MALA VELIKA ZAVRZLAMA

AIM, ZAGREB, 10.9.1994. Iako prvenstveno zabavljena Papinom posjetom, sto se od gotovo svih medija namece kao dogadjaj koji ce promjeniti svijet, hrvatska javnost pokusava odgonetnuti sto se zapravo zbiva u onim segmentima domace i svjetske politike sto sudbinski odredjuje buducnost ove drzave. Tako se mnogi pitaju sto zapravo znaci nedavna izjava Hrvoja sarinica (sefa drzavne obavjestajne sluzbe, glavnog pregovaraca sa Kninom i Beogradom i uskoro opet predstojnikom Ureda predsjednika Republike) kako ce se ratna drama na balkanskim prostorima okoncati stvaranjem nekakve "male velike Srbije"? Drugi covjek (po kolicini vlasti) u Hrvatskoj takvom je ocjenom, koju nikada nije ni pokusao, ni uspio do kraja objasniti, zapravo samo okrupnio ogromnu grudvu zbunjenosti i nedorecenosti kada se radi o dva sustinska hrvatska politicka pitanja: sudbina "Srpske krajine" i odnos prema Bosni i Hercegovini, to jest hrvatsko-bosnjackoj federaciji i eventualnoj konfederaciji sa Hrvatskom.

I dok bi se moglo reci da ono "mala" naslonjeno na "velika Srbija" znaci da Hrvatska ni jednog trenutka nece odustati od svojih zahtjeva o reintegraciji okupiranih podrucja, to jest njenom vracanju u priznate avnojevske granice, ono "velika" moglo bi se tumaciti na razlicite nacine. Hrvatska pritom jasno pokazuje sto zeli kada je u pitanju njen teritorij, ali ne zna kako taj svoj cilj ostvariti, ali kada je rijec o BiH izgleda da su u igri mnoge opcije, od kojih se tek jedna, i to samo verbalno, naslanja na washingtonske sporazume. Preciznije receno ti su sporazumi u sustini vec odigrali svoju ulogu, jer im je glavni zadatak i bio zaustaviti hrvatsko-bosnjacki rat, a glavna mana bila sto su od pocetka bili osudjeni na propast, jer nije postojalo nikakvih indikacija da ce Hrvati iz Hrvatske glasati za konfederaciju, a jos sustinskije je pitanje: sto sa Srbima? Naime, po kojoj logici, bez obzira na cinjenicu da je Karadzic zapoceo rat i da dalje na njemu inzistira, Hrvati i Bosnjaci mogu u konfederaciju sa Hrvatskom, a Srbi jedino u federalni savez sa hrvatsko-bosnjackom federacijom bez prava na konfederaciju sa Srbijom ili Jugoslavijom?

Pazljivi citalac washingtonskih dokumenata mogao je, medjutim, unutra pronaci i odredbu po kojoj ce se Srbima ostaviti dvije godine da razmisle sto ce uciniti, ali prava buka pocela se dizati tek onda kada je u javnosti objavljen prijedlog kontaktne skupine po kojoj i Srbi mogu u savez sa Srbijom. I neposredno nakon potpisa u glavnom americkom gradu mnogi su upozoravali na nelogicnosti, jer americki prijedlog mogao je znaciti samo dvije stvari: ili obnovu Jugoslavije, ili podjelu Bosne i Hercegovine. Naravno, sa raznim podvarijantama, ali ni u jednoj nije bilo mjesta za frazu koja se uporno ponavlja: ocuvanje jedinstvene Bosne i Hercegovine. Jer, kakva je to cjelovitost u kojoj jedan dio za svog partnera bira Hrvatsku, a drugi Srbiju?

I upravo u toj nedosljednosti ovog plana treba traziti i uzroke sukoba sto su sve prisutniji na trokutu Zagreb-Sarajevo-Siroki Brijeg, pa onda i porijeklo Sariniceve "male velike Srbije". Verbalne optuzbe dovedene su vec dotle da se mnogi pitaju nije li mozda opet moguc sukob izmedju Hrvata i Muslimana, i da li su uopce dvije strane iskreno stavile svoje potpise u prisustvu Clintona? Konkretno to znaci da li je Hrvatska odustala od opcije podjele Bosne i Hercegovine, a Alija Izetbegovic shvatio federaciju tek kao put ka obnovi nekadasnje Bosne i Hercegovine u njenim medjunarodno priznatim granicama?

Predsjednik Federacije BiH Kresimir Zubak tako tvrdi da ima svjesnih i otvorenih otpora od strane duznosnika bosnjacko- muslimanskog naroda. To su oni - kaze on - koji bi zeljeli da sadasnje stanje ostane sto duze, da se nista ne mijenja. Ima i onih koji smatraju da bi oni trebali nominirati kandidate Hrvate na funkcije. Navest cu slucaj iz Ministarstva financija, gdje je jedan od duznosnika, na nizoj razini, Bosnjak, izdao uputu uposlenima da niti jedan akt, niti jedan racun, pa cak ako je potpisan i od samog ministra koji je Hrvat, ne moze ici bez njegova odobrenja. Mi znamo da u jednom dijelu vrhovnistva Bosnjaka vlada uvjerenje da je Republika BiH nadredjena Federaciji. Ili, s druge strane, imate i one koji misle da je Federacija samo faza do ponovne uspostave Republike BiH kakva je ona nekada bila. Nedavno sam slusao celnika regionalnog odbora SDA koji euforicno obecava narodu da ce oni sada obracunati i s Herceg-Bosnom kao da zaboravljaju, ili ne znaju da su predstavnici bivse Vlade Republike BiH potpisali sporazum s predstavnicima HR Herceg-Bosne.

Da hrvatska strana nije zadovoljna dosadasnjim tokom zazivljavanja Federacije potvrdjuje i predsjednik HDZ BiH Dario Kordic koji navodi podatke koliko je Hrvata zastupljeno u ministarstvima i diplomatsko-konzularnim predstavnistvima, isticuci da "mi necemo odstupiti ni za milimetar od onoga sto pripada hrvatskom narodu u okviru paritetne vlasti na federativnoj razini".

Najveci kamen spoticanja ipak je povratak prognanika, gdje Muslimani inzistiraju na paritetu, to jest jednakom broju povratnika i jednog i drugog naroda, a kako - pitaju se ova dvojica predstvnika Hrvata - vratiti u Novi Travnik po 20.000 Hrvata i Muslimana, kada se zna da Muslimana toliko nije bilo ukupno u ovom gradu?

Ali ni druga strana ne ostaje duzna. Tako Alija Izetbegovic kaze: Bitnih pomaka u implementaciji dogovorenog nema. Netko je kriv. Tvrdim da krivnja nije na strani Bosnjaka. Usporedit cu stanje na teritoriju koji kontrolira Armija BiH i na onome koji kontrolira HVO. Na "nasem" teritoriju slobodno djeluju Crkva, "Napredak", Caritas i sve hrvatske politicke stranke, ukljucujuci i HDZ, a slobodno se krecu cak i HVO i njihova vozila s oznakama. Duznosnici iz hrvatskog korpusa stoluju u Sarajevu i slobodno putuju Bosnom. Komandant korpusa Armije BiH raportira predsjedniku Zubaku, a HDZ se sprema da odrzi izbornu skupstinu u Varesu, koji je pod kontrolom Armije BiH. Otidjite sad u Grude, Siroki Brijeg, Capljinu ili Stolac i upitajte za SDA, Merhamet, "Preporod" ili bar za hodze ili dzamiju. Necete naci nista od toga.

U polemiku se ukljucio i dr. Tudjman, koji objasnjava da je Hrvatska pristala na washingtonski sporazum smatrajuci da je on u interesu hrvatskog naroda, ali i Muslimana. Bilo je jasno da Hrvatska ne bi mogla pristati na federaciju u kojoj ne bi postojali ravnopravni odnosi, zajamceni konfederalnim odnosom s Hrvatskom. Sada ima nekih otpora, ali odgovorno tvrdim da sadasnje hrvatsko vodstvo u BiH jeste za provedbu sporazuma, a otpori su tek pojedinacni i sporadicni. No moram reci da ima primjera otvorenog suprotstavljanja tom sporazumu od strane nekih Muslimana, sto se vidi po izjavama u novinama. Primjerice u "Ljiljanu" se kaze da ce se Muslimani obracunati i s drugim paradrzavnim vojnim formacijama kao sto su obracunali sa Abdicevom vojskom. Kao krunski argument da je u pravu Tudjman navodi i podatak da je sa podrucja pod kontrolom muslimanskih snaga izbjeglo ili protjerano 180.000 Hrvata, a s podrucja pod kontrolom Hrvata oko 50.000 Muslimana. Mi se zalazemo za povratak svih a ne za nekakav reciprocitet.

Sve ovo dokazuje da je washingtonski sporazum debelo zaglibio i da ce mu nuznu infuziju trebati dati 13. rujna za kada je predvidjen susret Tudjmana i Izetbegovica, a uz to BiH predsjednik uskoro namjerava u Ameriku kod Clintona. Kaze pitat ce i jednog i drugog: jeste li mislili ozbiljno kad ste potpisivali taj dokument?

Mnogi su sada iznenadjeni ponudom bosanskim Srbima da udju u konfederaciju sa Jugoslavijom, s cime je Milosevic i te kako zadovoljan jer zna da je ostvario optimum, dok bi Karadjic i vise od toga. To je jos dodatni element koji komplicira mirovni plan za BiH, ali i za Hrvatsku, i zato pravo pitanje glasi: da li se to rat ipak blizi kraju, ili ce se tek rasplamsati? Sto ce se dogoditi ako pobijedi ova druga opcija, ako kojim slucajem dodje do ukidanja embarga na uvoz oruzja za sto se zalazu Amerika i islamske zemlje? Tko ce onda preuzeti odgovornost? Sto ce biti ako Hrvati i Muslimani pocnu rat gubiti? Tko ce se ukljuciti i do koje mjere? Moze li to znaciti rat mnogo sirih razmjera, jer ne treba zaboraviti da vojnici UNPROFOR-a iz muslimanskih zemalja nisu najavili svoj odlazak, a lako se moze dogoditi da te zemlje ponude i dodatne snage?

Mnogo pitanja za odgovor: sto je to "mala velika Srbija?"

GOJKO MARINKOVIC