca pocetkom rata i formiranju slicnih, etnicki cistih jedinica na Palama sto je bio Kuzicev zadatak, daje dodatne dokaze onima koji odavno tvrde da se ubijanja i zlocudna sudbina mora desiti onima koji su ih i otpoceli.

Kao slagvort na sve ovo dolazi neprovjerena vijest koju emitira radio Korenica: "Djeneral Ratko Mladic tesko ranjen!" Ako i nije, kako se stvari odvijaju u krvavoj nacionalistickoj oligarhiji na Palama, mozda bi mu se to zaista uskoro i moglo desiti. Da slicna sudbina zadesi zloglasnog R. Mladica puput njegovog zemljaka, kalinovcanina, R. Djoge malo koga bi ovdje iznenadilo. Tim prije sto se prica da je Mladic, izgleda, odbio ponudu Milosevica da predje na njegovu stranu u sukobu Beograd-Pale. Sada se ponovno iz vec zaboravljene proslosti R. Mladica izvlace i njegovi obiteljski problemi po kojima je zbog dokazane reputacije ratnog zlocinca samoubojstvo njegove kceri, cini se, direktna posljedica ocevih krvavih ruku i rabota.

Ma koliko morbidno zvucalo, u Sarajevu se paljanska ubijanja dozivljavaju kao prvi pravi dokaz da je sukob Milosevica i Karadzica uistinu stvaran. Jer, ljudima odgovornim za stradanja na hiljade gradjana Bosne i Hercegovine, pogotovu muslimanske i hrvatske nacionalnosti, ne vjeruje se izuzev ako neku stvar dokazuju vlastitim zivotima. Ovdje se sve do sada ocekivala mnogo jaca akcija Milosevica u dokazivanju njegova odustanka od plana "velike Srbije". Cak se svakodnevno lamentiralo o navodnim tajnim planovima Beograda da kompletnu paljansku garnituru pohapsi na jednom od zasijedanja fantomske "srpske skupstine". No, bas kad je pocela sumnja da takav plan ili ne postoji ili to Milosevicu vise nema ko da odradi, zapocelo je i opasno razracunavanje medju "srpskom bracom". Uostalom, ne prozdire li se svako zlo samo, ako ga cestiti ljudi ne zaustave?

Pitanje je samo da li ce zlo koje se pocelo prozdirati preci granicu Drine i na drugu stranu gdje su mu dedinjski prapocetci, sto mu sudeci po labavo nadgledanoj granici i nece biti neki veliki problem. No, nekolicina onih koji su u svojim glavama stvarali monstruozne planove koji su gradjane drugih, ali i mnostvo pripadnika svog naroda, gurnuli u nepovratnu tragediju, morali bi preziviti medjusobne obracune na vlasti, odnosno obracune jedino ZBOG vlasti. Jer, kako Sarajlije u svom specificnom gradskom humoru kazu - nekom se za ovu zajednicku tragediju mora suditi, a kome cemo ako se svi poubijaju?

Nazalost, zrelih za takva sudjenja ima puno, i cini se na svim stranama. Povjerenje Muslimana u Srbe, Srba u Hrvate, Hrvata u Muslimane, i tako sve u krug, vratit ce samo uz sudjenja istinskim inicijatorima stradanja na ovim prostorima. To kad sami na sebe dignu ruku u daljnjoj zedji za moci i vladavinom nad "svojim" plemenom, mala nam je utjeha.

MIRSADA BOSNO