NA UKLETOJ ZEMLJI BOSANSKOJ (6)

KISELJAK - VISOKO - ZENICA

AIM SARAJEVO, 13.09.94. Ponovo spustena rampa. Na jarbolu sa strane ceste objesena hrvatska zastava sa sahovnicom u sredini. Tu je i policajac u radnoj uniformi, identicnoj onoj koju nose policajci u Hrvatskoj. Tako se, eto, nisam odmakao od Sarajeva ni tridesetak kilometara a vec ulazim u trecu drzavicu. Herceg-BOsnu. Onu istu koja je po Vasingtonskom sporazumu trebala nestati.

• Vracate li se danas ili produzavate?
• Produzavam za Zenicu pa onda na more.
• Sretno.

Dok se spustam serpentinama prema Kiseljaku, slusam umiljati glas spikerice: "Ovdje radio-postaja Kiseljak hrvetske republike Herceg-Bosna na ferkvenciji..." Nema ni najamnje dvojbe da ulazite u hrvatski teritorij. Hrvati su ovdje od vajkada bili u vecini - ono malo Muslimana protjerano je prosle zime, nakon izbijanja sukoba HVO-a i Armije BiH.

• E, jebo zemlju kojoj je Kiseljak zapad, besjedio je sredinom rata popularni sarajevski glumac, Josip Pejakovic

I zaista, ovaj kraj je po mnogo cemu specifican. Moglo bi se reci da velikog rata nisu ni osjetili. Uvijek su bili dobro snabdjeveni, tu je bio centar trgovine citave srednje Bosne. Nije nikakva tajna ni da su ovdasnje vlastii odlicno suradjivale sa Srbima na Ilidzi. Medjusobno su se i pomagali: Hrvati su davali hranu i gorivo a Srbi oruzje i logisticku podrsku u sukobima sa Muslimanima. U Bosni je i to moguce. Da nije bilo takve surednje, kazu ovdje, Kresevo i Kiseljak koji su bili u potpunom okruzenju Muslimana odavno bi pali.

Ulazim u grad. Kod benzinske pumpe, s desne strane na mjestu nekadasnje banje sada je baza UNPROFOR-a. Sa obliznjeg brda dominira nad dolinom prekrasna katolicka crkva, sagradjena u modernom stilu. Neostecena. Prema dogovoru, docekuju me Luca i Dragana, dobre prijateljice od prvih ratnih dana.

• Kako je u Sarajevu?
• Losije nego vama, to vam barem ne moram dokazivati. Vi i dalje samo trgujete...
• Eh, znas nas. Dugo se nismo vidjeli, cuj ima sad novi fol. Kad te pitaju kako ces prepoznati da je netko iz Kiseljaka, odgovori mu: pa vozi golfa!
• Cujem da se jos ne moze prema Busovaci?
• Ma znas da su tu bile naizesce borbe. Nitko se ne usudjuje. Tu i tamo poneki svercer ali to je sitno. Otvoren je prelaz na putu ka Visokom. Trebaju najave ali se nekako prolazi.

Ljudi oko nas u nekakvoj zurbi, trgovine i pijaca prepuni.

• Zans da nam je prije nekoliko dana bio Alija Izetbegovic u posjeti?
• Cuo sam o tome. Kako je docekan?
• Mozes zamisliti. Kaze narod: dobor nam doso a jos bolje otiso... eno njemu njegova drzava ili bolje reci pasaluk.

I ovdje je stanje zamrznuto, uspostavljene su linije razgranicenja, Hrvati su oformili svoju Vlast. Nakon tolikih sukoba u srednjoj Bosni sa Muslimanima vjeruje se jedino tzv. Herceg-Bosni i njenom rukovodstvu.

Produzavam dalje prema Visokom. Jos jednom se ne mogu oteti utisku kako su ovdasnji zitelji dobro profitirali u ratu. Obisao sam ovih krvavih godina citavu Bosnu i cini mi se da postoje samo tri grada koja su imala ti srecu da ostanu gotovo netaknuta, da trguju a da su tako blizu fronta. Pored Kiseljaka to su jos Zivinice kod Tuzle, pod kontrolom Armije BiH te Bjeljina pod srpskom kontrolom.

Svega par kilometara po izlazu iz mjesta, nailazim na kontrolni punkt UNPROFOR-a koji naddgledaju vojnici iz sastava kanadskog bataljona. Tu je linija razgranicenja hrvatskog i muslimanskog dijela. S ove strane sahovnica - s one ljiljani. Naslonjen na svoju kucicu, kanadski vojnik pospano promatra guzvu na prelazu. Kao da sam sebe pita sta je ovima, zbog cega su u zavadi a govore istim jezikom, isto izgledaju i na istom komadicu zemlje zive.

Paznju mi privlaci luksuzni autobus, pvri do prelaza. Ne mogu vjerovati ocima - vozi na relaciji Frankfurt - Sarajevo. Tko zna kud se sve provlaci i kakve dozvole mora sakupiti da bi prosao Bosnom. I tko li su samo putnici?

Nedaleko od Visokog, uz cestu zuta tabla sa upozorenjem na engleskom i na nasem jeziku: "Pazi, puca snajper u duzini dva kilometra." Naime, s desne strane su brda pod srpskom kontrolom. Katkada zapucaju po ovoj dionici, ne cesto ali dovoljno da uvijek budete na oprezu. Razmisljam kako se svi mnogo vise boje smrti sada kada manje puca, nego kada je presilo svaki dan. Po onoj izokrenutoj logici da nije strasno poginuti kada na vas bace par stotina granata ali je glupo "zijaniti" od nekoliko metaka. I to je, eto, Bosna. Pa nek neko razumije tu logiku ako moze.

Visoko je i dalje ostalo simpaticno mjestasce kao i rpije rata. Nekoliko izresetanih kuca na ulazu u mjesto kazuju da je i ovdje bilo borbi, ali samo na pocetku, dok su se linije razgranicenja suprostavljenih vojski tek uspostavljale.

Visoko je, opet, dominantno muslimansko mjesto. Odatle potice sadasnji armijski general Rasim Delic kao i lider Liberalne stranke Rasim Delic.

Izbijam na glavni put za Zenicu. Promet je slab, uglavnom UNPROFOR-ova vozila. Gomila pjesaka uporno stopira ali se malo kome posreci. Jer, bijelim je vozilima zabranjeno primati civile. Mimoilazim Kakanj u kojem je sada smjesten stab Armije BiH - tu se i proizvode znacajne kolicine struje koju su nam ovih ratnih mjeseci "dijelili na kasicice".

Iako me malo sto moze iznenaditi, ipak ponekad ostanem zatecen nestvarnoscu slika na koje nailazim. Na drivusi, pred Zenicom, prelijepe kaskade koje je nacinila rijeka Bosna. Sparan ljetni dan izmamio je Zenicane na ovo izletiste: djevojke se suncaju, muskarci "pikaju" fudbal, uporni ribici u malim brzacima Bosne vrebaju svoj plijen... Kao da je rat miljama daleko.

Kada udjete u Zenicu, prvo sto primjecujete je guzva na ulicama. Nema sumnje da se broj stanovnistva, nakon priliva izbjeglica iz drugih dijelova Bosne, najmanje udvostrucio. U jednom neboderu pokusavam pronaci Tanju i Dragana, kako bi im urucio postu iz Sarajeva. Ostajem zbunjen jer skoro ni na jednim vratima nema natpisa sa imanenom i prezimenom. Kucam na jedna vrata da se raspitam.

• Ne znam vam ja nista... tek sam doselio.

Pukom igrom slucaja, srecem se s Draganom na Hodniku.

• Sta je ovo, nigdje natpisa?
• Eh, prvo su natpisi skinuti kad je rat poceo da se ne bi znalo da li u stanovima zive Muslimani, Srbi ili Hrvati... onda kada su pocele premetacine. Poslije su se Srbi, a onda i Hrvati vecinom iselili, doseljavali su neki novi. Svaki drugi dan osvane ti novi komsija. Vise ih i ne mozemo popamtiti kad se stalno mijenjaju.

Ulazimo na kafu. Opusteno razgovoramo.

• Neki dan je opet sprovedena dodatna mobilizacija. Dolazili su i po stanovima, te kupili ljude. Ono malo Hrvata sto je ostalo gleda kako ce umaci. Ali, tesko je dobiti dozvolu za izlazak, ne mozes dobaciti ni do Travnika. I grad se potpuno izmjenio, ne mozes ga prepoznati od ovih pridoslica.
• Barem su uveti zivota bolji nego drugdje. Niste imali puno granatiranja, grad je neostecen...
• To je istina. Struju imamo skoro svako vece, sa vodom nema problema a sad je uslo i podosta hrane. Najgore je bilo prosle zime kada je kila brasna skakala i do pedeset maraka.

Ostavljam ih i odlazim na dogovoreni sastanak sa Rasemom, Dinom i Bedrom. Nalazimo se u jednom kaficu, strogom centru grada.

• Kako ti se cini?
• To vi meni recite. Ja sam samo u prolazu a vi vrlo dobro znate sta se izmjenilo.

Dok razgovaramo, putem prolazi nekoliko djevojaka umotanih u marame. Pokazujem na njih.

• Na primjer ovo. Svi kazu da je Zenica postala izrazito ekstreman grad, da je islamska ideologija postala dominantna.
• To je u neku ruku tocno. Jaki su kontrasti. Tako, recimo, mozes vidjeti i dosta djevojaka u mninicima. Ali se vrsi jak pritisak da sve bude u skladu s vjerom.
• Znas, dodaje Rasema, ja sam bila velika vjernica i prije rata. Sada su dosli neki stranci iz islamskih zemalja i govore nam kako mi uopste ne znamo klanjati. Da se to radi drugacije negoli mi uobicavamo. Pokusavaju nam naturiti neke svoje obicaje ali to ovdasnji zitelji bas ne prihvacaju s odusevljenjem.
• Zvuci mi poznato. Gdje god sam Bosnom prolazio vidio sam kako se napadno ispreplicu vjera i politika. Najednom su svi postali vjernici, uclanjuju se u nacionalne partije jer drugacije ne mogu prosperirati.
• Bas tako. Glavno je da pokazes kako si lojalan i sve ti je dostupno. I ako makar malo pokazes da mislis svojom glavom odmah te netko poklopi: e, ti nisi dobar Musliman itd.

Bedra je taman zaustila da nesto kaze kad je odjeknuo strahovit prasak. Zvuk je bio identican padu teskog artiljerijskog projetila. Nekoliko ljudi u neposrednoj blizini bacilo se na pod. I mi se refleksno sagesmo. Potom tisina. Trebalo nam je minut-dva dok nismo shvatili da su to NATO avioni probili zvucni zid nad gradom.

• Jebem im mater al nas istrzase, psovao je ljutito krupni brkajlija koji se lagano podizao, tresuci prasinu s dlanova. Potom su se svi smijali svojim reakcijama. Strah od prezivljenog je, nema sumnje, jos uvijek u venama. Vjerovatno cemo se ovako trzati na svaki zvuk do kraja zivota.

Vrijeme je da krenem dalje.

• Jel" sada opet vozim Obalom Bratstva i jedinstva po pa izbijam na glavni put?
• E, ne zove se taj out vise tako. Sad je to samo Bulevar obala. I ovdje su izmjenjeni svi nazivi ulica i trgova. Ko i kod vas u Sarajevu. Sta ces, svaka nova vlast odredjuje svoja pravila.

Na zalost, pomislih. I izgubih se u daljini.

Goran Todorovic