ADUTI ZA ZAVRSNICU

Albanci u Crnoj Gori ne odricu se zahtjeva za specijalnim statusom

size: Demokratski forum Albanaca u Crnoj Gori nedavno obnovio zhatjev za specijalnim statusom ove etnicke grupe u Crnoj Gori. I vlast i opozicija protiv takvog zahtjeva. Memorandum kojim se trazi specjalni status usvoje je jos prije dvije godine, ali je zbog neuspjeha Demokratskog saveza na posljednjim izborima u Crnoj Gori, bio marginalizovan i skoro zaboravljen. Memorandum polazi od pretpostavke da su u postkomunistickoj Crnoj Gori interesi Albanaca ignorisani i da su Albanci podredjeni, cak diskriminisani na svim poljima. Da li je aktiviranje zhatjeva za specijalnim statusom rezulatat procjene da se "albansko pitanje" polako stavlja na dnevni red balkanskih i medjunarodnih instanci. Tvorci Memoranduma tvrde da bi prihvatanje specijalnog statusa za crnogorske Albance "islo u prilog nacionalnoj i gradjanskoj ravnopravnosti" i da bi "predstavljalo zdravu osnovu za definisanje odnosa u Crnoj Gori izmedju razlicitih etnickih grupa". I pored razmimoilazenja i trvenja lidera dvije partije koje okupljaju Alnbance u Crnoj Gori, povodom zahtjeva za specijalnim statusom njihov stav je identican - svi su ZA. I pored svega sto se posljednjih godina desavalo u okruzenju, tradicionaqlno dobri odnosi Crnogoraca i Albanaca nijesu naruseni do neke zabrinjavajuce granice, sto predstavlja dobru osnovu za razgovore o svim spornim pitanjima.

tekst:

Demokratski forum Albanaca u Crnoj Gori usvojio je 12. septembra 1992. godine dokument pod imenom Memorandum o specijalnom statusu Albanaca u Crnoj Gori.U njemu je, kao minimum, iznesen zahtjev da Albanci dobiju specijalni status, a da se razgovori o ovom pitanju vode posredstvom inomedijatora.Pritom je, saglasno cl.35, tacka 2 Zavrsnog dokumenta o dimenziji ljudskih prava u Kopenhagenu, kao i sa nacelnim stavovima Mirovne konferencije o Jugoslaviji, trazeno od Londonske konferencije da povede debatu o polozaju Albanaca u Crnoj Gori i, naravno, da im prizna specijalni status u okviru ove republike.

Dokument o kome je rijec izazvao je razumljivu paznju javnosti, ali i podozrenje, kako u onom dijelu sklonom vladajucoj partiji, tako i onom koji preferira jednu od dvije vodece opozicione struje.Pritom je tekst Memoranduma kriticki vrednovan iz razlicitih uglova.Dok su srpske opozicione stranke u njemu vidjele, prije svega, larvu buduceg secesionistickog leptira, dotle je crnogorski opozicioni blok akcenat stavljao na nerazumne tendencije ka getoizaciji crnogorskih Albanaca.

Memorandum o specijalnom statausu skoro je bio zaboravljen, zahvaljujuci, pored ostalog, i tome sto su Albanci u Crnoj Gori politicki marginalizovani nakon posljednjih izbora.NJihova tada jedina politicka partija, Demokratski savez Albanaca, nije uspjela da udje u crnogorski Parlament, pa je javnost ostala prikracena za makar minimalan uvid u politicki zivot Albanaca.Zaboravu je doprinjelo i to sto organizovane politicke snage Albanaca u ovoj republici nijesu bile jedinstvene oko toga da li je potrebno referendumom testirati validnost usvojenih zahtjeva i do kraja se konfrontirati i sa vlascu i sa opozicijom, ali i to sto medjunarodni faktori nijesu pokazali ocekivanu predusretljivost prema zahtjevima iz dokumenta.Nedavno je, medjutim, Demokratski forum Albanaca u Crnoj Gori odlucio da Memorandum o specijalnom statusu reafirmise i stvari ponovo pokrene sa mrtve tacke.

Prilikom pisanja Memoranduma o specijalnom statusu, Demokratski forum Albanaca posao je od vise premisa koje bi trebale da vode ka zakljucku da su interesi Albanaca u Crnoj Gori permanentno ignorisani u postkomunistickom periodu.U Memorandumu je navedeno da su Albanci zabrinuti zbog neravnopravnog odnosa sa Crnogorcima, da se, cak, na ekonomskom, kulturnom i informativnom planu smatraju diskriminisanima.Navedeno je, takodje, da su Albanci zapostavljeni zbog nedostatka institucija i asocijacija za razvoj i njegovanje vlastite kulture i nacionalnog identiteta.U tom kontekstu navedena je upotreba maternjeg jezika i pisma u administraciji i javnom zivotu, kao i cinjenica da se neprekidno nastavlja iseljavanje albanskog zivlja, a naseljava, "na perfidan nacin", nealbansko stanovnistvo na prostore gdje su Albanci zivjeli.Albanci, navedeno je dalje u memorandumu, nijesu proporcionalno zastupljeni ne samo u centralnim organima, vec ni u lokalnim organima vlasti.Zbog svega toga, Demokratski forum je, u ime svoje nacionalne grupe, smatrao da specijalni status, kao forma savremene autonomije, ide u korist nacionalne i gradjanske ravnopravnosti i da predstavlja zdravu osnovu za precizno definisanje odnosa u Crnoj Gori izmedju Albanaca, Muslimana, Crnogoraca i drugih.

Memorandum o specijalnom statusu Albanaca u Crnoj Gori pisan je u vrijeme kada nije bio usvojen novi republicki Ustav, ali je na javnoj raspravi, Demokratski forum je, u tekstu Memoranduma, upozorio javnost da je ustavni tekst po svom karakteru nacionalni, a ne gradjanski, te da ce svi, osim Crnogoraca, biti neravnopravni ako se usvoji kao takav.I na takvoj procjeni temeljen je zahtjev o potrebi ugradjivanja u Ustav odredbi o specijalnom statusu kao formi drustvenog organizovanja koja je u skladu sa dokumentima Medjunarodne konferencije o Jugoslaviji.

Da li je skidanje prasine sa dokumenta usvojenog prije vise od dvije godine prosto stvar politicke inercije ili je po srijedi procjena da je sazrelo vrijeme za reafirmaciju ranije postavljenih zahtjeva?U odgovoru na ovo pitanje ne moze se, naravno, previdjeti da inercije ima.Memorandum je reafirmisan na godisnjoj skupstini Demokratskog foruma, a nista prirodnije nego da se podcrta stara ideja ukoliko nije bilo novih.U medjuvremenu je, doduse, narusena politicka kompaktnost Albanaca u Crnoj Gori, ali ne toliko da bi zahtjevi za specijalnim statusom bili devalvirani.Demokratski savez Albanaca nije vise jedina politicka stranka ove nacionalne grupe, ali frakcija od koje je nastala, pocetkom ove godine,Demokratska unija Albanaca nije se odrekla teksta Memoranduma.Cak, naprotiv, na promotivnoj konferenciji za novinare receno je da je to politicka platforma novoosnovane partije i da ce DUA-a sve uciniti da memorandum o specijalnom statusu reafirmise.Ni Demokratski savez Albanaca nije odustao od zahtjeva za specijalnim statusom, iako izgleda da odnosi mehmeda Mehmeda Bardhija, predsjednika demokratskog saveza, sa predsjednokom Demokratskog foruma, Djerdjom Djokajom, nijesu idilicni.Tako je Demokkratski forum politicko tijelo koje okuplja predstavnike albanskih politickih partija, udruzenja, i ugledne pojedince, njegovoj posljednjoj skupstini nijesu prisustvovali predstavnici Demokratskog saveza Albanaca.Izjava gospodina Bardhija: "Ne znamo sta radi predsjednik tog foruma, Djerdj Djokaj, ni ko stoji iza njega, ako nas nema" - govori o losim odnosima, ali ne i o sporenjima oko najbitnijeg zahtjeva crnogorskih Albanaca.

Moglo bi se konstatovati da vrijeme za ostvarivanje memorandumskog zahtjeva nije sada nista povoljnije nego prije dvije godine.Cinjenica je, medjutim, da se, korak po korak, priblizava momenat raspleta jugoslovenske krize i da Albanci sa tim racunaju.Obnavljanje zahtjeva o specijalnom statusu otkriva nastojanje da se, imajuci u vidu cjelinu nacionalnog programa Albanaca na prostoru bivse Jugoslavije, ubaci sto vise aduta u zavrsnicu igre.Albanci u Crnoj Gori ne mogu sakriti (i da hoce) da djeluju u okviru manje-vise jasno postavljenog politickog cilja.Kao sto se, za sada, ni drugi na prostorima bivse Jugoslavije ne odricu svojih autisticnih politickih projekcija, tako ni Albanci ne pokazuju smisla za prevrednovanje svojih ideja, planova i zahtjeva.

Crnogorska vlast nije reagovala na ovo obnavljanje ranijih zahtjeva Albanaca, ali, vjerovatno, budno motri sta se desava.Opozicija se oglasila tek na novinarske molbe za komentar, ne nudeci, pritom, nista novo u odnosu na ono sto je saopstila prije dvije godine.Generalni sekretar Liberalnog saveza CG, Predrag Vulikic je interpretirao raniji stav da " u Crnoj Gori nikome ne treba davati specijalni status, buduci da se Crna Gora treba konstituisati kao drzava svih njenih gradjana".Specijalni status bi, smatraju liberali, Albance odveo u svojevrsni geto.Tako prosudjuju i crnogorski socijaldemokrati, ciji potpredsjednik, Mihailo Vujosevic veli " da Albance u Crnoj Gori ne treba zatvarati cak ni u zone specijalnog statusa, vec ih otvoriti prema ostalim gradjanima i prema svijetu".Predsjednik najjace srpske opozicione stranke u Crnoj Gori (Narodne stranke CG) dr Novak Kilibarda se protivi, kao i ranije, bilo kakvoj administrativno-teritorijalnoj posebnosti ili autonomiji Albanaca, izrazavajuci spremnost da se " nacionalnim manjinama u Crnoj Gori, kao i u SRJ, daju prava po najvisim standardima koje predvidjaju Ujedinjene nacije".

Ako vec crnogorska vlast i opozicija nijecu opravdanost zahtjeva za specijalnim statusom Albanaca u Crnoj Gori, onda bi trebalo da sa mnogo vise paznje oslusnu dio njihove argumentacije o neravnopravnosti i diskriminaciji.Odnos crnogorskih Albanaca prema drzavi u kojoj zive, i Crnogorcima kao vecinskom narodu, bez obzira na zategnutost koju je donijelo " zlo vrijeme", nije ni jednog trenutka usao u fazu nepodnosljivosti.To je ozbiljna pretpostavka za dijalog i razumijevanje, a hoce li se ici u tom ili u nekom drugom pravcu - nije uputno prognozirati.

Dusko Vukovic AIM Podgorica