SARAJEVO I DALJE CEKA PAPU

SVETI OTAC I LUCIFER

AIM SARAJEVO, 9.10.94. Sarajevo je zeljelo Papu, pripremalo se za Papu, cistilo se, umivalo, dotjerivalo, molilo se za Papu,komplimentiralo mu, postavljalo ga na pijedestal prvog prijatelja. On je stigao na posterima sa kojih je kazivao da je uz pacenicki grad, da stize jer taj grad nikada nije ostavio, ali... Papa nije stigao.

Sveti je otac rekao izricito da stize svima, svim nacijama i svim vreroispovjestima, jer svi pate. I, svi su ga cekali kao svoga, a dozvolimo iznimku katolicima, ne zamjerku, jer on je, ipak, katolicki Papa iako je znana njegova internacionalnost. No, svi su ovdje u Sarajevu cekali svoga zastitinika - multikonfesionalni, multietnicki, multikulturni narod, cekali su ga UNPROFOR-ci, policajci, ratnici, sirotinja i spekulanti, ratni dobitnici i ratni gubitnici, djeca, odrasli i starci, zdravi, bolesni i ozelosceni. Za istoricare i politicare bio je to povjesni trenutak, za pristrasne On je stizao u zemlju koju mu je zavjestala posljednja bosanska kraljica Katarina pred samu smrt u Italiji. Nepristrasni su iscekivali spektakularni dogadjaj u pozitivnom smislu, kakvog Sarajevo nema vec tri godine. Poziv na misu bio je najskuplja ulaznica u istoriji grada na Miljacki za one koji nisu bili pozvani, Njegov dolazak bio je vaga za: "Ko je ko u Sarajevu". Crkva je molila za Njegov dobar dolazak i pojedinacno i kolektivno su upucivane molitve Svevisnjem da mu otvori puteve. Kriscani i Hriscani su otvorili svete knjige i iscitavali ih u porodicnom krugu. nena Safija sa Kovaca otvorila je Kur"an na onom mjestu gdje se kaze u jednoj suri da je Isa (Isus) Boziji poslanik, i zazeljela njegovom predstavniku Papi srecan dolazak, a i sama je htjela da ga vidi. Fratri franjevci su pricali o susretu s Papom u Vatikanu. Novine i casopisi su objavljivali detalje iz Njegovog zivota i zivota njegove male drzave koja ima veliku moc. Elem, Papa je vec bio u Sarajevu prije svoga dolaska - sve se o njemu znalo samo se cekalo da se vidi kako hoda, kako mu sjaju svete oci, kako blagosilja i kako izgovara rijeci za koje se znalo kakve ce biti. Svi su Papu cekali, svi su se zauzeli oko njegovog dolaska, do tancina je bilo isplanirano u koliko stize, kojim ulicamaprolazi, gdje ce se i koliko zadrzati, dgje odmoriti, kada otici. U nekim su institucijama izvrsene generalne probe da se vidi stima li sve kako bi trbalo da bude. U zgradi Predsjednistva BiH popravljen je lift da svetom ocu ne bi zakazao povrijedjeni kuk ako bi isao uz stepenice. Isti je lift trebao biti i ranije popravljen, ali niko nije Sveti Otac osim Pape. Ali, ...

U svim planovima Papina dolaska, razradjenim precizno do najsitnijih detalja, gotovo niko nije obratio paznju na jednu drugu licnost koja je sve vrijeme aktivno djelovala protiv Papina dolaska. Ta je osoba na sve nacine nastojala, na koncu i uspjela, poremetiti pripreme i planove oko onog sto se trebalo desiti: Papa u Sarajevu. I sad, tko je, pak, ta tajnovita i mocna licnost? Da je pitanje postavljeno mnogo ranije, da se o toj licnosti razmisljalo na pravi nacin, da se smogao uvid u neprijatelja Papinog dolaska, da se nije potcjenjivala njegova moc, njegovo gospodarstvo nad bosanskom geografijom, pa na raznim merdijanima cak i svjetske geografije - mozda bi se susret Svetog Oca sa Sarajlijama i ostvario.

Nazalost, sluzbena lica i institucije o toj licnosti nisu vodile racuna i nije im ni palo na pamet da skrenu paznju sa Pape na njegovog iskezenog Protivnika. Nisu obracali paznju na naoko sporedne znakove, a toliko ih je bilo, koji su ukazivali da Papa nema velike sanse da stigne u pacenicki grad. Ima ljudi koji su to zapazili, ali pod kakvu bi jeres bili svrstani da su u doba opste slavljenicke euforije uzviknuli: "Sveti Otac vam nece stici!" A ljudi iz naroda, koji nisu ljudi od vlasti, sve znaju. Ti su ljudi iz naroda citali i odgonetali znakove onog iskezenog Protivnika, koje ne vide i ne razumiju ni vlast ni UNPROFOR. A jasni su se znakovi nizali:

Tih je dana, iznenada, naglo opala cijena invalidskih staka. Od dvadeset njemackih maraka po paru, pred sam Papin dolazak, pale su na petnaest. One napravljene svojerucno mogle su se kupiti za deset maraka, pa i nize, zavisno od kojeg su drveta napravljene. Najjeftinije su bile od drveta jasena. Vlast to ne zna, ali ljudi iz naroda znaju - jasen je djavolje drvo! I, bez obzira na cijenu i kvalitet stake su bile razgrabljene. Potom su dvije zene, iduci u Crveni krst po hranu, iznenada pale unesvjest. Na sred puta. Usta su im se stisla na dva centimetra, a prisutni su konstatovali da ce odapeti od starosti, ruzeci ih onako onesvjestene sto su se pod starost bez pratnje dale u setnju umjesto da sjede kuci gdje im je i mjesto. Tek ce se u hitnoj pomoci ustanoviti da su babci zdravi kao drijen a da su unesvjest pali od izgladnjelosti. Tih ce dana uoci Papina dolaska doci u grad plin iznenada i nenajavljen od UNPROFOR-a. Jedan ce stan eksplodirati tako jako da su popucala stakla na susjednom neboderu gdje penzioneri mjesecima nisu primili svoju mirovinu. Jedan ratnik bez nogu, koga su otpustili s rehabilitacije, nije imao kome da ode. Svi su mu izginuli. Unproforci su konstatovali na taj dan da je, mimo dogovora i propisa, ubijen jedan potpuno nevini Sarajlija koji nije uspio ni iz djetinstva da iskoraci...

Toliko je, dakle, puno znakova koji su pred taj Papin dolazak vjerodostojno govorili ko je gazda u ovom bosanskom prostoru, i ko je i dalje sa nama ostao. Nas vladar je, da ga na kocu otkrijemo, glavom i bradom Lucifer, Necastivi, Iblis, Sejtan Djavao! Tri godine vlada ovom geografijom i sve je konce pomrsio cak i Svetom Ocu, zatiruci mu puteve do Sarajeva.

Napaceno je Sarajevo cekalo da Papa pobijedi Necastivog, ali se to nije desilo. Ipak, ostala je nada da ce Papa jednom uspijeti doci. Ako ne stigne na vrijeme, oni sto ce prezivjeti imaju jos jednu nadu: cekat ce licno Isusa Krista koji je obecao da ce sigurno stici.

Milan Andric