KRST I POLUMJESEC ZAJEDNO

,AIM, Beograd, 11.9.1994.

Novosadsko predgradje Tekije dobilo je naziv za vrijeme vladavine Turaka - Osmanlija na tim prostorima. Ova rijec na arapskom znaci zgradu u kojoj obavljaju svoje molitve dervisi - muslimanski isposnici. Naime, u to vrijeme na temeljima nekadasnje male kapele izgradjena je drvena dzamija sa minaretom pored koje je postojala i mala zgrada za dvojicu dervisa. Naziv je sacuvan do danasnjih dana i niko, kako nam rekose mjestani, i ne pomislja da ga mijenja bez obzira na sve promjene koje su se dogodile na prostorima bivse Jugoslavije - izmjene naziva mnogih mjesa, ulica... Ovo mjesto je poznato i po tome sto se u njemu nalazi jedina hriscanska bogomolja u svijetu na kojoj pored krsta postoji i polumjesec, islamski simbol, kao znak sjecanja na davna vremena i pobjedu hriscanske vojske nad Turcima l7l6. godine. Poslije toga dzamija je pretvorena u crkvu, koja je prosirena i dogradjena l88l.goidne. Danas je pohode ne samo katolici nego i pripadnici drugih religija,posebno 5. avgusta, kad je Dan " Gospe Snjezne", kako se crkva i zove. Doduse, broj hodocasnika se poslednjih godina smanjio zbog pokidanih komunikacija i veza,ali ih je i ove godine bilo nekoliko stotina. Jedni vjeruju u posebnu duhovnu moc "Tekijske Gospe", dok drugi (muslimani) pak vjeruju u cudotvornost i iscjeliteljsku moc dva izvora koji se nalaze u blizini bogomolje. Vecina hodocasnika dolazi da zatrazi pomocz zbog svojih duhovnih ili fizickih tegoba. Vec godinama ovdje dolazi H.M. (musliman) iz Makedonije koji tvrdi da se bolje osjeca odkako posjecuje "Gospu Tekijsku", ali i sam priznaje da mu, isto tako, pomaze razgovor sa ljudima koji imaju iste probleme. Znatizelju prolaznika i namjernika najvise izaziva kupola na crkvi na kojoj se jedan pored drugoga nalaze krst i polumjesec, dva simbola koja su kroz istoriju cesto bila suprostavljena. Mjestane, pak,veoma cudi otkud ta znatizelja jer je to za njih sasvim nesto svakidasnje, normalno cak i u nenormalnim vremenima. Zupnik ove crkve i ujedno vikarni biskup za Srem, monsinjor Stjepan Miler kaze da mu taj polumjesec nikada nije smetao niti kao djetetu niti kao svesteniku: "Do sada ga, hvala Bogu, niko nije ni pokusao da skine ili oskrnavi i to me veoma raduje. To sto je polumjesec ostao na kupoli govori o toleranciji ove sredine. To ujedno pokazuje da mogu zajedno da stoje razliciti vjerski simboli i da zajedno zive pripadnici raznih religija . Covjek mora imati sirinu prema svakom covjeku i pristupati mu na ljudski, pravi nacin. Ako nisi covjek u pravom smislu rijeci onda od tebe nema koristi ni religija ni ideologija kojoj pripadas" . Ovaj rjeciti i veoma iskusni svestenik sa posebnim uzivanjem prica o pojedinim detaljima iz istorije ove crkve, ali se cesto vraca u sadasnjost:

        -  Najteze mi je kad me neko pita zasto je poslednjih godina
     doslo  do  tako tragicnih dogadjaja i bujanja mrznje.  Pogotovo
     ako  se zna da svaka religija uci dobru i ljubavi. Do juce  smo
     bili  prave  komsije, zivjeli smo zajedno i to je za  nas  bilo
     prirodno jer smo toliko izmijesani. Nadam se da je sve ovo sada
     prolazno i da cde dobro pobijediti u ljudima."
        Sa  ogorcenjem  konstatuje da su neke njegove  kolege  imale
     problema  sa  pojedincima iz drugih vjerskih  zajednica,da  su
     neki  i fizicki maltretirani. Tvrdi da je sada situacija  mnogo
     bolja,ali  se  nastavlja  iseljavanje katolika,mada ne  u  tako
     velikoj mjeri kao u nekim ranijim periodima.
        Iz  razgovora sa nekoliko hodocasnika "Tekijske Gospe"  culi
     smo  osude neodgovnornog ponasanja, kako ljudi iz vlasti tako i
     vjerskih zajednica. Tipicno je misljenje  M. R.  iz Sida:
        "  Ako  su krst i polumjesec mogli da budu zajedno  vise  od
     200 godina  na  ovoj  crkvi, zasto ne bi i ljudi  koji  pripadaju
     razlicitim nacijama i religijama. Bog je jedan za sve ".
        Vrijedno  je  paznje  da  je biskup  Djakovacko  -  sremski,
     monsinjor   Ciril  Kos,  ove  godine  u  crkvi  "Gospe  Snjezne"
     proslavio  pedesetogodisnjicu  svog  svestenickog  rada.  Tokom
     boravka  u  Tekijama  posjetio  je i  svog  starog  prijatelja,
     paroha Srpske  pravoslavne  crkve  Stevana  Grujica  koji  je  u
     penziji  i tesko bolestan. Donio mu je povecu kolicinu lijekova
     i   obojica   su  pokazala  da  nisu  pokidane   veze   izmedju
     pravoslavnih  i katolickih svestenika, bez obzira na sve sto se
     poslednjih   godina  dogadjalo.  Obnavljanje  medjusvestenickih
     veza  na  taj  nacin mozda je korisnije nego  susreti  vjerskih
     poglavara koji su najcesce ponajvise protokalrni.
        Sto  se  tice  crkve " Gospe Snjezne",  ona  je  istovremeno
     bogomolja, spomenik i svjedok.

Ejub Stitkovac