PISMO DRAGE HEDLA UPUCENO BRANIMIRU GLAVASU, OSJECKO-BARANJSKOM

ZUPANU, POVODOM PRIJETNJE KOJU MU JE UPUTIO POSREDSTVOM JEDNOG OSJECKOG SABORSKOG ZASTUPNIKA, A KOJE JE MIMO DOGOVORA SA HEDLOM OBJAVIO RIJECKI "NOVI LIST" U SUBOTU 4.9.1994. GODINE, NAKON CEGA SE DRAGO HEDL SUGLASIO DA BUDE OBJAVLJENO I U AIM-U, BUDUCI JE I STALNI NJEGOV SURADNIK.

Gospodin Branimir Glavas zupan osjecko-baranjski

Postovani gospodine zupane,

pisem Vam zgranut porukom koju ste mi uputili putem jednog osjeckog zastupnika u Saboru Republike Hrvatske. Da nije rijec o ozbiljnom covjeku i da ono sto ste po njemu porucili ne predstavlja otvorenu prijetnju, na to se ne bih ni obazirao.

Vasa poruka, s izricitim zahtjevom da mi bude prenesena, svedena na golu prijetnju glasi "da cete me zgaziti i pretvoriti u prah i pepeo", te da se "selim u Istru, jer tamo i pripadam i jedino jos tamo mogu opstati". Razlog svemu je, kako ste naveli, ono sto pisem u "Feralu", kao i moje angaziranje u listu "Bumerang".

Ne sumnjam, postovani gospodine zupane, da se ljude moze "zgaziti i pretvoriti u prah i pepeo". Nekolicini u Osijeku to se vec dogodilo - neke od njih poznavali smo i Vi i ja. Ljudi su nocu ubijani iz zasjeda, neki su nadjeni u Dravi, neki odletjeli u zrak kad su okrenuli kljuc u bravi svoga automobila. Nikada nije otkriveno, bar ne za javnost, tko je to ucinio. Zasto se dakle ne bi moglo dogoditi i meni da me, negdje u mraku, izbode kakva skupina "pijanaca", da me stigne kakav "zalutali" nocni metak, da me "greskom" privedu i pretuku do smrti. Postoje, doista, razni nacini kako se nekog moze "zgaziti i pretvoriti u prah i pepeo". Moze se, u to uopce ne sumnjam, svasta montirati: iskonstruirati kakav sudski proces, poslati u vojsku, strpati covjeka u zatvor, mogu se iznijeti kojekakvi "dokazi". Svakom ce se vec nesto pronaci.

Sto se pak Istre tice, ne znam postovani g. zupane, zasto bih tamo odlazio. Ja sam rodjeni Osjecanin - kosti moga pradjeda i mog oca ostale su u ovom gradu. Djedove ne znam gdje su - stradao je negdje u drugom svjetskom ratu, boreci se, kao i moj otac, na krivoj strani. Moj je otac, dakle, imao mnogo vise razloga nego Vas, da ode u Njemacku, ali je ipak ostao u Osijeku, sam prehranjujuci svoju sesteroclanu obitelj s uvijek mizernom placom, kakvu je vec mogao imati jedan OLT-ov bravar. Zbog toga sam, kao dijete i mladic, dugo bio obiljezen. Propitajte se gdje sam sluzio JNA, zasto nisam mogao dobiti cak ni najnizi cin razvodnika; zasto sam dan prije izbora za predsjednika omladine Osijeka skinut s liste; zasto sam, u Procjeni politicko- sigurnosne situacije u osjeckom komitetu SK bio stavljen na listu drzavnih neprijatelja. O tome postoje dokumenti, a Vama su dostupni svi dosijei.

Dakle, ja u Istru ne bih. Osijek je moj grad. Nudili su mi posao, u jeku rata protiv Hrvatske, da se sklonim iz Osijeka i da za redakciju "Slobodne Dalmacije", u kojoj sam tada radio, izvjestavam s tog podrucja. To sam odbio i radije s tisucama mojih sugradjana ostao ovdje. Obilazeci ratista, pisuci o strahotama koje su se dogadjale. O tome sam napisao i knjigu. Hvala Vam sto ste sudjelovali u njenoj promociji i za ono sto ste tom prigodom rekli. Uvjeren sam da ste to iskreno i mislili. Ali, lose je, postovani g zupane, ako smatrate da ste me tim cinom "rehabilitacije" kupili.

Ne znam zasto Vam smeta moj novinarski rad. Vi kontrolirate lokalne medije i sigurni ste da se u njima nece pojaviti ni jedna, makar i najblaza kritika na Vas racun. I drugi mediji - narocito drzavna televizija - vrlo su Vam skloni i njihov ste prilicno cest gost. Vi ste g. zupane, javna politicka licnost i u demokratskim sustavima o takvim se osobama smije pisati otvoreno i kriticki. Zasto Vam to smeta? Zasto to ne mozete otrpjeti? Nikada Vas i nigdje nisam ismijavao ili izvrgavao ruglu, nikada dirao u Vase dostojanstvo i privatnost. O Vasem radu, medjutim, jesam pisao kriticki. Ali sam Vas i podrzao i napisao niz afirmativnih tekstova o Vasim brojnim mirotvorackim inicijativama za koje ste se tijekom prosle i pocetkom ove godine zalagali. Cak sam Vam u tome i pomogao, nacinivsi s Vama intervju za beogradsku "Borbu", kako bi se oni, kojima ste te inicijative upucivali, s njima mogli i izravno upoznati.

Zasto postovani g. zupane, u kritici Vaseg rada odmah vidite ono cega u tome nema: antihrvatstvo, jugonostalgiju, Sorosa, drzavne neprijatelje, kojekakve zavjere i urote... I zasto drzite da Vi Hrvatsku volite vise od mene? Pored cinjenice da "imamo Hrvatsku", mene stovani g. zupane, zanima i kakva ce ta Hrvatska biti. Ne slazem se da u mojoj drzavi kuce i ljudi lete u zrak, da se upada u tudje stanove, da se pod firmom pretvorbe krade i pljacka, da se ljudi bez suda proglasavaju drzavnim neprijateljima i kriminalcima, da bez posla ostaju samo zato sto su neke druge nacije, da je vlast arogantna, bahata i nedodirljiva, da se ponovno mora u jednu partiju ako se zeli opstati na iole vaznijem mjestu. Ne slazem se ni s Hrvatskom u kojoj jedan zupan porucuje novinaru kako ce ga "zgaziti i pretvoriti u prah i pepeo". Mene zanima europska, civilizirana, demokratska, smirena i ponosna Hrvatska, Hrvatska koja ce se razlikovati od svoga neprijatelja. Tu, na toj ravni, nesporazumi su izmedju mene i Vas.

O takvom mom pristupu Hrvatskoj, kojeg nastojim protkati u svojim novinskim napisima, uvjeravam Vas, postoje bitno drugacija misljenja od Vaseg. Ljudi mi cestitaju na ulici, telefoniraju mi, povremeno stigne i neko pismo. Cestitaju mi - mozda cete biti iznenadjeni - i neki Vasi bliski suradnici. Oni koji Vam, jer imate vlast, sada govore to sto Vi volite cuti, a koji ce Vas, kad jednom sidjete s trona, prestati i pozdravljati.

Nedavno sam dobio osobno pismo americkog veleposlanika u Zagrebu (kopiju Vam saljem u prilogu) g. Pitera Galbraitha u povodu jednog mog novinskog napisa. O onom sto radim on misli posve drugacije od Vas.

Iznenadjen sam i Vasim prijetnjama oko mog angaziranja u listu "Bumerang". Meni je stalo da takav jedan list u Osijeku postoji i zato sam se i angazirao i pomazem koliko mogu i koliko mi to vrijeme dopusta. Mislio sam da je do takvog lista, koji bi se razlikovao od medija sto ih Vi kontrolirate, stalo i Vama. Drzao sam da bi Vam to koristilo i da biste njegovo izlazenje mogli upotrijebiti kao dokaz da spadate medju one koji su spremni otrpjeti kritiku svoga rada. U to me uvjerilo i pismo koje je, sredinom proslog mjeseca, iz Vaseg kabineta odaslano glavnom uredniku "Bumeranga". Potpisao ga je voditelj Vaseg kabineta, a u pismu stoji i ovo: "Od strane gospodina zupana zamoljen sam takodjer da Vam prenesem njegove komplimente glede uredjivacke koncepcije i ugleda lista 'Bumerang', jer ga on pozorno prati. Zupan smatra da Vas list znacajno obogacuje medijski prostor i demokratsko ozracje nase Zupanije".

Zelim Vam, postovani g. zupane, jos nesto reci: silan je strah u ljudima - straha je toliko da ga se vec gotovo moze rukom opipati. Ljudi su uplaseni i boje Vas se. Strasno Vas se boje, Vas i vlasti koju ste uspostavili. Boje se za svoje radno mjesto, za karijeru, za obitelj, uplaseni zbog tisucu stvari koje im se mogu dogoditi ako dodju s Vama u sukob. Boje se da ne budu "zgazeni i pretvoreni u prah i pepeo". Jedan Vas, nedavno naprasno preminuli suradnik, znao se pozaliti kako zivi sa strasnim opterecenjem sto je morao promjeniti stranku i uci u HDZ, kako bi zadrzao svoj posao. Razmislite o tome g. zupane, o njemu i drugima kojih vise nema, razmislite o strahu kojeg ste posijali medju ljude. Razmislite o tome kad ste sami sa sobom, kad legnete u mraku.

Ja cu, bez obzira na Vasu prijetnju, nastaviti raditi svoj posao, ovdje u mom Osijeku, posteno, najbolje kako znam. Kad i Vi i ja jednom budemo "prah i pepeo" - a svi cemo, netko prije, netko poslije, to i biti - pokazat ce vrijeme tko je bio u pravu. Citirat cu jednog novinskog kolegu koji je vjerojatno suocen sa slicnim problemima kakve i ja zbog Vase prijetnje mogu ocekivati, napisao: "Ima stotinu lagodnijih nacina da covjek prehrani svoju obitelj, ali je malo onih poslije kojih je u stanju toj obitelji pogledati u oci". Ja svojoj mogu: i sinu, i supruzi i majci. Mozete li i Vi?

Na kraju - Vasa me prijetnja nije uplasila, ona me zabrinula. Zar smo, stovani g. zupane, zaista vec dotle dosli?

Kopiju pisma, koje saljem Vama, poslao sam na jos nekoliko adresa. Ako doista budem "zgazen" i postanem "prah i pepeo", neka iz tog pepela nesto i nikne. Budite sigurni da ce ono tada biti javno objavljeno i bez obzira na Vasu silnu moc, necete to uspjeti sprijeciti. Granice Vase vlasti ipak jos nisu tako daleko dospjele.

U Osijeku, 29. kolovoza 1994.

Sa stovanjem,

Drago Hedl