NOVI BOSNJACKO-HRVATSKI NESPORAZUMI

KO JE KOME NADREDJEN, REPUBLIKA FEDERACIJI ILI OBRATNO?

AIM SARAJEVO, 13.09.94. Preko vikenda iz "hrvatskog" dijela Mostara stigla je vijest: neki neodgovorni mladici, za sada nepoznate pripadnosti pokusali su atentat na administratora EU u Mostaru, Hansa Kosnika. Pucanj u Mostaru prelio je casu nezadovoljstva sporim sprovodjenjem Vasingtonskog sporazuma o ustanovljavanju bh. Federacije. Atentat se zbio na mjestu gdje se sporazum o prestanku rata izmedju Hrvata i Bosnjaka najbolje testira.

U BiH, nakon jednog perioda zadovoljstva zbog okoncanja rata izmedju ova dva naroda izlaze na vidjelo mnoge slabosti i sporosti u provodjenju dogovorenog. Sustinsko pitanje jeste koja to drzava egzistira na ovim prostrima - Republika BiH, koja je medjunarodno priznata ali cijeg 70 posto teritorija drze Karadzicevi Srbi te ne priznaju hercegovacki Hrvati, ili Federacija BiH, koja uglavnom ne funkcionise ali bar postoji obostrana, tvrde, zelja da zazivi. Stvar nadalje dodatno komplikuje i to da poluzvanicno i tzv. hrvatska republika Herceg- Bosna jos uvijek postoji.

Vasingtonskii sporazum je stvorio Federaciju, ali u isto vrijeme dozvolio mogucnost opstanka Predsjednistva koje bi i dalje, makar figurativno, predstavljalo cjelovitu BiH. Ko je kome nadredjen? Federacija Republici ili Republika Federaciji? Hrvatski politicari preferiraju prvu, bosnjacki drugu varijantu. I ovakvo razlicito tumacenje dovodi do mnogih nesporazuma, koji, uz jos uvijek rovito stanje na terenu, mogu da dovedu cak i do ponovnog rata.

Kulminacija novih nesporazuma u bosnjacko-hrvatskim odnosima je pocela intervjuom Predsjednika RBiH Alije Iezetbegovica splitskoj "Slobodnoj Dalmaciji" u kojem je optuzio hrvatsku stranu za kocenje implementacije Ustava Federacije i iznio mnoge primjere nepostivanja dogovorenog i raznih "hrvatskih malverzacija" o kojima se govorkalo ali ih se zbog cuvanja saveza nije javno iznosilo. Odmah sutradan predsjednik Federacije BiH Kresimir Zubak "uzvraca udarac" - opovrgava Izetbegoviceve tvrdnje i iznosi nove optuzbe od kojih, bar u Sarajevu, najsnaznije odjekuje ona da bosanske vlasti mobilizacijom Hrvata u Armiju BiH primoravaju Hrvate da se iseljavaju sa ovih prostora.

Prepucavanje na najvisem nivou pokrece lavinu optuzbi i kod raznih stranackih funkcionera te predsjednika opstina sto uzrokuje, naravno, i porast politickih, ali i vojnih tenzija. Ovi nesporazumi najbolje se mogu odslikati u dva, sigurno najrelevantnija grada kada je u pitanju zajednicki zivot ova dva naroda - Mostaru i Sarajevu.

Ustvari, u Mostaru i nema zajednickog zivota, grad je fakticki potpuno podijeljen i to mnogo stvarnije nego Sarajevo. Linija razgranicenja sijece ulice u samom centru grada, nelogicno i apsurno kao sto je, uostalom, i cijeli ovaj rat. Stanovnistvo cine Bosnjaci i Hrvati, i to svako na svojoj strani, a Srba u tom gradu vise i nema. Bosnjacki dio je u znatno tezoj situaciji. Izbjeglica je dalkeo vise, a razaranja su neuporedivo veca. Nepovjerenje i mrznja su i dalje prisutni sto je opsti zakljucak i domacih i stranih posjetilaca. U takvoj situaciji optuzbe koje stizu iz samog politickog vrha dodatno su podgrijale zategnutu situaciju. Iz hrvatskih sredstava informisanja culo se da je Radio Mostar, koji se nalazi u "bosnjackom" dijelu, pustao hrvatsku himnu umiksanu sa revanjem magarca. Hrvati nisu ostali duzni pa su na svojim radio stanicama "okujisali" ubacujuci vulgarne rijeci sto vrijedjaju muslimane. Ovakva zbivanja bi se mogla svrstati u kategoriju izuzetno neukusnih sala da poslije toga na linijama razgranicenja nisu razmjenjivani rafali.

U Sarajevu, pak, u kojem zapravo ni prije rata nije zivio velik broj Hrvata (oko 7 posto) ali su oduvijek bili intelektualna krema i drzali vazne pozicije posebice u nauci i kulturi, na slicnim ih mjestima danas gotovo i nema. No, u Sarajevo su se, kao gravni grad i Republike i Federacije BiH, smjestili hrvatski federalni politicari. Kako su oci svijeta uprte u ovaj grad svaka se nesuglasica ili nepravda iz Sarajeva - jace reflektuje. U glavnom, dakle, gradu hrvatsko je pucanstvo, za razliku od onih u Hercegovini, s odusevljenjem docekalo stvaranje Federacije ali i razocarenje zbog spore sprovedbe Vasingtonskog sporazuma. To nije ono sto su oni zeljeli. Glavni je problem sada sto Hrvati smatraju da Sarajevo nije dovoljno i hrvatski grad. Srbi u Sarajevu se o ovome ne izjasnjavaju, ali zato neki Bosnjaci napominju da su "Hrvati ovdje potpuno ravnopravni za razliku od mjesta koje drzi HVO a gdje su dzamije spaljene i ne dozvoljava se nikakvo muslimansko politicko djelovanje". Navod je sa sesije bosnjacke partije SDA.

U ovom kontekstu Hrvati su sa izuzetnim razocarenjem dozivjeli otkazivanje posjete pape Sarajevu jer bi on bio satisfakcija njihovoj zelji za snazniji politicki uticaj u gradu. Strah od gubljenja identiteta doveo je do toga da katolicka crkva, ipak, osnuje osnovnu, gimnaziju i srednju medicinsku skolu.Ova odluka bogoslovije i odobrenje ministarstva za kulturu koje je dalo "zeleno svjetlo" za takav cin, naslo se pod snaznim udarom gradjanski opredjeljenih medjija i institucija. One nacionalne su cutale, sto se moze protumaciti zeljom da se nesto slicno napravi i na bosnjackoj strani.

U razgovoru sa mnogim Hrvatima moze se cuti ipak dosta optimizma koji se svodi na to da ce ovdje biti dobro kad rat stane i kada Vasingtonski sporazum pocne uistinu sprovoditi. Dakle, dva velika KADA. Ovako nesto savjetuje i potpredsjednik Vlade Federacije Jadranko Prlic, inace i predsjednik tzv. Herceg-Bosne, koji u zadnjem broju lista "Hrvatska rijec" na pitanje imate li kakvu poruku za Hrvate Sarajeva, odgovara: "Neka budu strpljivi i neka vjeruju. Sada nema razloga, kada si izdrzali dvije i pol godine, da dolaze u iskusenje i da napustaju ovaj grad". Slicne poruke se mogu cuti i od politicara drugih nacionalnosti.

U ovom ratu je sve nekako slicno, ali i sporo.

RADENKO UDOVICIC